Četrnaest učenika Srednje stručne škole “Sergije Stanić” iz Podgorice pojavili su se na maturskoj večeri u bijelim majicama i farmericama i, prema mom skromnom sudu, bili junaci maja mjeseca u Crnoj Gori. Bacili su u drugi plan sve junake našeg političkog života, ako ima takvih, sve aktere i antiheroje crne hronike, muzičke i sportske zvijezde… Njih četrnaestoro, ma koji da su im bili motivi, rasteretili su te večeri, koju mnogi smatraju i simboličnim ulaskom u svijet odraslih, i sebe i svoje roditelje. Sebe od skupih i nerijetko neudobnih toaleta - djevojke od skupocjenih haljina i visokih štikli, a momke od odijela i kravata koje mnogima te večeri, prvi put ukrote jagodicu na grlu, pa se teško diše, što može biti i simbolika jednog novog svijeta i iskušenja koja ih očekuju. Bili su ono što jesu.
Jana Kilibarda, Stefan Rešetar, Lazar Vujičić, Ivana Lazović, Vuk Petrović, Darko Vujičić, Aleksandar Klikovac, Amra Kasmić, Nikola Lađić, Jovana Vujošević, Ivan Mujović, Vuk Moračanin, Nikola Mugoša i Dušan Kavaja poslušali su predlog svoje razredne Saške Kovačević i potpuno rasterećeno stigli na proslavu mature. Očevici tvrde da su bili najveselije društvo te noći. Kad su kući stigli zadovoljni, djevojke nijesu boljele noge od visokih štikli, a momci nijesu morali da traže kravate po džepovima.
Bio je to predlog naše razredne koji smo rado prihvatili, u početku skoro cijelo odjeljenje, ali se vremenom broj smanjivao. Bilo je kako pozitivnih, tako i negativnih mišljenja naših prijatelja i profesora, pa je zbog toga bilo velikih premišljanja. Ovo nije izraz našeg materijalnog stanja, već želja da pošaljemo poruku vršnjacima - za dobar provod nisu potrebna skupa odijela, haljine i lažni glamur. Smatramo da je važnije posvetiti se budućnosti i odabiru fakulteta nego biranju modnih dizajnera i natjecanju ko će te večeri skuplje izgledati. Srećni smo što smo naišli na mnogo pozitivnih komentara i nadamo se da će ovu ideju podržati i generacije koje dolaze”, kaže Nikola Mugoša, inače đak generacije u pomenutoj školi.
Maturanti su na majicama nosili natpis “Mudrome dosta” (Sapienti satis est). Nikola ističe da njih 14 planiraju zajedničko putovanje od novca koji nijesu potrošili na toalete. Žele da vide i upoznaju neku novu sredinu.
Svi koji su pratili polumaturske i maturske večeri majskih dana u Crnoj Gori mogli su da vide pravu promenadu skupocjenih haljina, našminkanih lica, odijela u kojima mlada tijela izgledaju potpuno neprilagođeno. Mladost je sama po sebi neprevaziđeno lijepa, toga tek postaneš svjestan kad dobrano upotpuniš konto svojih godina. Šminka i toalete ih obično dovedu do neprepoznatljivosti. Nek se ne ljute na mene naši modni kreatori, imali su pune ruke posla, maj je za njih inače poslovično mjesec sreće.
Ne sporim trud i potrebu mnogih djevojčica i dječaka koji su baš i morali da se dotjeraju kao nikad ranije u svom životu. Ako im je bio ćef, neka su ga ispunili, neka su obukli skupocjene toalete, neka su im roditelji angažovali limuzine da ih dovedu na matursko. Neka su na tren pomisili da su princeze i prinčevi. Mogu samo zamisliti koliko je nervoze i živaca potrošeno dok se odabralo šta će obući, šminka, partner ili pratilja, auto kojim će se dovesti na proslavu. Kako su to podnijeli kućni budžeti, o tome je pametnije ćutati. To je noć u kojoj se i očekuje nemoguće u tih nekoliko sati. Svi te večeri očekuju čarobne kočije kakve su Pepeljugu dovezle na kraljevski bal. Matursko i polumatursko veče su kao balon od sapunice, rok trajanja ograničen na nekoliko sati, nakon toga je novi dan. Kako ćete se pojaviti na polumaturskoj i maturskoj žurci, pitanje j e ličnog izbora i vjerovatno kompromisa sa roditeljima, prijateljima, sredinom u kojoj živimo. Ovih 14 maturanata SSS “Sergije Stanić” su se izborili da se te večeri pojave u bijelim majicama i farmericama. I njih su razni autoriteti tokom godine upozoravali da to ne priliči takvoj večeri, da će uniziti i ugled škole koju pohađaju. Nemam ništa ni protiv odabira Dalibora Stijepovića, maturanta nikšićke Srednje stručne škole da na matursko veče ispred Hotela “Onogošt” u Nikšiću dođe traktorom. Želja mu je bila da bude originalan, prijatej mu je pozajmio traktor, a sestra mu je bila pratilja.
Podgoričanin I. J. stigao je na proslavu maturske večeri šleperom. Otac mu je prevoznik, pa je njegov izbor da kamionom dođe na proslavu mature možda bio i logičan.
Moja generacija nije imala matursko veče jer je tog maja, kad smo završavali četvrti razred Gimnazije “Slobodan Škerović”, u Ljubljani umro doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, i moram da priznam da mi je strano svo to uzbuđenje oko večeri koja označava i ulazak u punoljestvo. Ne nedostaje mi u albumu ta slika sa maturske večeri u odijelu, kupljenom ili pozajmljenom, u ovim godinama shvatiš da to uopšte nije bitno.
Ne znam zašto, ali me je postupak 14 maturanata podgoričke srednje škole “Sergije Stanić” asocirao na pjesmu Vita Nikolića “Gospodo vrapci, moje duboko poštovanje”. Dobar vjetar želim svim polumaturantima i maturantima koji su budućnost ove zemlje, ali duboko poštovanje za 14 maturanata SSS “Sergije Stanić” i njihovu proslavu mature.
Bonus video:
