Nekada smo moj životni drug i ja u Herceg Novi išli od kraja januara do kraja maja, a onda od sredine septembra do kraja oktobra. Puta preko Risna nije još bilo, te smo od Podgorice išli Jadranskom magistralom. I to dužom trasom: preko Tivta, Lepetana, Prčanja, Škaljara, Kotora, Dobrote, Ljute, Orahovca (Oravca, kako kažu domaći), Perasta, Risna, Morinja, Kostanjice... do Novog, tj. Tople. On je vozio, ja sam gledala pejzaž (inače sam nevozač). U povratku bismo, najčešće, išli preko trajekta, da stignemo za dana. Nikad se nijesam zasitila slika toga pejzaža. Posebno pogleda sa peraške strane na Gospu od Škrpjela.
Ovoga maja je dvanaest godina kako je on otišao sa ovoga svijeta. Nekoliko godina nijesam uopšte išla u Novi, sada pođem mnogo rjeđe nego nekad. Ipak, uvijek me isto očarava slika pejzaža Boke. Sada već, osim ushićenosti neponovljivim slikama sklada prirode i graditeljstva ima i drugih doživljaja. Nevjerice, zaprepašćenosti, tuge, revolta.
Poslije nekoliko divnih majskih dana provedenih u Herceg Novom sa sestrama od tetke (jedna stigla iz Beograda na Tivat, druga iz Ženeve na Ćilipe), vratila sam se autobusom. Naravno, odabravši autobus koji ide oko zaliva.
Kulturni pejzaž Boke, njenih gradova i sela, riva, marina, mula i mandraća, palata, tvrđava, vrtova, maslinjaka - izgrađivan je prethodna četiri milenijuma. Stvoreni su graditeljski obrasci koji su dovoljno pouzdan putokaz kako dalje. Ti graditeljski obrasci još (uvijek) postoje, kao fascinantni fraktali prirodne i građene sredine. Ali, njih treba razumjeti, njegovati i transponovati u savremeno. Nikako potirati i rastakati. Na djelu je brisanje, napuštanje tih obrazaca. Resetovanje Boke.Kao državni program kulturcida.
Državni projekt brisanja kulturnih obrazaca Boke se mogao sagledati u emisiji Načisto, 13. 4. 2017. Gosti Petra Komnenića, od vladajuće strane, bili su ministar kulture J. Ljumović, ministar održivog razvoja i turizma P. Radulović i direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara A. Miranović, a sa građansko - opozicione, predsjednik Kotora V. Jokić i ugledni arhitekt S. Mitrović, nekadašnji direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika i predstavnik Društva za zaštitu bokeške baštine.
Tema emisije je bila upozorenje Crnoj Gori od strane UNESKO-a, da Kotor može biti brisan sa liste svjetske kulturne baštine. Toliko je očigledno razaranje tog vrijednog kulturnog pejzaža, da je Crna Gora jula 2016. u Istanbulu na 40. zasjedanju „dobila packe“od UNESKO-vog Komiteta za svjetsku baštinu. Saopšteno je da Kotor može biti brisan sa liste Svjetske baštine zbog pretjerane izgrađenosti koja degradira i prirodnu i građenu sredinu zaštićenog prostora. Problem je u tome što su upozorenja Crnoj Gori upućena i 2003. i 2014. Takoreći - žuti kartoni! Međutim, crnogorska delegacija na konferenciji UNESKO-a u Dohi 2014. je tražila (i isposlovala) da u predlog mjera za Kotor ne uđe zabrana gradnje. Preinačeno je u preporuku za „kontrolisanu gradnju“. A onda je krenula lavina „kontrolisane gradnje“ koja je dovela do: Kostanjice, Turskog rta, „Pentagona “ u Dobroti...
Ministar održivog razvoja, u pokušaju i da se i distancira i ne distancira od činjenja i nečinjenja ministarstva na čijem je čelu, kao i ministar kulture - dokazivali su svoju posvećenost od trenutka ulaska u vladu. I da su se od prvog dana mandata bavili izradom Akcionog plana o realizaciji odluka (iz Istanbula) koje se odnose na područje Kotora. Ne vide zašto nova vlast u Kotoru ne može da sačeka izradu HIA (procjena uticaja na nasljeđe) studije, već nastavlja (započetu od strane MORT-a) aktivnost na međunarodnom konkursu za Glavate? Ministri Ljumović i Radulović i direktorica Miranović su zdušno objašnjavali kako je svako od njih (i prethodnika im) radio najbolje što može, naravno po zakonima (kako bi drugačije, za Boga miloga). Ali, eto koordinacije nije bilo. Mir, mir, mir - niko nije kriv. A. Miranović je „objasnila situaciju“ za vidikovac na Turskom rtu - prvorazredno nasilje nad prostorom i zakonom, zdravim razumom i dostojanstvom ljudi. Sažeto rečeno - objašnjenje je bilo u stilu „Može nam se!“ Objašnjenje za užas zvani turističko naselje Kostanjica, koje je dato na zahtjev nove opštinske uprave u Kotoru, upućuje na urbanistički lijek (analogno pravnom lijeku). Treba formirati „ zeleni paspartu“ od sadnica banana! Izgleda, to je sadržano kao preporuka u planskom dokumentu (Državna studija lokacije Kostanjica). „Uostalom, i Perast bi slično izgledao da je napravljen za kratko vrijeme“ reče gospođa Miranović, mirna i samouvjerena. To što je Gospa od Škrpjela, gledana s peraške strane postala skoro nevidljiva - nikome ništa. Čekamo zeleni okvir od stabala banana. Možda u međuvremenu i mladi ministar Radulović može da pomogne. Reci,mo, da zabrani da se Gospa od Škrpjela gleda iz Perasta (dok banane porastu). Gledanje da je dozvoljeno isključivo kada vam je Kostanjica iza leđa. Inače, država Crna Gora je učinila silni napor da (normativno) sačuva prostor Boke, Kotora posebno. Pa je 2011. urađen Menadžment plan, pa je potrošen veliki novac za revalorizaciju objekata kulture, oko 700.000 eura za četiri godine (nažalost revalorizacija nije završena - a kad će, ne zna se), pa je osnovan Savjet za zaštitu kulturne baštine... Ministar Ljumović, izgleda uvrijeđen što na njegov poziv za sastanak sa novom upravom opštine Kotor nije odgovoreno sa neophodnim poštovanjem i oduševljenjem, postavlja pitanje predsjedniku Opštine Kotor: “ Da li ste obavijestili Komitet za svjetsku baštinu o raspisivanju međunarodnog konkursa za Glavate?“ Pitanje je iz kategorije „skakanja sebi u stomak“, jer bi ministar trebalo da zna da li je Komitet obaviješten o Državnoj studiji lokacije Glavati. Ako je on nov, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara je na tom mjestu od 2013. Ili je to trebalo da mu objasni ministar Radulović, zaštitnik lika i djela prethodnog ministra. Ili, možda, intimno nije zaštitnik, ali je još rano za takvo izjašnjavanje...
Građansko - opoziciona strana je iznijela obilje argumenata, i dokumenata. Staloženo, arh. Mitrović ukazuje na postupke ministarstava i Uprave koji su metodološki neutemeljeni. Time i ne mogu dati dobar rezultat. Iz završnih riječi se vidi da iz ministarstava žele da se razgovara... A druga strana traži djelovanje i odgovornost. Institucija i pojedinaca.
U završnoj riječi arhitekt Slobodan Bobo Mitrović je, gledajući DPS momčad saopštio: Zaista, za dvadeset sedam godina na vlasti niko vam nije smetao u donošenju zakona i njihovoj primjeni!
Predsjednik Opštine Kotor, V. Jokić, mirno i jasno, sa riješenošću da počisti zatečene Augijeve štale, takođe je rekao: Odgovorna za ovakvo stanje je dvadesetsedmogodišnja vladavina DPS-a.
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG
Bonus video:
