Sudeći po krivičnoj prijavi protiv NN lica koja su obila ograđeni prostor nekadašnje pijace na Koniku, gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović ne vjeruje da podgorička policija dobro radi svoj posao.
"Nepoznati počinioci, odjeveni u svešteničke odore, obili su sinoć ograđeni prostor nekadašnje pijace na Koniku (DUP Konik-sanacioni plan) koji se nalazi u vlasništvu Glavnog grada - Podgorice“, saopšteno je 24. aprila iz Glavnog grada.
Na toj lokaciji je održana liturgija koju je predvodio mitropolit Amfilohije sa sveštenstvom pred par stotina vjernika i mještana tog naselja. Skup su obezbjeđivale makar dvije policijske patrole, ulica je bila zatvorena za saobraćaj, a među narodom bilo je i nekoliko inspektora u civilu. Dakle, predstavnici policije, kako i treba, bili su svjedoci tog skupa. Možda su ljudi imali drugi zadatak, pa nijesu vidjeli trenutak kada je sveštenstvo sa narodom ušlo u pijacu, kroz malu kapiju.
Šta su radili ti inspektori i policajci kad nijesu vidjeli ko je obio pijacu na kojoj, uzgred rečeno, nema više ničeg osim ograde, nije mi jasno. Još ako su ti isti ljudi poslati sjutradan da obave uviđaj i “da se intenzivno radi na rasvjetljavanju ovog događaja”, kako tvrde iz Glavnog grada, onda je teatar apsurda doživio kulminaciju.
Kuća mojih roditelja je u komšiluku pijace i nijesam mogao da priđem kolima, pa sam svojim očima vidio šta se događa.
Na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske navedeno je da je održavanjem službe ozvaničen početak gradnje hrama Svetog Vasilija Ostroškog.
Sjutradan je iz podgoričke Crkvene opštine saopšteno da su nepoznata lica skinula bakarni krst i ikonu, koji su bili postavljeni na ogradi pijace. Ovog puta vjerujem da to nijesu uradili Koničani koji su osjetljivi na bakar, već da je to nastavak ove igre između grada i Mitropolije.
Jeste da se bitka oko placa na kome je bila pijaca odvija na Koniku, ali mještani tog naselja, komšije mojih roditelja, ne vole što se koriste pojmovi obijanje, krađa… Borba između svjetovonog i duhovnog očigledno je zabavila i crnogorsku javnost, jer iz Mitropolije kažu da su “vandali” skinuli krst i ikonu Svetog Vasilija. Mitroplit Amfilohije je u medijima poručio da se oni “koji su to uradili neka sa Svetim Vasilijem obračunaju, a ne sa mnom. Takvo skrnavljenje Svetog Vasilije nije zapamćeno u ovih 350 godina”.
Iz Glavnog grada uzvraćaju da su primili inicijativu Mitropolije za gradnju hrama, ali da je nijesu još razmatrali. Kažu da je DUP-om predviđena gradnja hrama na tom mjestu, ali nije određeno koje religije. Ističu da ima i drugih inicijativa kako da se taj prostor iskoristi.
Da spustimo malo tenzije, mislim da sve ovo ima razumno objašnjenje oko prodaje, kako neki tvrde, dva placa, koji se nalaze na toj lokaciji.
Porastao sam na Koniku, moji roditelji su predavali u obližnjoj školi “Marko Miljanov”. Komunisti su se hvalili kako na Koniku žive 24 nacije i nacionalnosti, jedni pored drugih, i isticali sklad tog življenja. Nama djeci je to bilo normalno, u kuću mojih roditelja ulazili su svi, pogotovo pred kraj školske godine i u vrijeme popravnih ispita. Komšije su bile i više od komšija, i nikad manje od toga. Kad su počeli ratni sukobi na prostoru bivše nam države, na Konik su stizali predstavnici raznih NVO da uče ovdašnje mještane kako da žive zajedno. Naravno, oni su uglavnom dolazili iz jednonacionalnih sredina. I tome je Konik odolio.
Ovo naselje je imalo dva fudbalska kluba, “Ribnicu” i “Grafičar”, Košarkaški klub “Ribnicu”, Stonotenski klub. Malo li je… Na Koniku je i velika Katolička crkva.
Konička ulica je bila posebna, oštra škola i tamo si morao da zaslužiš svoje mjesto, da sam kupiš ulaznicu, tu ti ni roditelji nijesu pomagali. Do probijanja podvožnjaka Konik je od Drača i centra grada odvajala rampa i pružni prelaz. Bila je to granica, ne samo fizička, već i u glavama mnogih koji tada nijesu voljeli da dođu u prokaženo naselje. Mi koji smo živjeli na Koniku nijesmo razumjeli zašto smo toliko loši za one iz ostalih gradskih naselja. Ako ste imali djevojku iz centra, morala je da krije od roditelja da se zabavlja sa nekim ko živi na Koniku. Sada se centar previše približio Koniku - i loše utiče na njega. Glavna obilaznica prolazi kroz naselje. Jedna od prvih lekcija koju bi te naučila konička ulica je da nikada ne prijetiš, već da uradiš, ako možeš. Nije bilo lako biti svetac na Koniku. Sedamdesetih je hangar avio-kuba “Špiro Mugoša” još bio na mjestu gdje su sada Splitske zgrade na Starom aerodromu, umjesto naselja bilo je samo Ćemovsko polje. Ribnica je još relativno bila čista rijeka, pecalo se u njoj.
Neizvjesno je da li će Sveti Vasilije Ostroški doseliti na Konik, mada je 7.000 njegovih mještana potpisalo peticiju da je dobrodošao, i to svi - i pravoslavci, katolici, vjernici islamske vjere, Romi… Na Koniku ne može drugačije i vjerujem da bi i Svetom Vasiliju u tom bogatstvu raznolikosti bilo ugodno.
Ima onih koji kažu da imamo previše vjerskih objekata. U pravu su i oni koji tvrde da nam zgrada ne fali, naprotiv. Prostor bivše pijace na Koniku odjednom je, makar u verbalnom smislu, dobio na vrijednosti, kao da se nalazi u Budvi ili pod Goricom. U njegovom komšiluku je Dom zdravlja, škola…
Na jesen će izbori u Glavnom gradu. Valja pomisliti kako bi i plac bivše pijace na Koniku mogao postati dio predizborne trgovine i obećanja. Dugo je do jeseni, a temperatura do odluke šta će se graditi na toj lokaciji rašće, kako ulog bude veći. U toj igri duhovnog i svjetovnog, između mitropolita i gradnonačelnika, vidjećemo hoće li Sveti Vasilije zasjesti na presto Konika. Koničani će ostati gdje su i sada, svjesni da su sve manje šanse da jednog dana mogu podići rampu koja će ih odvojiti od ostalih djelova grada.
Bonus video:
