Stigla je, napokon, državna podrška za tekuću sportsku godinu. Objavljeni su rezultati konkursa za klubove i saveze. Ovaj budžetski impuls je nesporno od vitalnog značaja za crnogorski sport, bez obzira što smo u TV debati saznali da se dijeli bez posebne strategije razvoja. Sredstva će, kako slijedi, biti operativna tek negdje u maju, prekasno za ovu sezonu, ali malo ko o tome sada razmišlja. Valja hoće za narednu sezonu.
Naravno, nije državni budžet jedini dužan da brine o sportu. Tu su uprave samih saveza, zatim opštine, naročito oko klubova. Ipak, zbog specifičnosti naše male ekonomije, gro crnogorskog sporta zavisi baš od budžeta centralne državne kase i tu treba staviti fokus analize. Postoji i određeni broj sponzora, koji fakat ulažu bez naročite direktne poslovne i marketinške koristi. Njihov interes je, koliko razumijem, dobar status u društvu, što je isto važno. Naša streljačka reprezentacija, dva puta učesnik olimpijskih igara, za 10 godina nije dobila nacionalne trenerke, pa ni sponzorisane (?). Ne govorim da smo mi neka klasa, već zbog nacionalnog dostojanstva, pa i vaspitanja. Poznaju nas ljudi, naiđe nekada da se rukuje i sam Luciano Rossi, italijanski predsjednik saveza i senator, pita kako je Ammiraglio (Adm. Samardžić, naš predsjednik). Sutra možda ISSF boss - meksikanac Ranja, u društvu magnata Carlosa Slima, jednog od najbogatijih tipova na svijetu. A mi... u šarenim trenerkama. Ovo možda jeste sitnica, ali često znači više od sporta.
Da se vratimo suštini državne raspodjele sportskog novca. Crna Gora se još drži prioriteta bivše SFRJ (košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka), iako smo po populaciji 40 puta manji od nje. Drugi u regionu su odavno reagovali i našli sebi mjeru. Za neke je još pitanje čija je načelna strategija bolja, njihova ili naša? Tina Maze, Ilka Štuhec, Peter Prevc, Janica Kostelić, Josip Glasnović, Giovanni Cernogoraz, Sandra Perković, Rajmond Debevec,... sve iz malih sportova, a koliko samo zlatnih olimpijskih i kristalnih globusa „u njih“.
Kod nas je primjetan još jedan problem - strah od Budžeta, priče o budžetu, analizi, korekcijama... u globalu od polaganja računa. Iako to nije ništa strašno, ali opet, ljudi izbjegavaju. A Budžet je opšteprihvaćen naziv za plan koji sa finansijske strane iskazuje određenu aktivnost ili period bitisanja nekog subjekta. On prilazi iskazivanju aktivnosti uvijek iz dva ugla. Sa jedne strane iz ugla izvora sredstava, a sa druge strane - gdje i kako su sredstva plasirana. Kao lice i naličje jednog istog bića, radi boljeg sagledavanja cjeline. U svojoj suštini, budžet je finansijski iskaz nečega što je dokumentovano kroz strategiju, programe i aktuelne kratkoročne planove rada. Moje kolege strijelci iz Slovenije, već u novembru znaju gotovo svako svoje putovanje i pripreme za narednu godinu. Možda ne u euro, jer treba zadovoljiti streljačke norme, ali za pripreme svakako. Mi, Streljački savez CG, još nemamo ni budžet za ovu 2017. godinu, a već smo imali neka takmičenja. Kako, stvar je improvizacije koju ekonomska teorija ne poznaje. Neko je dao kombi, drugi sendviče.... uglavnom tužna priča. I sa takvim (skromnim) uslovima za pripreme bilo je, recimo, prvenstava svijeta da budemo 30. od preko 100 reprezentativaca čitave zemljine kugle. Na žalost po našu javnost - medalja nije bilo?! „Koji si bio - trides'ti, a miči se tamo...“, slikovit je tretman streljaštva u Crnoj Gori, pa i među novinarima.
Ipak, nedavno priznanje dugogodišnjeg čelnika COK-a, kako kod nas ne postoji „sistem“, niti operativna kategorizacija u sportu, što je potvrdio i sam ministar, bio je, mislim, početak reforme koja slijedi po svim poljima. Jer uvijek je dobro sagledati svoje slabosti za krenuti naprijed.
Autor je reprezentativac Crne Gore u streljaštvu
Bonus video:
