Baš kad je kriza u "Agrokoru" prošlog mjeseca sramežljivo došla u medije, Iva Balent viđena je kako moli kraj međugorske vidjelice Mirjane Dragičević. Klečala je žmireći na Brdu ukazanja, obamrla od pobožnosti, šapćući ružarije, preklinjući nebesa da joj dadu mudrosti, snage i zdravlja da savlada nedaće koje su snašle nju i njezinu obitelj. Nema, naravno, ničega pogrešnog u obraćanju Gospi zbog biznisa. Poslovni su razlozi dobri za molitvu kao i svi drugi. Dapače, ako u poduzeću sve ide u vražju mater, logično je obratiti se drugoj strani, Božjoj materi, da stvar pokuša ubaciti u rikverc. Nejasno je, međutim, zašto Međugorje?
Uvijek biraj original
Iva Balent mogla je izabrati kakvo uglednije marijansko svetište, Mariju Bistricu, Trsat, Aljmaš, Sinj ili čak privatnim helikopterom smjerno hodočastiti u, na primjer, Lourdes. Sve mi se čini bolje od onoga hercegovačkog kamenjara u kojemu se Gospa dulje od tri i po desetljeća, suprotno odlukama crkvenih vlasti u Rimu, ilegalno i bez papira ukazuje. Drži li do sebe, Todorićeva kći morala bi paziti da uzima samo originalne proizvode u licenciranih trgovaca.
Moliti se samo pravim Gospama. Nađu li Ivu Balent gdje se moli Gospi iz Međugorja, to je možda i gore nego da je na zagrebačkoj špici fotografiraju s Louis Vuittonovom torbom iz Šangaja. Zapravo je očekivano da od njezine molitve naposljetku nije bilo ništa. Kako se molila s međugorskom vidjelicom, Iva Balent je mogla pokušati i s Fatmom Nur Džennet ili Dennisom Nusretom Jašarevskim. Ili, recimo, posegnuti i za crnom magijom, za spas "Agrokora" posegnuti za kakvim mračnim, sotonističkim obredom, u noći punog mjeseca na pustom križanju zaklati crnu kokoš pa je vrtiti tri kruga iznad glave, ponavljajući čarobne riječi: "Minus i plus ko Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus."
Jednako bi, na koncu, mogla pomoći i objava jučer na Fejsu, u kojoj anonimni šaljivac potpisan kao "Božja ruka" zove svekoliki hrvatski narod da se u zagrebačkoj katedrali na uskrsno jutro moli za poslovnu sreću Ivice Todorića, koji se "odvažio, bio hrabar, i hrvatsku ekonomiju izvukao iz crnila komunizma sa svojom nadljudskom vjerom u sebe i svoje bližnje".
Tko god da je autor ovoga poziva, s prikladnim citatom iz Biblije: "Odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj", satirični je genij koji je u samo dvadesetak redaka savršeno sažeo i Tuđmana, i Todorića, i HDZ, i Crkvu, i Majku Božju, i pretvorbu i privatizaciju, čitav onaj opsceni, čudovišni politički i ekonomski model što je zajedničkim naporima svjetovne i duhovne vlasti uspostavljen devedesetih godina prošlog stoljeća, a koji je ovih dana došao svome neizbježnom kraju, doveo cijelu zemlju do ruba ponora, sa zrelim izgledima da je u skoroj budućnosti strovali i preko ruba.
Dulje od 25 godina Crkva je pozdravljala Todorića i slične, od Boga izabrane bogataše. Oni su bili svjetlo vjere i nade, naše zdravlje, sreća i blagoslov. Gledajući biskupe kako svetom vodom dostojanstveno škrope novootvorene "Konzumove" supermarkete, činilo vam se kako je svijet naprosto tako skladno uređen, i nebo i zemlja su se složili da Todorići trebaju imati najmanje tisuću puta više od svih drugih. Proroci su još u davno doba pisali kako je pravedno da Todorić i njegova djeca žive u dvorcu od 70 soba.
Iva Balent prošlog je mjeseca ustvari s dobrim argumentima molila u Međugorju. Jer molitve su joj uvijek dosad uspijevale. Dvadeset pet godina sve je kao urica, besprijekorno funkcioniralo. Kao sasvim rijetka hrvatska žena, jedna od milijuna katoličkih vjernica u ovoj zemlji, što god bi u svojim intimnim razgovorima s Bogorodicom Iva Balent poželjela, to je bez iznimke dobivala.
Severino, pomagaj
A onda je, tko zna zašto, krenulo zlo i naopako. Gospa je više nije čula pa je Todorićeva kći pozvala Severinu da pomogne u spašavanju poslovnog imperija svog oca. Bila je to, pretpostavljam, zadnja mjera, teško oružje koje se ne poteže onako, bezveze. Severina je uskočila tek kad je postalo jasno da nevolje u "Agrokoru" nadilaze Gospine skromne moći.
Kako bilo, ni od toga na koncu nije bilo od znatnije koristi. Todorići su definitivno izašli iz kompanije koju su osnovali i desetljećima vodili, ni Gospa ni Bog Otac ni Severina ništa više nisu mogli učiniti, sve su molitve bile uzaludne.
Možda bi jedino još biskupi što su škropili supermarkete mogli pomoći. Zaista, ako su oni sudjelovali u gradnji političkog i ekonomskog sustava koji se upravo urušava, ako su oni bili gotovo pa tihi partneri Ivice Todorića, zar ne bi li bilo pravedno da se "Agrokorovi" gubici dijelom nadoknade iz crkvene blagajne? (slobodnadalmacija.hr)
Bonus video:
