Podgoričani su se ovog Božića vratili svitaricama, dugim donjim gaćama koje se nose ispod pantalona ili farmerica. Neki su ih zamijenili modernijim helankama, ali princip je isti. Morali su da pronađu i kape, rukavice i šalove zaboravljene negdje u garderoberu. Možda se nijesu vratili svi vjeri i običajima, ali svitarice su obukli svi junaci, a oni koji nijesu - očekuje ih pregled kod urologa. Konačno smo svi osjetili kako se zimi živi na sjeveru naše države.
Svitarice su najčešće bijele boje, mada mogu biti i crne, teget, a u vojci sivomaslinaste, prisjetiće se svi oni koji su je služili.
Ne bih znao da nabrojim koje sve prednosti svitarice imaju, osim što brane od sibirske hladnoće. Svi se osjećamo kao da smo u tuđoj koži, hodamo kao pingvini. A po ledu ne umijemo ni da hodamo ni da vozimo. Sa svitaricama problem nastaje kad morate u toalet. Još ako ste u kafani, svi se duže zadržavaju, jer se treba snaći sa viškom garderobe, a u brzini se obično zapetljate... Pogotovo ako ne želite da primijete da ih nosite.
Pogubne su za udvarače, vjerovatno se iz petnih žila trude da se ne otkrije kako su posegli za svitaricama u tim odsudnim momentima emotivnog naboja kad valja ostaviti što bolji utisak... Hoćete da izgledate elegantno, a da vam je toplo - teško je pomiriti to dvoje ovih dana. Svitarice duboko uvucite u čarape i nadajte se da djevojka koja je sa vama neće naslutiti da ste se slojevito obukli. Na kraju krajeva, to i preporučuju ljekari u ovim ledenim danima... Opreznije se i ljubi sa svitaricama, to su poljupci pod antifrizom, oni su samo priprema za one prave kad otopli... Sudeći po ovom pometu za Božić, nameće se zaključak da smo bliže malom ledenom dobu, nego otopljavanju, što mnogi predviđaju. Mogli bi kreatori za narednu zimu da ponude više opcija za svitarice, da postanu modni trend. Pa da se djevojke hvale drugaricama kojeg kreatora njihov dragi nosi svitarice!
U stvari, svitarice su nas ovih dana pomirile, nose ih i stariji i mlađi, simpatizeri i članovi svih političkih partija, vjera, nacionalnosti, vjernici i nevjernici... Pokazale su demokratsku kondiciju. Ujednile su Crnu Goru, kao jednu kulturnu cjelinu, nose se na Žabljaku i u Budvi...
Ako me sjećanje dobro služi, posljednji put je led okovao glavni grad 2012. godine i negdje krajem sedamdesetih prošlog vijeka. Bio sam tada učenik trećeg razreda gimnazije „Slobodan Škerović“ i čitavo korzo je bilo pretvoreno u klizalište. Klizali smo se nakon časova, i u patikama ako treba, dolazili kući promrzli kao vrapci. Normalno, tada svitarice nijesmo nosili, pa neki od nas danas osjećaju posljedice. Desetak dana se snijeg zadržao na zemlji, mislim da je to rekord kad je u pitanju Podgorica.
Polaznik je u moju zgradu došao već 3. januara. Poranio! Zazvonio je interfon svima u ulazu i svi smo poskakali da otvorimo vrata, jer zbog kvara ne možemo preko te spravice dobiti odgovor ko je pred vratima. Iako je bilo nešto iza osam sati ujutro, više spavanja nije bilo, pa sam krenuo po doručak. Dok sam silazio niz stepenice vidio sam da je u pitanju inkasant Elektrodistribucije koji je mirno bilježio stanje na našim satovima za električnu energiju. Nije mi izgledao kao neko ko se ludo proveo za Novu godinu. Mirno i rutinski je bilježio koliko smo struje potrošili u decembru. Nije ni čestitao praznike, fokusirao se na posao. Tek tada mi je palo na pamet da su iz Elektrodistribucije, kada su ugrađivali nova brojila, saopštili da će sada moći da ih očitavaju na daljinu. Naš polaznik- inkasant to redovno radi svakog mjeseca i za taj posao dobija platu. Siguran sam da je nosio svitarice. Nije da želim da čovjeku oduzmem posao ili ga pošaljem u penziju, ali ako je ovo što radi daljinsko očitavanje, ja moram potražiti neko logičnije objašnjenje šta on traži u našem ulazu? Prošao sam pored njega, nije se ni okrenuo, a pomislio sam da ga pitam zašto baš meni stižu najveći računi za utrošenu energiju? Polaznik koji je došao na Božić i unio radost u dom, sa sve svitaricama, bio je počašćen kako valja, vinom i ostalim đakonijama. Ali on dolazi jednom godišnje i nakon njega ne stiže račun. Božić u Podgorici u kome temperatura nije bila viša od -3,6 celzijusa uz subjektivno osjećaj, u najtoplijem dijelu dana, od -10 pa i hladnije, nije zabilježen u pola vijeka. Hladnoća ga je silom prilika pretvorila u pravi porodični praznik. Mnogi iz kuće nos nijesu promolili. Broj automobila na gradskim ulicama je bio kao da su u pitanju pomenute sedamdesete prošlog vijeka. Samo najhrabriji su pješačili izloženi udarima ledenog vjetra. Šopingholičari su ostali kući, Delta i Gintaš nijesu radili, kao ni većina butika. Morali su da se posvete duhovnom uzdizanju i katarzi. Ako nijesu slobodan dan tržnih centara nadomjestili trgovinom preko interneta. Bilo bi interesantno vidjeti koliko njih je naručilo - svitarice.
Za nama je dio januara posvećen praznicima, još ostaje Nova godina za one koji poštuju julijanski kalendar. Što smo se napjevali i duhovno uzdigli, to nam je to, sada povratak obavezama. Tek nas očekuje otvaranje poštanskih sandučića i rezultat onoga što su nam inkasanti priredili. Protiv zime svitarice nam pomažu, koliko god da ih ne volimo. Kad stignu računi, tu su i svitarice nemoćne!
Bonus video:
