Mladi crnogorski akademski grafičar, ali i prosvjetni radnik, Aleksandar Radević, predstavio je jedan svoj novi rad na 75. Tradicionalnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, a koja je realizovana virtuelno.
Krajem prošle godine, Radević je u razgovoru za “Vijesti” istakao da planira da se upusti u novi segment svog stvaralaštva i otkrije šta donosi ostatak motiva koji ga inspirišu, a svoja djela je tada i predstavio publici, a zatim i nastavio da radi na njima.
“Motiv je bio da se krene korak dalje od portreta - lutanje... Da probam da predstavim dio ambijenta u kojem mi duša luta kad sjedim u tišini. Pošto sam na prethodnim radovima predstavljao portret moje duše, sada želim da otkrijem dio ostalog svijeta”, rekao je on ranije, sada potvrđuje da je na izložbi ULUCG izabrao upravo jedan takav rad iz novijeg ciklusa.
“Odabrao sam da to bude ulje na platnu pod nazivom ‘Iznad neba’ (Par Dela La Ciel)’ - rad koji simboliše moj preporod u ideji, oslobođenje od rigidnih anatomskih fomi u mom stvaralaštvu i istupanje ka izmišljenom, kao i davanje lika fenomenima u prirodi i kosmosu koji me oduvijek impresioniraju”, objasnio je on najavljujući i samostalnu izložbu koja će doći kada umjetnik sabere utiske, motive, djela...
Pohvalio je organizaciju izložbe ističući da bi bilo dobro i razmisliti o ovakvoj praksi za dalji rad, a kako bi likovna umjetnost bila pristupačnija publici koja ili nema naviku da posjećuje galerije ili nije obaviještena o onome što se dešava u institucijama kulture.
Pored razgovora o umjetnosti, govorio je i o onlajn obavezama koje ima kao profesor, ali i o cjelokupnoj situaciji koja je i dovela do virtuelne izložbe, onlajn školskih predavanja i slično, ističući da mu posebno teško pada što sa psom sada ne može u duže šetnje.
Predstavio si se i na tradicionalnoj izlozbi ULUCG. O kojem radu je riječ i na osnovu čega je izabran?
Pa, politika udruženja je takva da se autori predstavljaju sa jednim najnovijim radom koji nije izlagan niti predstavljan prethodno. Dakle, odabrao sam da to bude ulje na platnu “Iznad neba (Par Dela La Ciel)” rad koji simboliše moj preporod u ideji, oslobođenje od rigidnih anatomskih fomi u mom radu i istupanje ka izmišljenom, kao i davanje lika fenomenima u prirodi i kosmosu koji me oduvijek impresioniraju. Naravno, to ne znači da prekidam zauvijek sve veze sa portretom...
Rad sam izabrao ja, prije svega ja zbog duhovne potrebe u predstavljanju. Vjerovatno imam radova koji tehnološki bolje stoje i koji bi prije zapali za oko profesorima ili kustosima, ali moj je izbor da moje postavke imaju više veze sa mojim duhovnim stanjem nego da budu tehnološki korektne, uostalom i način predstavljanja i izložbe smatram kao medijum jednak platnu ili papiru.
S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, kako gledaš na potez da se izložba upriliči virtuelnim putem?
Iznenađujuće i isvježavajuće dobar potez kojim direktor, Savjet i osoblje ULUCG dokazuju da nijesu ništa manji od osnivača i pronalazača našeg udruženja i da su lideri u regionu po ideji i realizaciji kulturnih dešavanja. Ja bih lično volio da ovaj univerzalni način komunikacije sa publikom koji su odabrali za tradicionalnu izložbu ove godine ostane praksa i ubuduće. Smatram da bi to bio fenomenalan korak ka dopiranju do iole više publike koja možda nije u stanju ili situaciji da fizički bude prisutna, ali i popularizaciji lokalne scene.
Da li ovo vrijeme koristiš da više stvaraš možda, koje teme i motivi te trenutno okupiraju?
Meni ovo ne predstavlja veliku razliku u odnosu na moju uobičajenu rutinu, osim što sad ne mogu da šetam sa psom na duže staze... Stvaram, naravno, kontempliram, zapisujem i usuđujem se da radim na ovom što sam započeo krajem prošle godine. O motivima bih najradije malo kasnije govorio, kad saberem utiske rada i kad sve to krunišem samostalnom izložbom, ne bih previše da otkrivam zasad, jer još je to u onoj fazi autorske samokritike i nesigurnosti pa nije zrelo za svjetlost dana. (smijeh)
Šta bi poručio svojim kolegama ili građanima uopšte?
Da se fokusiraju na svoje bližnje... Ovo je idealna situacija da se ojačaju veze (koje su u ovoj ekspresnoj današnjici oslabljene zbog nedostatka vremena i strpljenja) sa bližnjima i voljenima. Kao da nas neko odozgo upozorava da se ne volimo i ne poštujemo dovoljno...
Da li bi nešto dodao?
Preživjeli smo i gore stvari, tako da bih dodao da smo mi dovoljno jaki da se nosimo i sa ovim. Ostanite kod kuće, budite sa onima koje volite, pokažite im koliko ih volite bez skupih poklona i materijalnih stvari... Prisustvo, riječ, pažnja i razumijevanje su pravi pokloni i izrazi ljubavi. Moje molitve su svih ovih noći za moj narod. Toliko od mene.
Izazov koji mu je bio potreban za profesionalni rast
Ne treba zanemariti ni da si prosvjetni radnik. Kako ide to sad, online putem, kako je sa đacima, kako tebi?
Zahvaljujući dobroj organizaciji ministarstva i škole, nastava se odvija redovno, imamo malo više obaveza i malo je teže da se svi prilagodimo, a iskreno ima i treme ali prevazilazimo polako sve prepreke. Za mene je ovo predstavljao izazov koji mi je bio potreban za profesionalni rast. Kroz ovaj vid komunikacije nekako kao da učim kako da bolje doprem do učenika da njima to ne bude opterećujuće, a da ipak što više nauče. Budući da sam mlad i da nemam porodične obaveze (osim psa (smijeh)) meni ova situacija ne predstavlja napor već potpuno nasuprot, skreće mi pažnju sa situacije koja je ozbiljna i ružna, a nadam se da isti efekat se ostvaruje na učenicima, ali zamišljam da je kolegama koji imaju djecu i bračne partnere ovo jako teško. No, ipak primjećujem da su jako efikasni i mnogo učim od njih, pogotovo od starijih kolega, tako da moram reći da sam privilegovan što radim u Osnovnoj školi “Radojica Perović” i što su nam direktorica i uprava liderski nastrojeni, ps nam tako olakšavaju okolnosti i pomažu nam da prebrodimo lošije uslove za rad. Na primjer, teško da bih mogao (lično ja) ovako dobro da se snađem u novonastaloj situaciji da nam na čelu nijesu takva direktorica i zamjenice.
Bonus video:
