Crnogorska vajarka Ina Martinović ovih dana vrijeme provodi sa kistom i paletom boja u ruci radeći na svojim novim djelima koja su ovoga puta smještena na platno. Situacija sa virusom korona zatekla ju je na Cetinju gdje živi i stvara, pa je odlučila da tamo i ostane tokom ovog perioda, iako joj je porodica u Podgorici.
“Ova situacija koja nas je sve zadesila zatekla me je na Cetinju, pa sam više nego obično posvećena slikarstvu. Kako nijesam baš u mogućnosti da vajam, da boravim u ateljeu, tražim materijale (što inače radim), tamo ih ponovo obrađujem i sve što ide uz to, pa sam navalila na slikanje. Ako ova situacija potraje, možda i napravim izložbu od radova koji su nastali tokom perioda veće izolacije”, priča Martinović za “Vijesti”.
Fotografije svojih novih radova objavljuje na društvenim mrežama, a moglo bi se zaključiti da djelimično odstupa od svog prvobitnog motiva - pera i hartije - koje je ranije vajala i predstavila na nekoliko samostalnih izložbi. Ipak, ciklus koji je započela razlikuje se od skulptura, ali ne i od njenih umjetničkih afiniteta, promišljanja i prepoznavanja, kaže ona.
“Ovaj ciklus slika odstupa od mojih skulptura, ali ne i od mene. Rekla bih da ovi radovi asociraju na prigušeni krik, vapaj... Sve je to neki bijeg od realnosti u kojoj se trenutno nalazimo”, objašnjava mlada umjetnica.
A kako je spomenula da su njeni radovi bijeg od realnosti, “Vijesti” je interesovalo i kako ona vidi situaciju izazvanu pandemijom, mjere predostrožnosti i zabrane, preporuke o distanciranju i ostalo...
“Što se tiče mog pogleda na dešavanja, za početak smatram da smo toliko zagadili i uništili planetu, pa joj ovo dođe kao malo ozdravljenje i odmor od ljudi (kao i nekima od nas). Takođe, ovo vrijeme je pravo da se populacija kompletna zapita kuda smo se zaputili i gdje sve ovo vodi”, ističe Martinović.
Ona dodaje da je, stoga, dobar trenutak da pronađemo odgovore na ta i slična pitanja, ali i da se dodatno preispitujemo.
“Možda je ovo vrijeme kada konačno treba da se okrenemo nekim pravim vrijednostima. Počeli smo da se otuđujemo i preispitujemo. Vrijeme je da baš u ovoj situaciji pokažemo svoju ljepšu, plemenitiju i humaniju stranu. Pa, kako ovo stanje zahtijeva boravak u kući, moramo slušati i svoj unutrašnji glas. Tako sam se ja posvetila slikanju, jer nijesam u mogućnosti da radim sa materijalima koje inače obrađujem u ateljeu”, kaže vajarka koja otkriva i da se u njoj stvaraju ideje i za djelo inspirisano virusom korona koji je učinio da čovječanstvo zakoči, povuče se i ujedini.
“Iz dana u dan se rađaju ideje za takav rad, a kako ih je mnogo one se i prepliću... Dopala mi se ilustracija koju sam nedavno negdje vidjela, pa bi bilo lijepo napraviti veliki kavez za ljude, kao vrstu instalacije, skulpture, podsjetnika... Taj kavez bih postavila u prirodi među drvećem, među zelenilom i kamenjem, čistim rijekama i vazduhom, i na taj način bi trebalo pokazati čovjeku koliko šteti prirodi i koliko malo cijenimo slobodu”, ističe Martinović.
Za kraj razgovora ona preporučuje ljudima da se okrenu sebi i, ponavlja, da malo bolje oslušnu svoje unutrašnje glasove, nerazvijene talente, ljubav prema umjetnosti...
“Preporučujem svim ljudima da se okrenu sebi, da pronađu u sebi neki skriveni talenat. Da se posvete stvarima i željama koje su možda zapostavili... Naravno, tu je i mnoštvo dobrih naslova, filmova, muzike. Na kraju - sve se svodi na umjetnost... Takođe, ne smijemo zaboraviti ni fizičku aktivnost, koja održava zdrav duh i tijelo u ovom pomalo monotonom vremenu, kada smo prepušteni sami sebi i ‘zarobljeni’... No, sve prolazi pa će i ovo...”, riječi su kojima Martinović zaključuje razgovor za “Vijesti”.
Bonus video:
