Fantastični roman “Dječak bez sjenke” smješten u realnom prostoru Podgorice, za potpuni ugođaj najljepše je čitati uz toplu čokoladu, mirisne štapiće i svijeće, preporučuje autor Dino Murić, pravnik iz Podgorice. Murić je svoje djelo napisao tokom aktuelnog perioda virusa korona, a predstavio ga protekle sedmice u Kulturnom centru “Nikola Đurković” u Kotoru, bez prisustva publike.
Na 130 strana koje vuku čitaoca da čita više i dalje, da prelistava knjigu, vraća se na početak i opet nazad na mjesto do kojeg je stigao, jedna od osnovnih poruka je da su različitosti nužne i da se moraju poštovati, kaže Murić.
“Roman se bavi životom običnog mladića, Mirze Abdomerovića (38) koji živi i radi u Podgorici kao asistent na Fakultetu političkih nauka. Posvećen je laičkoj magiji, a njenim pogrešnim tumačenjem, tjera od sebe djevojku Lanu, nakon čega život dobija drugi smisao. Mirza pokušava da ostavi magiju i vrati se životu običnih ljudi. Situaciju u kojoj se nalazi zakomplikovaće Damir, kradljivac sudbina, a koji sa Mirzom ima posebne planove, jer posjeduje nešto što imaju samo odabrani”, ističe se u opisu.
Muriću je ovo prvi roman, iako je napisao na desetine kratkih priča, kazao je na promociji profesor španske književnosti Gojko Ostojić. On je primijetio da “dječak bez sjenke tokom čitavog romana pokušava da spozna ‘ko sam to zapravo ja’”...
“Dječak bez sjenke nije roman isključivo za obožavaoce fantastične književnosti, već za sve koji uživaju u dobrom, kvalitetnom štivu koje konstantno drži pažnju i budi sva čula uz maestralne opise mirisa, boja i izgleda stvari koji bude nostalgiju kod čitalaca... Rastrgnutost između religije i magije, onoga što želimo da budemo i što nam društvo nameće, predstavlja glavne motive koji dominiraju romanom. Murić nudi svoj pogled na svijet i svoje shvatanje svijeta koji ga okružuje. On nije dužan da se drži ustaljenih istina i može da ih oblikuje kako je njemu volja. Dino je svog ‘Dječaka iz sjenke’ oblikovao tako da niko ne može ostati ravnodušan”, poručio je Ostojić.
Muriću je posebno inspirativna bila magijska istorija naše zemlje, ali je izazov bio izgraditi likove koji će nositi priču.
“Magijski realizam je primarno stil pisanja koji je meni najbliži od samog početka upoznavanja sa knjigom. Nije bio veliki izazov spojiti magijski realizam i realnu Podgoricu, jer generalno ljudi iz Crne Gore imaju veoma bogatu istoriju koja sadrži bezbroj magijskih elemenata i onih priča uz koje smo svi rasli. Uzimajući to štivo i priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, kao neku vrstu inspiracije, nije bilo teško spojiti radnju sa svakodnevicom Podgorice, sa onim što je realno i objektivno. Ono što jeste bio izazov definitivno je pronaći, odnosno stvoriti likove u romanu koji će da nose priču, s obzirom na to da je danas velika većina ljudi na neki način odbacila taj istorijski i magijski dio, taj običajni momenat u svakodnevnom životu. Pitanje je bilo ko će biti ti likovi koji će da pričaju tu priču i da je žive. Ono što sam smatrao da je bilo neophodno jeste dovesti nekog u Podgoricu, nekog ko pripada prostoru bivše Jugoslavije, a opet sa druge strane, i da imate nekoga ko je baš iz Podgorice”, otkriva autor koji je uskladio narodne i religijske običaje, poeziju, tradiciju i sve to “začinio” mirisima koji dominiraju atmosferom, prema ocjeni profesorice književnosti Aleksandre Tomović.
Autor je objasnio zbog čega je sve te elemente unio u svoje djelo...
“Psihologija kaže da mirisi imaju veliki uticaj na ljude, da ljudi imaju tendenciju da vežu određene uspomene i sjećanja za mirise... Religija je sastavni dio naše istorije, ali kao takva ne zanima nikoga. Možda je i pogrešno shvaćena. Moja tendencija je da se sve to na kraju pomiri, a ne da se izazove sukob. Religiji sam dao važan aspekt u romanu, da bismo shvatili da je sve to ljudsko, iako magijsko ili božansko, a zajedno sa svim tim - to je čovjek”, kaže Murić koji je pokazao ipi usmene tradicije, religije i obreda, tvrdi Ostojić ali naglašava da “ovo nije priča o nečem magijskom i apstraktnom”.
“One su u priči samo sredstvo koje nas okreće sebi samima u potrazi za svojim identitetom. Sjenka je nešto što nas nikada ne napušta i čega se ne možemo odreći, a da li će junaci ovog romana ostati bez svojih sjenki i onoga što je duboko potisnuto u njima, saznaćete nakon čitanja romana”, zaključuje Ostojić.
Neizvjesna i uzbudljiva priča
Ostojić je istakao da je svaki detalj knjige, naziv poglavlja, izgled korica, pažljivo promišljen. Tako “Mlad mjesec”, “Rastući mjesec”, “Pun mjesec”, “Opadajući mjesec”, pored toga što su nazivi poglavlja i što su prikazani na koricama romana, predstavljaju i faze života glavnog junaka...
“Kao što i mjesečeve mijene imaju svoj ritam i energiju koja ih prati, tako se i u romanu dinamično smjenjuju događaji. Mirza pokušava da odbaci prošlost i da živi život onako kako sredina nameće, a ne da prati svoj unutrašnji impuls. Njegovu svakodnevicu poljuljaće poznanstvo sa Damirom, mističnim strancem, koji je u romanu prikazan kao kradljivac sudbina. Na koji način se njihove priče prepliću, kakva im je je zajednička prošlost, koji mirisi i boje dominiraju u romanu, kada se koji pojavljuju, šta nagovještavaju, čitaoci će imati prilike da prožive u kratkom, dinamičnom i uzbudljivom romanu. Priča nije linearna, već se prekida na najzanimljivijim mjestima, i pažnja se sa jednog lika, preusmjerava na drugi, što dodatno podstiče neizvjesnost pripovijedanja”, opisao je Ostojić.
Bonus video:
