Umjetnica Irena Lagator Pejović bila je jedina crnogorska predstavnica na međunarodnoj izložbi “Nagrađeni na memorijalima - od XX do XXX Memorijala Nadežde Petrović” koja je otvorena krajem januara, a zatvorena prije nekoliko dana u Umjetničkoj galeriji „Nadežda Petrović“ u Čačku, u Srbiji.
Autorka i kustoskinja izložbe bila je muzejska savjetnica Julka Marinković. Izložba „Nagrađeni na memorijalima” priređena je povodom 60 godina održavanja Memorijala Nadežde Petrović i rada Umjetničke galerije. Postavka obuhvata izbor umjetnika koji su na proteklih deset memorijala bili nagrađeni, a čiji radovi predstavljaju relevantne primjere za razumijevanje i sagledavanje tokova savremene umjetnosti, koncepta memorijala kao izložbe i fonda galerije. Izložba aktuelizuje i problem strategije i politike otkupa umjetničkih djela, u smislu pravovremnog popunjavanja zbirki, a među radovima koji su nagrađeni nalazi se i djelo crnogorske umjetnice Irene Lagator Pejović ”Izvan memorije”.
Na izložbi su predstavljena djela umjetnika: Čedomira Vasića, Dragoljuba Raše Todosijevića, Milovana De Stil Markovića, Zvonimira Santrača, Nevene Hadži Jovančić, Dragane Žarevac, Anice Vučetić, Miloša Tomića, Miodraga Krkobabića, Milorada Mladenovića, Tanje Ostojić, Žolta Kovača, Siniše Ilića, Ane Krstić i Katarine Alempijević. Koncepcijom izložbe obuhvaćena su i tri djela izvedena u javnom prostoru Čačka, autora Mrđana Bajića, Živka Grozdanića Gere i Vladimira Perića, koji su takođe nagrađeni na memorijalima.
Pozajmljeni novac vraćen banci, u formi umjetničkog djela
Autorka koncepta Julka Marinković istakla je da je djelo Irene Lagator Pejović - knjiga od novčanica sa likom Nadežde Petrović (koji je dio stalne postavke u Muzeju novca Narodne banke Srbije (NBS), a predstavljen je u elektronskoj formi), na više semantičkih ravni povezuje Nadeždu Petrović, Memorijal, Galeriju i savremenu umjetnost.
Rad Irene Lagator Pejović iz 2007. godine prikazuje knjigu koja se sastoji od 1.800 novčanica od 200 dinara na kojima je slika Nadežde Petrović, kao prve žene iz nekadašnje Jugoslavije čiji se portret našao na dinarskoj novčanici. Tim činom umjetnici se dodjeljuje veliki nacionalni značaj, kakav i zaslužuje jer se nalazi u društvu najuticajnijih umjetnika sa Balkana na prelaza iz 19. u 20. vijek. Ovim radom i pristupom Lagator Pejović istražuje različite slojeve i aspekte umjetnosti, pola, (kulture) sjećanja, materijalizacije i drugih vrijednosti.
“Naročito važan segment ovog rada za mene je bio trenutak završetka izložbe i koncepcija da se pozajmljeni novac vrati banci u istoj količini, međutim, u formi umjetničkog djela. Pored osnovnog konteksta koji sam promišljala i na mjesto specifičan način za postavku u Čačku, predvidjela sam i dodatni, drugi kontekst na koji sam podstaknuta i činjenicom da Narodna banka Srbije posjeduje i rukovodi Muzejem novca u Beogradu. Zato sam prilikom ‘pozajmice’ ovih novčanica koje su 2012. bile predviđene za arhiviranje nakon pet godina, a što je društvu najavljeno sredstvima javne komunikacije, nagovijestila organizatorima izložbe kao i NBS da će novčanice biti vraćene ali u formi umjetničkog djela, što zaokružuje cjelinu, odnosno proces nastanka ovog rada ali i odnos prema upotrijebljenom materijalu za oblikovanje djela. Danas se ovaj rad nalazi u kolekciji i stalnoj postavci Muzeja novca i, naravno, postoji samo u originalnom primjerku. Ovaj dodatni kontekst predložila sam u odnosu na aspekt savremene umjetnosti za koji sam naročito zainteresovana, onaj koji umjetnosti omogućuje da izađe iz tradicionalnog institucionalnog okvira naročito prostora ‘bijele kocke’ i galerijskog prostora, da kritički radi i promišlja pojam institucije kao takve i njene uloge u razvoju društva”, kazala je Lagator Pejović za “Vijesti” ovim povodom.
Pitanja društvene odgovornosti i njene vidljivosti
Slikar, pisac, arhitekta, profesor dr Mileta Prodanović u svom tekstu objavljenom u monografiji Irene Lagator Pejović pod nazivom “Društvo neograničene odgovornosti. Umjetnost kao socijalna strategija”, 2012. godine u izdanju njemačke izdavačke kuće “Valter Konig”, osvrnuo se na rad “Izvan memorije” i (simboličnu) vezu sa velikom umjetnicom porijeklom iz Čačka.
“Nadežda Petrović je prva žena koja je na dinarskim novčanicama stekla pravo na svoje ime i prezime, i to na prvoj seriji ‘postmiloševićevske’ epohe. A kako su novčanice i njihova ikonografija jedno od najpreciznijih seizmografa stanja i karaktera jednog državnog organizma, složićemo se da je rodna ravnopravnost na prostorima nekadašnje Jugoslavije bila na prilično niskim granama. To su, ujedno, i posljednje novčanice na kojima je odštampano ime države u čiju je konceptualizaciju Nadežda Petrović uložila mnogo energije, pa, u krajnjoj liniji, i položila svoj život”, podsjetio je Prodanović.
Predstavljanjem ovoga rada ponovo se aktuelizuju pitanja koja Lagator Pejović u većini svojih djela pokreće, a koja ne iščezavaju pred društvenim, političkim i ekonomskim okolnostima u kojima većina društava nekadašnje Jugoslavije i danas funkcionišu.
Njemačka istoričarka umjetnosti, kustoskinja i kritičarka, Astrid Vege, o radu “Izvan memorije” pisala je više puta, a povodom monografije “Lagator - Pejović” istakla je da je u pitanju svojevrsni omaž umjetnice umjetnici.
“Izvan memorije je naziv koji je Irena Lagator dala svom objet d’artu koji se sastoji od 1.800 starih i novih dinarskih banknota koje su povezane u tri reda po strani i skupa čine knjigu... Namjera umjetnice je bila da podvrgne prošlost rekonstruktivnom tretmanu i da ponudi osvrt na istoriju Memorijala, istovremeno ga povezujući sa socijalnom i političkom sadašnjicom i, prirodno, zemljom domaćina. Osnovan 1960. godine, Memorijal Nadežde Petrović nije samo najstarije bijenale umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji, već i proslava posvećena stvaralaštvu žene čije ime nosi, političke aktivistkinje koja je uz svoj umjetnički rad promovisala ideju jugoslovenskog kulturnog jedinstva”, podsjeća Vege.
“Izvan memorije” se zaista može gledati kao omaž crnogorske vizuelne umjetnice velikoj figuri likovne umjetnosti, a istovremeno i kao djelo koje propituje ekonomske, muzejske, rodne, nacionalne, pa i istorijske vrijednosti i njihovo prisustvo danas.
“Zato se u svojim radovima bavim pitanjima društvene odgovornosti i njene vidljivosti i funkcionalnosti u svakodnevnom životu. Podstičući učešće publike i empatiju prema svim tim temama pokušavam učiniti vidljivim kako se oblikuje sadašnjost i kako ona komunicira sa našim čulima”, kazala je Lagator Pejović za “Vijesti”.
Jedan od najsloženijih radova Irene Lagator
Mileta Prodanović je podsjetio i na druga djela Irene Lagator Pejović koja korespondiraju sa elementima rada “Izvan memorije”, podsjećajući na to da svaki ima zasebnu misiju i ciljnu grupu.
“I u manjim djelima, kamernim instalacijama kakve su ‘Društvo ograničene odgovornosti d.o.o.’ i ‘Machine Error’ (oba iz 2007) prisutno je umnožavanje istovjetnih elemenata: elegantnih kupa nastalih ‘izvlačenjem’ kalema fiskalnih računa ili neuspjelih, probnih otisaka iz mašine za otiskivanje fotografija. U širem smislu u tu skupinu ostvarenja može se ubrojati i cijela zasebna linija u opusu Irene Lagator - to su objekti/knjige. U tehnološkom pogledu knjiga jeste objekat akumulacije: nju, u fizičkoj datosti, tvori zbir stranica, tabaka, ali i na onom, čini se, važnijem planu (ili bi tako barem trebalo da bude), čini je zbir ideja koje ta fizička datost prenosi. I knjiga je, po samoj suštini, procesualni objekat, to je komprimirano trajanje koje ekspandira na planu svijesti. Rad ‘Izvan memorije’ u osnovi jeste knjiga. Tu, međutim, ne postoji manuelnost, barem ne u onom smislu u kojem je prisutna u većini radova Irene Lagator. Za razliku, na primjer, od objekta/knjige ‘Društvo ograničene odgovornosti’ gdje postoji naglašeno prisustvo autorkinog rukopisa, kao i procesualnost koja podrazumijeva vrijeme, knjiga ’Izvan memorije’ je skoro ‘neutralna’...
Ali, sa druge strane, ova knjiga/objekat jeste jedan od najsloženijih ostvarenja Irene Lagator. Na prvi pogled čitljiva značenja prepliću se sa onima koja su tek nagoviještena. Ikonografskim planom dominira lik Nadežde Petrović (1873-1915) prisutan i na aversu i na reversu banknote. Na licu novčanice se slikarka pojavljuje čak dva puta - kao portret u rasteru, preuzet sa istorijske fotografije i kao reprodukcija Meštrovićeve polufigure koja je, kao spomenik, postavljena ispred čačanske gimnazije. Na naličju je umjetnica prikazana u uniformi bolničarke, što je takođe preuzeto sa poznatog snimka. Kao dodatni motiv obostrano se pojavljuju kupole Gračanice, manastira kojeg je Nadežda 1913. godine naslikala u više verzija”, ističe Prodanović.
Vege se takođe osvrnula na portret Petrovićeve predstavljene kao medicinske sestre u vojnoj uniformi Prvog svjetskog rata.
“Na taj način se pridaje jednak značaj njenoj međunarodnoj umjetničkoj reputaciji kao i njenoj ulozi medicinske sestre u toku rata (koja je dovela do preuranjene smrti od tifusne groznice 1915. godine). Naglasak na taj dio njene biografije učinio ju je svojevrsnim narodnim herojem. Ono što ‘Izvan memorije’ postiže jeste da usmjeri pažnju na svrhu koja stoji iza kolektivnih ceremonija, rituala i spomenika koji služe konstrukciji (nacionalnog) identiteta; ona omogućava promišljanje onih institucionalnih struktura koje su odgovorne za te konstrukcje i individualne, nekad oprečne reakcije na njih”, smatra Vege i dodaje da kada su novčanice nose simboliku svih “kolektivnih i individualnih želja, projekcija, fantazija i priča, a sada su relikvije prošlosti” - žrtve destrukcije, a Prodanović dalje primjećuje da novčanice koje se više ne upotrebljavaju doprinose vrijednosti rada...
“Iako lišen manuelnosti, rad ’Izvan memorije’ ipak ne ostaje bez taktilnosti. Ona se u rad uvlači sa sasvim neočekivane strane - banknote koje čine supstancu ovog rada su bile dodirivane, neke od njih imaju sasvim uočljiv trag savijanja, habanja, kvašenja, prebrojavanja. Onako kako misli, emocije, slike i njihov transfer od autora do čitaoca čine auru jedne „obične” knjige, tako i činjenica da su nebrojeni ljudi u rukama imali ove braonkaste pare i njima plaćali stanarinu, hljeb, struju, gradski prevoz, knjige, cigarete, novine, prezervative, gorivo, igračke za djecu, ulaznice za koncerte, žvakaće gume, sportsku opremu, kompjuterske komponente, aerodromsku taksu, tikete nagradnih igara, lijekove... stvara nevidljivu mrežu ostvarenih i neostvarenih želja oko ovog objekta, trasiraju lavirintske putanje između prstiju, džepova, novčanika, kasa... Metafiziku dodira možemo pratiti od najstarijih civilizacija i pronalaziti je u najrazličitijim modalitetima. Novac je naizgled banalan, lišen poetičnosti, ali on ipak stvara nepreglednu mrežu ljudi. Otud je ovaj rad Irene Lagator svojevrsna implozija te imaginarne zajednice”, zaključuje Prodanović.
Razumijevanje prošlosti i sadašnjosti je pogled naprijed
Knjiga/objekat Irene Lagator - Pejović svim navedenim postupcima nanovo izbavlja bezvrijedne novčanice od uništenja, primjećuje Vege i ističe da transformacijom u umjetničko djelo one “preživljavaju kao istorijski dokument i dobijaju novi značaj, novu vrijednost, ne samo u umjetnosti, već i u ekonomskom sistemu”.
Irena Lagator Pejović kazala je “Vijestima” ranije da kada je cilj njenog djelovanja da ponovno postavljanje pitanja o tome šta umjetnost predstavlja i kako kroz umjetnost prikazati realnost, na izazovan ali i, što je najneophodnije, kritički način.
“U mom slučaju u pitanju je činjenje vidljivim neupadljivih i paradoksalnih situacija, jezičkih (poput internacionalnog ekonomskog termina ‘Društvo ograničene odgovornosti’) i sistemskih konstrukcija, koje naizgled djeluju nebitno. Analiziram ih i razrađujem, i tretiram urgentna pitanja našeg vremena koja se tiču okruženja, nestabilnosti sistema, krhkosti ljudske egzistencije, memorije i istorije. Nastojim ponuditi objektivnu sliku vremena kojem svjedočim i pomoću takve, objektivne slike pronalazim nadu, utopiju kao imaginaciju bolje stvarnosti pomoću koje se bavim sadašnjošću i pokušajem da se svaki pojedinac harmonično uključi u društveni život. Razumijevanje prošlosti i sadašnjosti je zato i pogled unaprijed”, zaključila je umjetnica.
Veza epoha i umjetnica
Ono što je posebno doprinijelo poimanju rada i tumačenju djela Irene Lagator Pejović jeste i atmosfera, enterijer i promišljanje prostora u kojem je objekat “Izvan memorije” postavljen.
“Djelo Irene Lagator Pejović bilo je postavljeno u prostoriji u kojoj je, u mjeri u kojoj je to bilo moguće, rekonstruisan ambijent slavne umjetnice. Naziv rada, naziv izložbe i, najzad, karakter te odaje podudarili su se na savršen način. Podijum na kojem je knjiga bila postavljena imao je središnju, gotovo oltarsku poziciju u svečanoj odaji. Hrišćanski oltari su, barem u vrijeme râne crkve, obično podizani nad martirijumima, a i danas moraju imati česticu tijela nekog sveca. Realno prisustvo skoro mitskog ‘heroja umjetnosti’, Nadežde Petrović, ostvareno je kroz njene slike koje okružuju rad Irene Lagator, a njen lik evociran ikonografijom novčanice. Na taj način uspostavlja se ‘vertikalna veza’ dviju epohe, dva jezika umjetnosti i dvije umjetnice, a rad postaje medijum jednog ličnog utemeljenja u tradiciji”, istakao je Mileta Prodanović.
Astrid Vege se, takođe, bavila načinom na koji je djelo smješteno u prostor.
“Postavljanjem umjetničkog objekta u istorijsku sobu među originalnim slikama Nadežde Petrović, Lagator percepciju i tretman umjetnice, kojoj pripada status nacionalne ikone u Srbiji, spaja i postavlja u dijalog sa istorijom te nacije i tradicionalnom ulogom muzeja kao mjesta gdje se postavljaju objekti koji se smatraju od vrijednosti zato što predstavljaju istoriju - na isti način kao što knjiga predstavlja mjesto akumulacije, reda i pohranjivanja ideja. ‘Izvan memorije’ postavlja scenu za kompleksna promišljanja vrijednosti”, naglašava Vege.
Bonus video:
