Hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću izlazi na nos posjeta Ukrajini i ponuda hrvatskih usluga za mirnu reintegraciju teritorija, piše “Jutarnji”.
Kako navode, te teritorije su ovog trenutka pod kontrolom pobunjenika koje podržava Rusija i zbog toga su uslijedili prigovori i sa ljevice i sa desnice. Svode se na isto - zašto iznositi neko hrvatsko mišljenje koje može škoditi hrvatskim ekonomskim interesima?
“Ruski ambasador u Zagrebu Anvar Azimov spretno koristi potrebu hrvatskih medija za senzacijama i panikom, pa preko njih, s mjerom i na fin način, prijeti Hrvatskoj zbog njenih političkih odluka”, navodi “Jutarnji”.
“Jedna od mojih negativnih impresija je vaša velika zavisnost u spoljnoj politici o Zapadu. Godinu sam dana ovdje i pokušavao sam deset ministara pozvati u Rusiju, na forume, konferencije... Niko od njih nije posjetio Rusiju. Dajemo političke signale, mi ne želimo izvući Hrvatsku iz EU i NATO, ali istovremeno Rusija može nadopuniti ono što vam nedostaje. Hrvatske mandarine, kruške, ribu... Sve to dolazi na rusko tržište, ali kroz treće zemlje i oni na tome zarađuju, a ne vi. Naravno, sankcije će se završiti za godinu ili dvije, a Rusija će tada postavljati narudžbine za kupovinu robe, ali procjenjujući ko se kako ponašao u vrijeme sankcija. U tom slučaju Hrvatska neće dobro proći”, izjavio je on ranije.
"Jutarnji" ističe da je ambasadorov posao da “prevrne da ne zagori”, pa je logično da u pitanju Krima poteže paralelu s Kosovom, a u pitanju Donjecka i Luganska naglašava “da se tamo ne petlja Rusija nego su ogorčeni ukrajinski građani ruske nacionalnosti (nije li tako i pokojni Slobodan Milošević naglašavao da Srbija nije u ratu u Hrvatskoj, gdje bi ona, zaboga?)”.
Azimov kaže da je Krim u doba Nikite Hruščeva poklonjen Ukrajini, ali oprezno prećutkuje da je prethodno u doba Staljina etnički očišćen od Tatara kojima ga je carska Rusija otela na pravdi Boga, naime pravom jačega, naglašava “Jutarnji”.
“Činjenica je da je hrvatska politika spram Rusije – i ekonomska i diplomatska – godinama vođena kao da nikoga nije bilo kod kuće ni na Pantovčaku, ni u Banskim dvorima, da dvije godine nije imenovan ambasador u Moskvi, što je ispod nivoa bezobrazluka, da u Zagrebu nisu sami sa sobom načisto kako će s Moskvom. S druge strane, vidimo da Moskva ima ideju kako sa Zagrebom, jer čim drekne: “Bu!” kod nas odmah odjekuje horski domoljubno: ‘Ajme nama!’”, dodaje zagrebački portal.
Oni tu ističu da da direktno upozorenje da “Hrvatska neće dobro proći” ako se ne upristoji i ne povinuje ruskim potrebama nije počela dolaskom Plenkovića u Banske dvore, pa stoga i nije rezultat neke Plenkovićeve “greške”.
Kako navode, dio je poznate metode pritiska kombinacijom prijetnji i paternalizma koja karakteriše rusku diplomatiju decenijama - i sada i u sovjetskoj eri i prije nje, a ta metoda nije usmjerena samo prema Hrvatskoj.
Ipak, zagrebački portal navodi da ta metoda u Hrvatskoj ima snažan odjek zahvaljujući i jednoj struji, možda čak kulturološkoj matrici koja se sažima u citatu Vladka Mačka “Kada se veliki tuku, najbolje je da se mali sakriju pod sto”.
"Jutarnji piše da se tu postavlja “retoričko pitanje objavljeno ovih dana kod nas”: “Zaista, ko je Hrvatsku pozvao da posreduje u globalnom nadmetanju velikih sila i šta ona tu uopše može da učini, osim da se zameri jednoj od njih?”
“Ta slika Hrvata koji eventualno ima svoje mnjenje ali se, prema potrebi, s njime ne slaže i za svaki slučaj dodaje: “nemojte šta zamjeriti”, ta slika Hrvatske koja, zapravo, nema prava na stav u evropskoj politici dok je netko ne pozove, ta fanfara nezamjeranju kako nas ne bi ošinuli po ušima ili, još bolnije, po džepu, ta himnodija “hrvatskom ćutanju”, pokazuje duboko usađen princip antidemokratičnosti koji nije samo politička nego, zapravo, i karakterna pojava”, naglašava “Jutarnji”.
Hrvatska – kroz rezolucije svog Sabora, kroz spoljnopolitičku djelatnost Predsjednice i Vlade, te kroz angažman svoje diplomatije – ne samo da smije, nego i mora imati stavove o bitnim pitanjima ne samo regionalne i unijske, nego i evropske, mediteranske i globalne politike, dodaju oni.
Kako navode, to se najprije odnosi na to kad je riječ o sigurnosti i boljitku: “u ekonomiji i ekologiji (njihova uzajamna povezanost i ravnoteža su ključno pitanje opstanka), a onda u politici kao njihovoj i ljudskoj sluzi (nipošto gospodaru), dakle baziranoj na zaštiti i unapređivanju ljudskih prava. Valjana je samo politika koja misli globalno i djeluje lokalno”.
Na kraju teksta “Jutarnji” navodi “da su Hrvati imali političara – nipošto bez mane – koji je izišao na svjetski glas upravo tako što je smatrao normalnim istupiti sa svojim mišljenjem”.
“Nije inteligentno dati po prstima premijeru koji se sjetio da Hrvatska ima i pravo i dužnost voditi svoju spoljnu politiku, nuditi dobre usluge zaraćenima u skladu s konsenzualno donesenim odlukama svojih saveznika”, zaključuje zagrebački portal.
Bonus video:
