Balkanski biznismen Naser Keljmendi, kojeg policajci u regiji opisuju kao vođu moćne kriminalne organizacije, prijavljivao je minimalna primanja u Bosni i Hercegovini (BiH), a njegova preduzeća u Sarajevu su poslovala sa gubicima.
Keljmendi je u posljednjih šest godina prijavljen kao zaposlen u vlastitom hotelu Casa Grande na Ilidži, sa prosječnim mjesečnim primanjima od oko 360 KM (oko 180 eura), pokazuju dokumenti do kojih su došli novinari Centra za istraživačko novinarsvo (CIN). Njegova plata je u rangu sa minimalnom platom u BiH u tom periodu.
Hotel Casa Grande u Velikoj aleji na Ilidži
Naser Keljmendi se u Sarajevo doselio 1988. godine. Napustio ga je zbog rata, ali se ponovo vratio 1998. godine, kada je dobio i bh. državljanstvo. Do 2006. godine nije plaćao porez na lična primanja u Federaciji BiH, a u ovom periodu njegova imovina je značajno uvećana.
Od 1999. do 2009. godine kupio je nekretnine u Sarajevu za skoro 1,7 miliona KM (oko 750 hiljada eura). Uz to, njegova fabrika sladoleda Adolado je procijenjena na približno 4,3 miliona KM (2.15 miliona eura).
Fabrika Adolado je smještena u zgradu u Hadžićima. Sud BiH je nije blokirao jer se zgrada nalazi u vlasništvu firme čiji je formalni osnivač Naserov polubrat Bećir
Keljmendijev hotel, četiri kuće i stan su po nalogu Suda BiH blokirani u junu. Pod blokadom se ne nalazi njegova fabrika sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva jer je ona uknjižena kao imovina preduzeća koje je osnovao Naserov polubrat Bećir Keljmendi.
U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da je Keljmendi imovinu stekao novcem od prodaje droge. On je u maju uhapšen u Prištini, a Tužilaštvo BiH je Interpolu dostavilo dokumentaciju na osnovu koje ga sumnjiči za ubistvo Ramiza Delalića Ćele i trgovinu narkoticima.
Stan u Hrasnom od 53 kvadrata Keljmendi je 2010. godine prodao Anesu Đulameroviću, preduzetniku iz Crne Gore, za 110.000 KM (55.000 eura)
Pod istim optužbama Keljmendi je u ljeto 2007. godine saslušan u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Negirao je vezu sa ubistvom Delalića, a tada je izjavio i da nikada nije trgovao drogom, da je mrzi kao i sve što uz nju ide. Sebe je tada opisao kao trgovca, a dodao je da se u BiH bavi ugostiteljstvom i proizvodnjom sladoleda.
Međutim, ova dva biznisa nisu Keljmendiju donosila profit kojim bi opravdao ulaganja u nekretnine u Sarajevu.
Počeo sa krznom i zlatom
Prema vlastitom svjedočenju, Keljmendi je sa Kosova u Sarajevo prvi put došao 1988. godine. U Privrednom gradu Skenderija je uoči rata otvorio krznarski salon i zlatarsku radnju, oboje pod imenom Miss Donna.
Na Plandištu kod Ilidže Keljmendi je kupio dvije kuće koje je platio ukupno 157.000 KM (oko 78.000 eura)
Keljmendi je 2002. godine došao na ideju o pokretanju biznisa u hotelijerstvu i proizvodnji sladoleda. Tužiocima je još kazao da je od 1999. godine pa do tada imao firmu na Kosovu koja se bavila prodajom cigareta. Ovaj posao je pokušao prenijeti i u Sarajevo, ali nije uspio, jer nije dobio dozvolu.
Svoje nove poslovne ideje u BiH je praktično počeo provoditi u junu 2004. godine, kada dolazi u posjed Hotela Casa Grande na Ilidži. Ovu nekretninu je kupio od sarajevskog biznismena Ismeta Omerbegovića Inte za 900.000 KM (450.000 eura). Međutim, Hotel je procijenjen na približno 1,7 miliona KM (850.000 eura), što je bila osnovica na koju je Keljmendi platio porez.
Keljmendi je sa firmom Avaz u oktobru 2004. godine razmijenio nekretnine. On je Avazu ustupio poslovni prostor u Zenici od 110 kvadratnih metara, a zauzvrat je dobio kuću od 1.674 kvadrata u Velikoj aleji na Ilidži. Kelmendi je doplatio i 200.000 KM (100.000 eura)
Hotel Casa Grande nije poslovao uspješno. Prošlu godinu preduzeće je završilo sa dobiti od oko 32.000 KM (16.000 eura), uz 33.000 KM (16.500 eura) duga dobavljačima. Finansijski izvještaji ukazuju da je prethodnih devet godina ovaj hotel imao prosječni godišnji gubitak od oko 70.000 KM (35.000 eura)
Adolado za kredit
Keljmendi se nije proslavio ni u biznisu sa sladoledom koji je pokrenuo godinu dana nakon hotelijerskog. Sjedište firme Adolado je bilo u jednoj od Keljmendijevih kuća na Ilidži, a potom ga preseljava u fabriku sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva. Godinu dana poslije, 2006. godine, na stranicama jedne agencije za prodaju nekretnina oglašava prodaju fabrike.
Poslovni objekti u Hadžićima, ukupne površine 2.369 kvadratnih metara, i dalje se nalaze u vlasništvu ove firme, navedeno je u dokumentima registra Zemljišnoknjižnog ureda u Sarajevu. Vještačenjem je utvrđeno da samo objekti fabrike vrijede 4,3 miliona KM (2.15 miliona eura).
Nakon neuspjele prodaje, Adolado je 2011. godine nekretninu u Hadžićima založio kao garanciju za dva kredita kod banjalučke Nove banke AD čiji je ukupni iznos 200.000 KM (100.000 eura).
Vila u Velikoj aleji sa pripadajućim zemljištem plaćena je ukupno 75.000 KM (oko 37.000 eura)
Fabrika sladoleda je od početka rada, od 2005. godine, poslovala sa gubicima, a kredit nije ništa promijenio. Adolado je prošlu godinu završio sa gubitkom od 88.000 KM (44.000 eura), uz dug dobavljačima od 867.000 KM (433.000 eura), navedeno je u finansijskim izvještajima.
Osim imovine u BiH, Keljmendi posjeduje značajnu imovinu u Crnoj Gori i na Kosovu.. On je 2009. godine u Ulcinju investirao u gradnju Hotela Casa Grande, a u ovom ljetovalištu posjeduje i više stanova. Dvojica njegovih sinova su na Kosovu vodila benzinsku pumpu i lanac zlatara. Keljmendijeve nekretnine u Crnoj Gori i na Kosovu nisu blokirane.
Bosna i Hercegovina je u maju podnijela zahtjev za izručenje Nasera Keljmendija.
Galerija
Bonus video:
