Eksperiment u Škotskoj za potrebe referenduma o nezavisnosti - sa proširenjem kruga imalaca glasačkog prava na više od 100.000 starijih maloljetnika, pokazao je da u zrelim demokratijama tinejdžeri mogu biti najagilniji glasači.
Kako Asošiejted pres (AP) piše u danas objavljenoj analizi, oni su 18. septembra, na dan referenduma, došli na glasačka mjesta čak prije otvaranja, obučeni za školu, sa torbama na leđima.
Više od 90 odsto tinejdžera od 16 i 17 godina, koji ranije nijesu imali biračko pravo, registrovalo se za učešće na referendumu, i na iznenađenje mnogih analitičara nijesu bili baš tako spremni da se pobune protiv svojih roditelja, kako bi se moglo očekivati.
Prema riječima mnogih, uspjeh škotskog referendumskog procesa pokazuje da starosnu granicu za glasanje treba spustiti u ostatku Britanije i Evrope, a do izmjene pravila je došlo zato što je Škotska nacionalna partija očekivala da će tinejđžeri zdušno podržati nezavisnost.
Ankete i svjedočenja sa terena ukazuju, pak, da to nije obavezno bio slučaj.
Mada nije bilo rigoroznog anketiranja po izlasku sa birališta, djelimično anketiranje, sprovedeno nekoliko sati prije i poslije glasanja, ukazuje da je nezavisnost najviše podržala starosna grupa od 25 do 34 godine, a ne ona najmlađa od 16 do 24.
Šinejd Meklaflin (17) iz Edinburga, koja je na referendumu glasala za nezavisnost Škotske, kaže da se u školi, dan poslije glasanja, mnogo razgovaralo o tome kako je ko glasao u odnosu na svoju majku, oca, starijeg brata ili sestru.
"Mnogi moji prijatelji kažu da su glasali isto kao ostali članovi njihovih porodica. Čini se da je neslaganja, vjerovali ili ne, bilo više među starijima. Mislim da je više mladih dalo glas za (nezavisnost), ali nismo baš bili takvi revolucionari kako su se ljudi iz SNP-a nadali da ćemo biti", rekla je Meklaflin.
Vijest da su pobornici nezavisnosti Škotske izgubili na referendumu sa 55:45 odsto izazvala je među tinejdžerima na društvenim mrežama mnogo žaljenja, ali i nedoličnih izjava.
Neki su pljuvali po Edinburgu, u kojem je zabilježen najveći broj protivnika otcjepljenju, i nazivali ga "antiškotskim" gradom.
Mnogi tinejdžeri kažu da su rezultati referenduma bili šokantni zato što su pobornici nezavisnosti bili mnogo glasniji i vidljiviji od protivnika.
"Pomalo sam imao utisak da sam jedini mladić u Škotskoj koji je na referendumu glasao protiv", ispričao je Ijan Mekleod (17).
"A sljedećeg dana u školi došlo je do tog velikog saznanja, i odjednom je izgledalo da svi govore kako su takođe glasali protiv. Ali mogao si pukim pogledom da otkriješ ko je stvarno bio za nezavisnost. Nijesi morao ništa da pitaš - izgledali su slomljeno".
Mnogi su se zbog referenduma zainteresovali za politiku i sada su "navučeni".
Braun: Strast mladih kao kod utemeljivača demokratije
Bivši britanski premijer Gordon Braun, Škotlanđanin koji je pred referendum žestoko zagovarao ostanak Škotske u Velikoj Britaniji kaže da je strastvenost najmlađih glasača bila ista kao kod utemeljivača demokratije "kada su tražili da odluke ne budu rezultat kraljevskih instrukcija i vladajućih elita već rezultat glasanja običnih ljudi koji na taj način iskazuju svoju moć".
Braun nije želio da kaže da li bi volio da se smanjenje starosne granice za glasanje uvede na cijeloj teritoriji Velike Britanije, kako za parlamentarne izbore 2015. godine i izbore za škotski parlament 2016. godine.
Referendum je pokazao da gdje god se povuče starosna granica, uvijek ima onih koji su nezadovoljni što su bili ispod crte i nijesu mogli da glasaju.
Prema riječima đaka, u školama se pred referendum samo pričalo o tome, a petnaestogodišnjaci su zavidjeli šesnaestogodišnjacima zato što su imali pravo glasa.
Galerija
Bonus video:
