Decenijama je EU kovala gotovo apsurdno ambiciozan plan da pumpa prirodni gas iz Kaspijskog mora, hiljadama kilometara, do srca Evrope, kako bi smanjila tešku zavisnost o ruskom gasu. Kad je taj plan u decembru napokon dobio zeleno svjetlo, kako piše uticajni Fajnenšel tajms, mogao se steći utisak da se tresla gora, a rodio miš.
Sporazumi iz Bakua u Azerbejdžanu, na kojima je i potpis crnogorske Vlade, pokrenuli su sa mrtve tačke projekat Šag Deniz II težak 28 milijardi američkih dolara, koji je godinama bio na stolu. Gas bi trebalo da krene sa istoka na zapad kroz dva ogromna cjevovoda, jedan koji se zove TANAP i prolazi kroz Tursku, a drugi TAP preko Grčke u Italiju. Cijeli poduhvat sa kompletnom infrastrukturom ukupno bi trebalo da košta 45 milijardi dolara.
Ipak, FT napominje da je količina gasa koja će ovim putem stići do zemalja EU je mala - 10 milijardi kubnih metara godišnje, što predstavlja samo 2 odsto od 500 milijardi kubnih metara koje Evropa troši svake godine.
Gasprom, ruska državna kompanija koja kontroliše izvoz gasa prodaje 15 puta više u Evropi , pa nije ni čudo što se ruski menadžeri privatno šali da će azerbejdžanski gas biti "samo dovoljan za roštilj ".
Ali pristalice projekta konzorcijuma na čijem je čelu Britiš petroleum, kažu da nije sve u količini.
"Ovo je velika vježba više ciljeva, i pravca gasovoda i izvora gasa", kaže Rikardo Puliti , šef energetike i prirodnih resursa u Evropskoj banci za obnovu i razvoj , koja planira da pozajmi 200 miliona dolara Lukoilu, jednom od partnera na projektu Šah Deniz II.
Za Pulitija, trik je vidjeti dalje od Italije, na drugim potencijalnim tržištima gdje azerbejdžanski gas može da stigne. Do sada su Evropom dominirali veliki cjevovodi sovjetske ere koji su zapad, posebno Njemačku, spajali sa prostranstvima Sibira, a ogranci glavne trase ticale su sve države bivšeg sovjetskog bloka. Ono što bi se nazvalo "Južni energetski koridor " odnosno TANAP i TAP konekcija, razbila bi taj obrazac i formirala nove puteve snabdijevanja na relaciji istok- zapad i jug - sjever. U analizi FT se procjenjuje da je to velika prednost za zemlje koje trenutno zavise od ruskog gasa.
"Posebna blagodet za Crnu Goru"
Na primjer, gas će se iz Azerbejdžana svake godine prodavati Bugarskoj pod dugoročnim ugovorima. U međuvremenu izgradnja Jonsko-jadranskog gasovoda, koji će povezati sa TAP u Albaniji, donijeće mrežu preko Crne Gore i Bosne u Hrvatsku.
"To će biti posebna blagodet za Crnu Goru, koji do sada nema veze na gasnu mrežu", piše uticajni britanski list.
Drugi ključni aspekt novog koridora je da bi na kraju mogao da bude proširen na nalazišta drugih izvora, a ne samo u Azerbejdžan. Analitičari pominju da se pri tom se misli na opcije u Turkmenistanu, Kipru i čak sjevernom Iraku. Ogromne količine gasa su otkrivene u istočnom Mediteranu i u iračkom Kurdistanu. Gas koji je pronađen u blizini obale Izraela 2010, može lako završiti u sistemu TANAP. Dok se energetska politika bude rješavala na globalnoj pozornici kojom dominiraju veliki igrači, Crnu Goru čekaju mali koraci. Vlada je odredila da državni plan gasifikacije bude urađen tokom 2014. godine.
U februaru bi trebalo da se zna trasa Jadransko-jonskog gasovoda koji će se kačiti na TAP. Prolaskom Trans-jadranskog gasovoda (TAP-IAP) kroz Crnu Goru godišnje će se samo od tranzitne takse- ubirati oko 21 milion eura.
Bonus video:
