U čeljustima ruskog levijatana

Kada su špijuni ponovo počeli da ga prate, Ivan Pavlov je bio opušten.

„Takva je naša profesija”, napisao je na Fejsbuku advokat, poznat po suprotstavljanju ruskim špijunima.

Dva dana kasnije, kada je rano ujutro čuo kucanje na vrata njegove sobe u moskovskom hotelu, shvatio je da bi trebalo da se zabrine.

Pavlov četvrt vijeka brani naučnike, novinare i druge koji su upali u čeljusti, kako kaže, ruskog „levijatana” - bezbjednosne države koja potiče od sovjetskog KGB-a, piše „Njujork tajms”. Boreći se protiv državnih tajni, Pavlov je svoje pravne bitke pretvorio u spektakle. Apelujući na javno mnjenje, ponekad je pomogao svojim klijentima da izbjegnu najgore.

Taj levijatan sada prijeti da proguta Pavlova. On je u aprilu preuzeo jedan od najeksplozivnijih slučajeva do sada - optužbe za ekstremizam protiv organizacija koje vodi zatvoreni opozicioni lider Aleksej Navaljni. Pavlov je uhapšen u roku od nekoliko dana. Sada je i sam postao simbol sve šireg obračuna ruske države sa neistomišljenicima.

Pavlov je otkrio da je jedno bilo braniti klijente od samovoljne sile države, a potpuno drugo osjetiti tu silu na svojoj koži. „Njujork tajms” piše da je priča o Pavlovu, jednom od najpoznatijih ruskih advokata i boraca za slobodu informacija, priča o tome kako se moderna Rusija brzo promijenila.

„Osjećam nepravdu, tu užasnu nepravdu”, rekao je Pavlov u razgovoru za američki list. Autor intervjua Anton Trojanovski kaže da je Pavlov i dalje vidno potresen zbog brzine kojom se njegova situacija preokrenula.

„Savjest mi je čista. Ipak, došli su po mene,” rekao je advokat.

Pavlov (50) boravi u svojoj seoskoj kući na sjeverozapadu ruske baltičke obale, kod Sankt Peterburga. Supruga Jekaterina mu čita objave na Fejsbuku i poruke na Telegramu. Pavlov je oslobođen iz pritvora i čeka suđenje, ali mu nije dozvoljeno da koristi internet, razgovara preko telefona ili prima elektronsku poštu.

U bujnoj šumi i na maloj pješčanoj plaži, gdje se u daljini nazire Finska, osjeća se makar donekle slobodno od uhoda koje ga progone u gradu.

On takođe ima više vremena da se osvrne na karijeru koja prati luk vladavine predsjednika Vladimira Putina. Pavlov potiče iz vojne porodice i razmišljao je o karijeri u ruskoj armiji dok povreda na košarci 1987. nije poremetila te planove. Upisao je programiranje a potom pravni fakultet u Sankt Peterburgu nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Prije samo deceniju - tokom perioda koji Pavlov naziva „mirnim vremenom” - ruska vlada je bila prijemčiva za njegovo zalaganje za transparentnost. Kremlj je pristao da usvoji zakone o slobodi informisanja i pravila o transparetnosti za zvaničnike. Ti propisi su bili liberalni čak i po zapadnim mjerilima.

Međutim, pošto su reformisti u vladi izgubili vlast, a Putin počeo treći predsjednički mandat 2012. sumnjajući da Zapad kuje zavjeru da ga svrgne, Pavlova su počeli da gledaju prvo kao protivnika, a potom, uvjeren je, kao neprijatelja.

Njegov aktivizam u cilju veće transparetnosti i posao advokata odbrane sve više su se stapali u jedno. Preuzeo je slučajeve ljudi koji su optuženi za izdaju i druga krivična djela iz oblasti nacionalne bezbjednosti i pokušavao je da razbije tajnost kojom su vlasti obavile njihova suđenja. „Njujork tajms” ističe da je njegov rad pokazao kako su Rusi naučili da nalaze ostrva slobode i tačke pritiska na vlasti unutar jednog autoritarnog sistema.

Američki list piše da pametni pravni podnesci nikad ne odvedu daleko advokata u Rusiji. Međutim, pametne javne kampanje u zemlji gdje je internet i dalje uglavnom necenzurisan, to mogu.

Pavlov je 2016, na primjer, rekao novinarima za klijentkinju u južnoj Rusiji koja je bila nedavno osuđena na sedam godina zatvora za izdaju. Njena krivica se sastojala od toga da je prijatelju u Gruziji poslala poruku o prolasku ruskog vojnog konvoja 2008, nekoliko mjeseci prije nego što je Rusija krenula u rat sa tom zemljom.

Jedan novinar je na godišnjoj konferenciji pitao Putina za taj slučaj, očigledno apsurdnu presudu. Putin je nakon nekoliko mjeseci pomilovao osuđenu Oksanu Sevastidi. Pavlov je iz toga naučio da je njegova najefikasnija strategija da učini da vlasti djeluju trivijalno i nesposobno.

Iskreno ogorčenje, sa druge strane, može biti kontraproduktivno.

„Taj levijatan uvijek želi da izgleda veoma ozbiljno i brutalno,” kaže Pavlov. „Što više osuđujete Rusiju zbog kršenja ljudskih prava, fundamentalnih normi itd, to ona više odgovara, ‘Da, to smo mi.’”

Pavlov predvodi grupu advokata i aktivista „Tim 29” koji pravi podkaste i video snimke na Jutjubu o svojim slučajevima, zajedno sa savjetodavnim kolumnama o pitanjima poput „Koliko puta možeš izaći na protest a da ne završiš u zatvoru?”

Među klijentima Pavlova i njegovih kolega iz „Tima 29” je nećaka heroja holokausta Raula Valenberga, koja traži pristup dokumentima koja bi mogla baciti svjetlo na njegovu misterioznu smrt u Sovjetskom Savezu, kao i nekoliko ruskih naučnika čije ugovore sa stranim kolegama istražuju ruski kontraobavještajni agenti.

Pavlov se u tom procesu pojavio kao jedan od najistaknutikih protivnika moćne ruske domaće obavještajne agencije, Federalne službe bezbjednosti (FSB). Analitičari kažu da je ta agencija pokrenula nedavni obračun sa opozicijom i pokušala da ubije Navaljnog prošle godine. Kremlj negira da su vlasti igrale ikakvu ulogu u trovanju Navaljnog, ili da postoji organizovana kampanja protiv opozicije.

Pavlov se trudi da pronikne u svjetonazor i motive FSB-a, na čijem čelu je bio Putin 1990-ih. On kaže da je oficirima agencije sumnjiv bilo kakav kontakt između Rusa i stranaca.

„Oni istinski, iskreno vjeruju da rade nešto veoma važno - važnije od svih naših zakona”, rekao je Pavlov. „Oni vjeruju da su oni ti koju osiguravaju nacionalnu bezbjednost u zemlji.”

Pavlov kaže da je FSB odgovoran i za njegove trenutne nevolje i da je to dugo očekivana osveta. Odluka da preuzme slučaj Navaljnog, u kojem vlasti nastoje da zabrane organizacije opozicionog lidera kao ekstremističke, što bi hiljade pristalica moglo izložiti gonjenju, natjerala je visoke zvaničnike da krenu na njega, ispričao je ruski advokat za „Njujork tajms”.

Zvanično, Pavlov je pod istragom na osnovu sumnje da je objelodanio povjerljive informacije iz slučaja izdaje protiv drugog klijenta, bivšeg novinara Ivana Safronova. Navodna krivična djela su objavljivanje optužnice FSB protiv Safronova i to što je novinarima saopštio pseudonim svjedoka protiv njega.

Ti podaci se mogu objaviti, tvrdi Pavlov, jer nisu državna tajna. Ovaj slučaj je stoga test može li Pavlovljeva inicijativa protiv tajnosti preživjeti najnoviji ruski talas represije. I mogao bi biti presudan za njegovu profesionalnu budućnost - ako ga proglase krivim, suočiće se sa 480 sati društveno korisnog rada i ne bi mogao da se bavi advokaturom.

Pavlov misli da bi njegov trenutni pravni limbo mogao trajati godinu ili duže.

Ohrabruje ga javni „signal” koji su Kremlju poslali pravnici, pisci i druge istaknute ličnosti koje su potpisale otvorena pisma podrške u njegovo ime. U prošlosti bi takvi izrazi podrške doveli do oslobađanja jednog od njegovih klijenata. Međutim, on strahuje da je sada drugačije vrijeme s obzirom na zapanjujuću učestalost hapšenja novinara, aktivista i političara posljednjih mjeseci.

„Ako vlasti čuju taj signal i otvore čeljusti, sve će biti u redu”, rekao je Pavlov povodom svog slučaja.

On smatra da je opasnost u tome što je javnost oguglala, a to ohrabruje vladu da djeluje sa još više nekažnjivosti.

„Prag bola kod ljudi postao je mnogo viši. Postali su manje osjetljivi na loše stvari koje država radi.”

Ne postoji beznadežan slučaj

Ideja o borbi za pravdu na zloglasno politizovanim sudovima u Rusiji nekome može djelovati smiješno. Pavlov ne misli tako.

Ne postoji nešto što se zove beznadežan slučaj,” rekao je, citirajući jednog od svojih prvih mentora.

„Nemamo druge sudove”, dodao je, priznavši da je najbolje čemu se njegovi klijenti obično mogu nadati zatvorska kazna smanjena na nekoliko godina.

Ne možemo tek tako dići ruke od ljudi koji su uhvaćeni u čeljustima levijatana.”