Dok se nevolje u Avganistanu nastavljaju, lideri EU paniče zbog rizika od ponavljanja sirijske izbjegličke krize iz 2015, navodi Mudžtaba Rahman, direktor evropskog ogranka Evroazijske grupe, u analizi za “Gardijan”.
Na prošlonedjeljnoj konferenciji za novinare u Berlinu, Armin Lašet, vjerovatni nasljednik Angele Merkel, rekao je: “Ne bi trebalo da šaljemo signale da Njemačka može da primi sve kojima je pomoć potrebna. Fokus mora biti na humanitarnoj pomoći na licu mjesta, za razliku od 2015”.
Iako je francuski predsjednik Emanuel Makron priznao evropsku dužnost da prihvati neke od “boraca za prava, umjetnika, novinara i aktivista koji su sada ugroženi”, to je bilo praćeno značajnim upozorenjem.
“Evropa se ne može sama suočiti sa posljedicama trenutne situacije. Moramo da predvidimo i da se zaštitimo od velikih tokova iregularnih migracija”, rekao je na brifingu za novinare.
Rahman dodaje da zabrinutost lidera zamagljuje realnost da su EU i njene zemlje članice godinama preduzimale oštre mjere za smanjenje ilegalnih migracija. To će spriječiti ponavljanje 2015, kada je više od 1,2 miliona izbjeglica zatražilo azil u EU (0,16% ukupnog evropskog stanovništva), izazivajući političko protivljenje na osnovu pretpostavljene prijetnje koju su ti ljudi predstavljali za EU.
Sada je situacija sasvim drugačija, objašnjava Rahman u analizi. Sporazum o migraciji između EU i Turske, koji je stupio na snagu 2016, značajno je obuzdao dolaske, pa je broj prvih podnosilaca zahtjeva za azil u EU pao na 631.300 u 2019. – što je skoro upola manje nego četiri godine ranije.
Ojačana je i agencija EU za graničnu i obalsku stražu. Ranije se oslanjala na dobrovoljne priloge iz prijestonica EU i nije imala niti sopstveno operativno osoblje, ni mogućnost da sprovodi operacije potrage i spasavanja. Sada ima stalni korpus opremljen brodovima i vozilima i pregovara sa nacijama trećih strana.
Nekoliko zemalja na “prvoj liniji” koje su najviše izložene izbjeglicama takođe su usvojile izuzetno tvrdu politiku migracija.
Grčka, na primjer, od početka 2020. agresivno potiskuje migrante kako bi spriječila njihov dolazak na svoja egejska ostrva i izbjegla obradu zahtjeva za azil.
Za razliku od prethodne izbjegličke krize, EU neće biti podijeljena na tvrdolinijaše i zagovornike “otvorenih vrata”, smatra Rahman.
Većina članica EU primiće samo ograničen broj avganistanskog osoblja koje je radilo u diplomatskim misijama bloka ili pojedinih zemalja, kao i djelove stanovništva sa visokim rizikom od progona od strane talibana, kao što su žene, djevojke, pripadnici LGBTQ populacije, umjetnici, novinari i borci za prava. Neće se vratiti pristup Merkel i Švedske iz 2015, koji su kritičari napali kao pristup “otvorenih vrata”.
Štaviše, ključni tranzitni put avganistanskih izbjeglica ka Evropi, preko Irana, a onda Turske, sada će biti teže dovršiti.
Krajem 2020, Iran je predložio nove zakone protiv Avganistanaca kojim bi se migranti bez dokumenata kažnjavali zatvorom do 25 godina. U narednih nekoliko njedelja stotine hiljada Avganistanaca mogli bi ući u Iran.
U Turskoj će rastući anti-izbjeglički sentiment takođe pritisnuti predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana da zauzme oštriji stav.
Dakle, za razliku od 2015, kada je Ankara sprovela politiku “otvorenih ruku” prema Sirijcima koji su bježali, i Turska, i EU su sada na istoj liniji, odlučne da spriječe dalje migracije. To će omogućiti diplomatsku, bezbjednosnu i finansijsku saradnju koja je tada nedostajala, objašnjava Rahman.
Rani signali iz Brisela i prijestonica zemalja članica EU ukazuju na to da će blok blisko sarađivati u zaustavljanju neregularnih migracija, pri čemu će njegovi partneri, predvođeni Turskom, nastojati da zadrže avganistanske izbjeglice u regionu – prvenstveno u oblasti Pakistana, Irana ili bilo koje zemlje Centralne Azije koje su spremne da ugoste ili obezbijede prekogranična pomoć izbjeglicama.
Brisel će takođe nastojati da podstakne međunarodni odgovor, koji je predvodio UNHCR, a pridružili su mu se SAD i drugi zapadni saveznici. Situacija u Avganistanu je bez presedana i ostaće mogućnost raseljavanja velikog broja ljudi preko granica, što lideri EU jasno vide kao problem.
Mnogo će zavisiti od prirode talibanskog režima.
Ali malo je vjerovatno da će pritisak avganistanskih izbjeglica predstavljati sistemski izazov za EU ili njene države članice.
Lideri EU ne uspijevaju da prepoznaju odbranu koju imaju na raspolaganju. Umjesto toga, vode ih domaća politička pitanja: ili izbori u Nemačkoj i Francuskoj, ili pokušaj sprečavanja da populisti, koji u velikoj mjeri nisu uspjeli da iskoriste pandemiju, dobiju na snazi, zaključuje Rahman.
Turska gradi zid
Turske vlasti su 2019. privele 455.000 ilegalnih migranata, pokazuju podaci Generalnog direktorata za migracije pri ministarstvu unutrašnjih poslova, a mogućnost za veći broj izbjeglica dolazi u loše vrijeme za Erdogana.
Njegova vlada je već pod pritiskom zbog lošeg odgovora na šumske požare, poplave i propadanje ekonomije. Istraživanje kompanije Metropol sprovedeno u julu pokazalo je da je 67% ispitanih protiv otvaranja granica za avganistanske izbjeglice, uključujući više od polovine glasača Erdoganove stranke Pravda i razvoj (AKP).
Iz ovih razloga Ankara ima za cilj da izgradi 500km zida duž gotovo polovine turske granice sa Iranom – kopaju se rovovi, postavlja bodljikava žica i pojačavaju patrole kako bi se spriječili prelasci. Turske snage bezbjednosti takođe su povećale prisustvo na iranskoj granici.
Bonus video:
