Izgleda da su saradnici dezinformisali Vladimira Putina o ratu, plašeći se njegove reakcije.
Zvaničnici Sjedinjenih Država su u srijedu otkrili da su, prema otkriću američkih obavještajaca, Putinova stroga izolacija tokom pandemije i spremnost da javno kritikuje savjetnike, doprinijeli tome da dobija nepotpune ili previše optimistične izvještaje o napretku ruskih snaga.
”Vjerujemo da ga savjetnici pogrešno informišu o tome koliko je loš učinak ruske vojske i kako sankcije onesposobljavaju rusku ekonomiju”, rekla je novinarima Kejt Bedingfild, direktorka za komunikacije u Bijeloj kući. “Zato što ... se viši savjetnici previše boje da mu kažu istinu”.
Kao rezultat toga, napad je katastrofa za Putina. On je veoma precijenio rusku vojsku, a potcijenio kapacitet Ukrajine da se odupre.
Umjesto da oslabi NATO, njegov napad ga je ojačao. I sada kada su svjetske demokratije prekinule pristup Rusije svjetskom bankarskom sistemu, ekonomija Rusije je u slobodnom padu.
Što više napredujete u hijerarhiji, to je teže dobiti tačnu povratnu informaciju o vašim odlukama jer se ljudi plaše da vam kažu istinu
Diktatori poput Putina posebno su podložni netačnim povratnim informacijama. Umjesto nezavisnih saradnika koji govore istinu, oni su često okruženi onima koji poriču istinu.
Umjesto ekspertima i istraživačkim novinarima, njihov svijet je ispunjen pseudo-naučnicima i propagandom. Umjesto slobodnih medija, oni imaju agitprop i dezinformacije.
Što više napredujete u hijerarhiji, to je teže dobiti tačnu povratnu informaciju o vašim odlukama jer se ljudi plaše da vam kažu istinu.
Sarađivao sam sa nekoliko predsjednika. Svi su pravili velike greške. Takođe sam poznavao i pisao o izvršnim direktorima velikih korporacija koji su pravili strašne greške. U svakom slučaju, imali su manjkave sisteme za dobijanje korisnih, tačnih i pouzdanih povratnih informacija.
Neke odluke Donalda Trampa (sa kojim nisam radio, ali sam pratio svaki njegov potez) bile su najgluplje koje je ikad donio neki predsjednik SAD. Neko će možda reći da je to neizbježno i da je to dio Trampovog karaktera. Međutim, njegova ključna karakterna mana je bila nespremnost da čuje bilo šta negativno.
Tramp je sebe okružio ulizicama i klimoglavcima koji se nisu usuđivali da mu kažu istinu. Tražio je da svi oko njega potvrđuju njegovu omiljenu sliku o sebi kao nepobjedivom. Njegova Bijela kuća je bila puna laskavih lakeja (otpuštao je svakoga ko nije puzao). Odbijao je da čuje loše vijesti. Odbacivao je validnost negativnog medijskog izvještavanja.
Tramp je mogao mnogo lakše postići bilo koji cilj da nije nastavio da se zakopava sve dublje. Bio je sam sebi najveći neprijatelj.
Ili, na primjer, kineski predsjednik Si Đinping. Zašto bi odlučio da uđe u partnerstvo “bez granica” sa Moskvom uoči Putinove katastrofalne vojne kampanje? To su te grube greške.
Sijev savez sa Rusijom je potkopao reputaciju Kine i povećao zabrinutost njenih susjeda povodom kineskih globalnih ambicija. To je već podstaklo Tajvan da osnaži odbranu i natjeralo druge regionalne sile kao što su Australija i Japan da se izjasne o sopstvenim interesima kada je u pitanju bezbjednost Tajvana.
Tramp, Putin i Si - ti ljudi nisu glupi. Glupi su njihovi sistemi za donošenje odluka.
U njima nema ljudi koji oponiraju. Oni nemaju nikakav način da izvuku, prepoznaju ili procijene korisnu kritiku. Svi oni su zarobljeni u hodnicima ogledala koja im daju odraz onoga što žele da vide i čuju.
Inverzni odnos između toga koliko visoko se ljudi uzdižu u hijerarhiji i tačnosti povratnih informacija koje dobijaju može se prevazići ako lider agresivno traži suprotstavljene stavove.
Međutim, gotovo je nemoguće naći suprotstavljene stavove u jednom totalitarnom sistemu gdje se drugačije mišljenje često kažnjava. Jedna od velikih vrlina demokratije je njena višestruka povratna sprega - njeni brojni kanali za izražavanje alternativnih gledišta i iznošenje neprijatnih istina.
Na kraju krajeva, američka demokratija je spriječila Trampa da napravi još veću štetu nego što je napravio.
Ipak, kada ljudi poput Trampa, Putina i Sija donose užasne odluke, svijet pati. Svijet bi čak mogao biti uništen.
Autor, bivši američki sekretar za rad, je profesor javne politike na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju
Prevod: A. Šofranac
Bonus video:
