Švedska i Finska su odlučile da sredinom maja predaju prijave za članstvo u NATO-u, prenijeli su tokom vikenda mediji u tim zemljama.
Finski ministar spoljnih poslova Peka Havisto izjavio je juče da bi te dvije zemlje mogle zajedno odlučiti hoće li se pridružiti vojnom savezu. Stokholm sprovodi reviziju spoljne politike, koja uključuje stav o mogućem NATO članstvu i njeni rezultati se očekuju sredinom maja. Finska je saopštila da planira da “za nekoliko nedjelja” odlučiti hoće li se prijaviti da se pridruži Alijansi.
Premijerke dvije zemlje kazale su ranije ovog mjeseca da razmatraju temu ulaska u NATO, tvrdeći da je ruska invazija na Ukrajinu promijenila “cijeli bezbjednosni pjezaž” Evrope i “dramatično oblikovala raspoloženje” u skandinavskom regionu.
Međutim, Ričard Milne, dopisnik “Fajnenšl tajmsa” iz skandinavskog i baltičkog regiona, naveo je prošle nedjelje da se raspoloženje u Finskoj i Švedskoj po pitanju odricanja od vojne neutralnosti znatno razlikuje.
Dok Helsinki djeluje kao da sa zadovoljstvom ulazi u proces, Stokholm se zapadnoj alijansi približava prilično nevoljno, ističe Milne.
On kaže da je švedska vlada lijevog centra bila podijeljenja povodom članstva u NATO-u i da je to pitanje počela ozbiljno da razmatra tek posljednjih nedjelja kada je Finska nagovijestila da će se pridržiti nezavisno od toga što odluči Švedska.
Na taj način je Stokholm ostao bez jedine kredibilne alternative: odbrambenog saveza s Helsinkijem, navodi novinar FT-a.
Švedska vlada je bila podijeljenja povodom članstva i to pitanje je počela ozbiljno da razmatra tek posljednjih nedjelja
Eksperti objašnjavaju da su dvije zemlje zapravo imale različite razloge za dugogodišnju neutralnost. Finskoj je neutralnost na neki način bila nametnuta kao najbolji način za odnos sa Sovjetskim Savezom tokom Hladnog rata. Za Švedsku je neutralnost dugo bila dio njenog nacionalnog identiteta, dajući joj zavidnu reputaciju države koja više od 200 godina nije ratovala.
“U Švedskoj je to stvar identiteta. Usljed 200-godišnje istorije neutralnosti, to je usađeno u ljudima. Finska je imala dramatične, a povremeno užasno teške situacije”, kazala je za FT Ganila Herolf sa Švedskog intituta za međunarodne poslove.
Jarmo Lindberg, bivši finski ministar odbrane to je jednostavno objasnio: “Finci su pragmatični. Za Šveđane, to je više ideološka stvar”.
Geografija takođe igra značajnu ulogu. Finska ima dužu granicu sa Rusijom nego sa NATO u sadašnjem obliku, usljed čega je ova nordijska zemlja svjesna bezbjednosne prijetnje. Međutim za Švedsku, koja nema granicu sa Rusijom, Finska je istorijski djelovala kao njena tampon zona. U Helsinkiju kruži šala da su “Šveđani vjekovima ratovali do posljednjeg Finca”.
Razlika je očigledna i u načinu na koji dvije države idu ka članstvu u NATO.
Tokom parlamentarnih zasjedanja u Finskoj u vezi sa pristupanjem NATO-u naglasak je uglavnom na jačanju bezbjednosti. Suočeni sa Rusijom koja je daleko agresivnija i nepredvidivija nego što su Finci mislili, snažan je osjećaj da samo član 5 - u kojem se navodi da je napad na jednu NATO članicu napad na sve - pruža dovoljnu zaštitu.
U Finskoj se debata odvija uglavnom oko vladajuće Socijaldemokratske partije. Četiri stranke desnog centra se već pet godina zalažu za ulazak u NATO dok su nacionalističke Švedske demokrate navele da će glasati za, ukoliko Finska odluči da se pridruži Alijansi.
To već znači da u švedskom parlamentu postoji većina za članstvo. Međutim, ideja ulaska u vojnu alijansu bez podrške socijaldemokrata - pobjednika svakih parlamentarnih izbora u ovom vijeku je bila skoro nezamisliva.
Ipak, sudeći na osnovu medijskih izvještaja tokom vikenda, i među socijaldemokratama je ideja o odricanju od vojne neutralnosti dobila zamah.
Nedavna istraživanja javnog mnjenja su pokazala da 58 odsto Šveđana podržava ulazak u NATO, dok je 21 odsto protiv. U Finskoj je 68 odsto ispitanika podržalo pristup Alijansi, što je duplo više u odnosu na period prije rata u Ukrajini, dok ih je samo 12 odsto protiv.
Bonus video:
