Nakon posljednjeg zastrašujućeg ubistva studentkinje koje je navodno počinio njen ogorčeni i ljubomorni bivši momak, studenti od Torina do Palerma su odlučili da gestom ujednačenog lupanja po klupama izraze protest zbog ubijanja žena u Italiji od strane muškaraca.
Svega nekoliko dana prije ubistva 22-godišnje Đulije Ćeketin, u Italiji je predstavljen film o ženi koju tuče i ponižava dominantni muž. Radnja filma je smještena u 1946. godinu, 24 godine prije nego što je razvod postao legalan u Italiji i neposredno prije nego što su žene dobile pravo glasa. Priča filma o represivnoj ulozi patrijarhata u italijanskom društvu bolno je relevantna i danas, ističe agencija Asošiejtid pres.
Đulija Ćeketin je nestala nakon što se sa bivšim momkom Filipom Turetom sastala u jednom tržnom centru, svega nekoliko dana prije nego što je trebalo da primi diplomu iz biomedicinskog inžinjeringa na Univerzitetu u Padovi.
Njeni prijatelji porodica su kazali za AP da je bivšem momku, godinu mlađem od nje, smetalo to što je završila studije prije njega i strahovao je da će nastaviti da ostvaruje lične i profesionalne snove. Sve je bilo spremno za proslavu Đulijine diplome - metalna ograda ispred njene porodične kuće u Vigonovu, gradu od 10 000 stanovnika blizu Venecije, ukrašena je crvenim trakama, a za prijatelje i porodicu je rezervisan restoran.
Dok je bila u tržnom centru porukom je tražila savjet od starije sestre Elene kakve cipele da kupi za proslavu. To je posljednji put da je njena porodica imala kontakt sa njom.
“Đulijin slučaj je potresao cijelu Italiju”, kazala je glumica i rediteljka Paola Kortelezi ranije ove nedjelje u Rimu. “Nakon što je nestala, cijela Italija je znala da će uskoro biti nađeno tijelo mlade žene koju je ubio muškarac. To je sada postala rutina, koliko god to zvučalo jezivo”, kazala je ona ukazujući na statistiku po kojoj svakog trećeg dana jednu ženu u Italiji ubije muškarac, obično muž, partner ili bivši partner.
Ubice nijesu bolesnici, oni su zdravi sinovi patrijarhata. Femicid nije zločin iz strasti, to je zločin iz moći, napisala je Elena Ćeketin.
Sedam dana prije nego što je Đulijino tijelo pronađeno 18. novembra - pokriveno crnim plastičnim kesama u jarku blizu jezera u podnožju Alpa - u informativnim emisijama objavljivane su jezive informacije. Nekoliko kilometara od njenog doma, bezbjednosna kamera industrijskog kompleksa na pustom uličnom dijelu zabilježila je snimak muškarca, za kojeg istražitelji tvrde da je Tureto, kako juri za Đulijom, koja je pobjegla iz automobila prije nego što je više puta udarena, oborena na zemlju i gurnuta u automobil, dok su pramenovi njene kose i krvave fleke ostali na trotoaru.
Danima, automobil Tureta snimale su ulične bezbjednosne kamere prvo u sjevernoj Italiji, zatim Austriji, pa u Njemačkoj. U nedelju, 19. novembra, njemačka policija je provjerila automobil parkiran pored auto-puta koji je bio bez goriva. Unutra je bio Tureto. U srijedu je njemački sud naredio njegovu izručenje Italiji zbog sumnje na ubistvo. U izvještaju patologa navodi se da je zabilježeno 26 rana, koje su, kako su prenijeli italijanski mediji, navodno nanesene oštrim predmetom, na vratu, rukama i nogama žene.
Dok se u stvarnom životu odvijala drama ubistva Đulije Ćeketin, film “C’è ancora domani” (Sjutra i dalje postoji) fascinirao je publiku širom Italije. Kortelezi, koja je režirala film, rekla je da je njen rad privukao toliku publiku “upravo zato što je dotakao sirovi nerv u životima svih”. Kao priznata italijanska glumica komičarka, Kortelezi takođe igra glavnu ulogu Delije, zlostavljane rimske supruge koja se nada boljoj budućnosti za svoju tinejdžersku kćerku.
Kortelezi je ispričala kako je na jednom prikazivanju jedna žena ustala i otkrila pred punom salom nepoznatih ljudi da je i sama imala supruga nasilnika, rekavši: “Ja sam bila Delija.”
U filmu, ženama, od nižih do viših klasa, muževi govore da treba da zadrže svoje mišljenje za sebe ili, grublje rečeno, da ućute. “Umjesto toga, ne, mi moramo vikati, moramo komunicirati koliko je lijepo biti žena”, rekla je Darija Dikorpo, nastavnica u osnovnoj školi u Rimu.
Italijani su ranije izlazili na ulice u tihim marševima u znak protesta zbog ubistva žena. Međutim Elena Ćeketin, Đulijina sestra, ponudila je drugačiji pristup: “Budite bučni” da biste odali poštu mojoj sestri. “Ako imate ključeve, zveckajte sa njima”, pozvala je ona.
U pismu za list “Korijere dela sera”, Elena Ćeketin je odbacila opise prema kojima je osumnjičeni ubica njene sestre opisuje kao “čudovište”. Ubice “nijesu bolesnici, oni su zdravi sinovi patrijarhata”, napisala je ona. “Femicid nije zločin iz strasti, to je zločin iz moći”, napisala je Elena Ćeketin.
U srijedu, nakon konačnog usvajanja zakona radi zaštite žena, koji uključuje povećanu upotrebu elektronskih uređaja za praćenje muškaraca koji ih progone ili im prijete, poslanici iz opozicionog Pokreta pet zvijezda ritmički su lupali po svojim stolovima “u minutu buke”.
Rediteljka Kortelezi je pozvala dvije najmoćnije žene u italijanskoj politici - desničarsku premijerku Đorđu Meloni i Eli Šlajn, čelnicu ljevičarske Demokratske partije da “učine nešto povodom nasilja nad ženama što nema nikakve veze sa udovoljavanjem njihovom izbornom tijelu”.
Šlajn se zalaže za usvajanje zakona po kojem bi počev od osnovnih razreda bila obavezna nastava o uzajamnom poštovanju između djevojčica i dječaka, muškaraca i žena. Međutim, plan ministarstva obrazovanja predviđa lekcije o tom “odnosu” za srednje škole.
Italijanska državna televizija RAI izvještava da se u danima nakon što je pronađeno tijelo Đulije Ćeketin, udvostručio broj poziva, sa 200 na 400, na nacionalni telefonski broj za žene koje strahuju za svoju bezbjednost od strane muškaraca, uključujući i pozive roditelja mladih žena.
“Žene se boje”, rekla je Oria Gargano, čelnica organizaciju “Be Free”, koja se bori protiv nasilja, trgovine ljudima i diskriminacije. Među porukama koje su se nalazile između cvijeća, svijeća i buketa ostavljenih ispred porodične kuće Đulije Ćeketin, jedna je glasila: “Oprosti nam što nijesmo učinili dovoljno da promijenimo ovu kulturu”.
Traže jednak zakon u EU za sve žrtve silovanja
Aktivisti sa maskama sa likom predsjednika Emanuela Makrona pozvali su u četvrtak Francusku da promijeni stav i prihvati zakon koji je predložila Evropska unija a po kojem se silovanje u svih 27 članica bloka definiše kao seksualni odnos bez pristanka. Demonstranti su se okupili u centru Pariza uoči Međunarodnog dana eliminacije nasilja nad ženama kako bi izvršili pritisak na francuskog šefa države.
Evropska komisija je prošle godine predložila usaglašavanje zakona o silovanju širom bloka kako bi bili zasnovani na pristanku kao i usaglašavanje kazni. Dok djeluje da oko drugih detalja direktive, uključujući predlog za kriminalizaciju sakaćenja ženskih genitalija i sajber nasilja, postoji konsenzus među 27 članica bloka, definicija silovanja zasnovana na nedostatku pristanka duboko je polarizujuća.
Prema podacima organizacije Human Rights Watch, svega 13 članica EU koriste definicija zasnovane na pristanku za kriminalizaciju silovanja. U mnogim drugim, uključujući i Francusku, za izricanje kazne potrebna je upotreba sile ili prijetnje.
Ranije ove nedjelje, iz ove organizacije za zaštitu ljudskih prava uputili su pismo zvaničnicima francuske vlade pozivajući ih da usvoje definiciju zasnovanu na pristanku.
“Iako prepoznajemo da Francuska ima za cilj zaštitu prava žena i borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama, trenutno, nažalost, ostaje u društvu članica poput Poljske i Mađarske, a zaostaje za članicama kao što su Španija, Belgija, Njemačka, Irska, Švedska, Danska i Grčka u izmjeni svojeg krivičnog prava”, stoji u pismu.
Pojedine članice EU takođe tvrde da je silovanje stvar krivičnog prava i stoga je u nadležnosti država članica.
Poslanica iz Slovačke Lucija Duris Nikolsonova smatra da je neophodna usaglašena definicija silovanja i zajednički pristup u svim članicama EU. “Silovana žena u jednoj državi ne može biti smatrana “preosjetljivom”, dok bi u drugoj u istom slučaju bila smatrana žrtvom zločina. Moramo se boriti da sve žrtve imaju jednak prisup pravdi”.
Bonus video:
