Britanska premijerka Tereza Mej raspisala je prijevremene izbore jer je željela da ima ubjedljiviju većinu u parlamentu. Ali sada nakon izbora, ona je uopšte više nema. Nevjerovatno pogrešna kalkulacija, smatra Barbara Vezel.
Tereza Mej bila je toliko sigurna da će uspjeti. Željela je mandat koji bi joj omogućio da formira jaku vladu i svoju zemlju povede kroz „tvrdi bregzit“. „Snažno i stabilno“ – to je bila mantra njene predizborne kampanje. Umjesto toga, pokazalo se da je ona izazvala svoju sopstvenu propast. Britanski birači pokazali su joj srednji prst i zemlju gurnuli u duboku političku krizu.
Da li se još neko sjeća nadmenih Torijevaca koji su prije ovih izbora sanjali da će imati većinu od 150, pa čak i 200 glasova? I koji su prognozirali totalni pad Laburističke stranke? Još jednom se pokazalo da su sva ispitivanja javnog mnjenja bila za kantu za smeće i da su birači imali druge ideje. Oni više ne dozvoljavaju da budu gurnuti u poznati obrazac i vrlo brzo mijenjaju stranu.
Katastrofalna predizborna kampanja
Ovo je vjerovatno bila najlošija predizborna kampanja koju su britanski političari vodili u posljednjih nekoliko decenija. Tereza Mej se prema Britancima odnosila kao prema maloljetnoj djeci kojoj se budućnost može da se propiše. Odbila je javnu debatu, izbegavala razgovore s biračima i na svako pitanje neprestano ponavljala iste floskule i fraze. Robotsko ponavljanje praznih slogana donijelo joj je nadimak „Mejbot“.
Britanci su tokom posljednjih sedmica odjednom počeli da percipiraju svoju premijerku van njene zaštićene uloge. Ona je pokazala da je izolovana u maloj grupi njoj bliskih i odanih osoba, da nikome ne vjeruje i da nije u stanju da sluša. Mejeva je djelovala bezosjećajno, izdignuto, bez razumijevanja za stvarne probleme ljudi. A tu je riječ o obrazovanju, zdravstvenom sistemu i finansiranju njege starih osoba. Njen mnogo kritikovan predlog o tome da se od starijih ljudi kojima je potrebna njega zahtijeva više njihovih sopstvenih izdvajanja i njena na kraju krajeva ekstremna promjena kursa po tom pitanju, nanijeli su joj enormnu štetu. Neshvatljivo je kako je neko mogao da tokom predizborne kampanje iznese jedan toliko apsurdan predlog. Tereza Mej mora da ima sklonost ka samouništenju.
Lider Laburista bolji od svog imidža
Za razliku od Tereze Mej, Džeremi Korbin bolje je vodio predizbornu kampanju nego što se očekivalo. U parlamentu su njegovi nastupi često djelovali drveno, u razgovoru s biračima, u diskusijama i na pozornicama, Korbin se pojavio kao političar koji može da se dotakne, koji je uvjeren u svoj program i koji je strastven. Od političara o kojem je čak i njegova sopstvena stranka tvrdila da nije prikladan za premijera, on je odjednom postao pobjednik.
Laburističkoj stranci su pri tom pomogli glasovi mladih. Oni su vodili pametnu internet-kampanju i poklonili Ujedinjenom kraljevstvu „efekat-Berni Sanders“: Kao i u SAD, i u Britaniji su mladi u velikom broju glasali za ljevicu u čija socijalna obećanja polažu nade.
Najgora moguća politička katastrofa
Velika Britanija duboko je podijeljena – to su pokazali i ovi izbori. I to između sjevera i juga, grada i sela, mladih i starih, zagovornika „bregzita“ i prijatelja Evrope. Oni svoje političke odluke donose na osnovu sopstvenih kriterijuma, stare lojalnosti, regionalnog tradicionalizma, socijalnih veza… U britanskoj politici sve je to prisutno.
Problem je u tome što britanski sistem nije stvoren za takvu političku situaciju. U drugim zemljama sada bi se formirale koalicije, a u Velikoj Britaniji je parlament bez većine – slijepa ulica. Konzervativci bi kao relativno najjača stranka mogli da formiraju manjinsku vladu, ali koliko bi bila snažna njena sposobnost da donosi odluke u predstojećim pregovorima o „bregzitu“? Početak tih pregovora moraće vjerovatno da bude pomjeren dok vlada ne počne sa radom.
Ovo je najgora moguća politička katastrofa za konzervativce. Tereza Mej obesno je dovela do toga i sebe i svoju stranku. Rezultat je totalna suprotnost od „snažno i stabilno“. Situacija je haotična, a budućnost neizvjesna. Ovo je druga katastrofalno pogrešna procjena nekog britanskog premijera – nakon Dejvida Kamerona i njegovog referenduma o „bregzitu“. Kako dalje Velika Britanijo? U Evropi sada samo mogu da se hvataju za glavu.
Bonus video:
