Širli Parelo zna da je njen sin bio siguran u svoju misiju u Iraku. Ali gledajući kako iračke snage pokušavaju da preuzmu Faludžu od Al Kaide, Parelo ne može a da se ne zapita je li to bilo vrijedno žrtvovanja 19-godišnjeg američkog marinca Brajana Parela.
„Počinjem da mislim da je njegova smrt bila uzaludna“, kazala je o svom sinu, koji je poginuo 1. januara 2005. u bombaškom napadu u Iraku. „Nadam se da griješim. Ali mi se čini da sitacija nije najbolja“.
Fotografija dva ugljenisana tijela američkih državljana koja vise sa jednog mosta 2004, dok ih prisutni gađaju cipelama urezala je ime ovog grada u američku psihu.
Iako su mnogi obeshrabreni padom Faludže u ruke islamističkih snaga, drugi pokušavaju da ga smjeste u kontekst iračke istorije unutrašnjih borbi za prevlast, koje su počele od svrgavanja diktatora Sadama Huseina 2003.
„Veoma sam razočaran“, kazao je za AP penzionisani marinac Majk Šap, čiji je tim krajem 2004. branio Faludžu. „Ali ovo je samo još jedna borba u dugogodišnjem ratu protiv terorizma i represije“.
Bivši snajperista Erl Katagnas učestvovao je u zauzimanju ovog drevnog grada na obali rijeke Eufrat. Danas vojni istoričar, Katagnas smatra da bitka za Faludžu ima ogromnu važnost za Amerikance.
„Ako gledate bilo koju kriminalističku seriju gdje se pominju marinci.. oni stalno pričaju: 'Bio sam u Faludži'“, kazao je. „A to je bitka koja je od vojnika pravila ratnika“.
U analima američkih marinaca, bitka za Faludžu se visoko kotira.
Bitka za Faludžu počela je u aprilu 2004. kada su četiri pripadnika privatne američke vojne agencije „Blekvoter” ubijena a tijela dvojica su obješena o most. Takozvana druga bitka za Faludžu – pod imenom Operacija udar fantoma – uslijedila je sedam mjeseci kasnije.
Mnogi ističu da je to bila najteža borba američkih snaga za neki grad od one za Hue, u Vijetnamu 1968. Istoričar Ričard Lovri, koji je razgovarao sa gotovo 200 veterana bitke za Faludžu, ispričao je da je „hiljadu timova SWAT-a išlo po gradu i čistilo ga od kriminalaca“.
„Ulazili su u mračne prostorije, razbijali vrata, nikada ne znajući da li će naići na prestrašenu iračku porodicu ili na islamskog teroristu koji se sprema da ih pobije“, rekao je Lovri, autor knjige „Nova zora: Borba za Faludžu“.
U bici je poginulo 100 a ranjeno još 1.000 Amerikanaca, kazao je Lovri, koji smatra da je teško preuveličati važnost Faludže u iračkom ratu.
„Do tog trenutka, ova zemlja je padala u anarhiju“, rekao je ovaj veteran vijetnamskog rata. „Marinci – uz pomoć američkih oružanih snaga i Iračana – ušli su u Faludžu, očistili cijeli grad i donijeli sigurnost u provinciji Anbar, omogućivši Iračanima da održe prve uspješne izbore“.
Zbog toga je padanje Faludže u ruke islamista za mnoge gorko razočaranje.
Jedinica Gereta Andersona u tom gradu je izgubila 51 člana. Kada razmišlja o tome da li je bitka bila uzaludna, kaže da mu se okreće stomak.
„Trebalo je da uništimo neprijatelja. To smo postigli i zato smrt naših saoboraca neće biti uzaludna. Tog dana smo pobijedili“, kazao je ovaj 28-godišnjak, koji sada studira filmsku režiju. „Da su marinci danas u tom gradu, ulice bi još jednom bile pune mrtvih islamista. Ali, ovo je samo početak nečega što je je većina ljudi, koji su od početka pratili rat, znali da će da se desi“.
Lovri je kazao da su Amerikanci „napustili“ iračke sunite, čime su omogućili saradnju šiitske vlade sa Irancima. „Vraća se vrijeme polarizacije između šiita i sunita... i ona raste“.
Katagnas i drugi ističu da je situacija još gora.
Katagnas se spremao da izađe u grad jedno veče, kada su pobunjenici na samo 2,5 metara od njega detonirali bombu. Uprkos potresu mozga i povredama od šrapnela na licu, nikada nije napustio front.
Jedan 39-godišnji Njujorčanin se vratio u Irak prošle godine kako bi držao časove plesa. Njega najviše brine šta izbijanje nasilja znači za Iračane.
„Pomislite na djecu u tim selima, koja su tinejdžeri ili su u 20-im godinama“, kazao je. „Šta to znači za njih? Šta to znači za prevodioce koji su bili i sada su u opasnosti jer pomažu Amerikancima?“
„Irak predodređen da propadne”
Za pojedine veterane, situacija u provinciji Anbar nije ništa neočekivano. „Uvijek sam imao utisak da je Irak predodređen da propadne, bez obzira na to što mi uradili“, kazao je Derek Ričardson, koji se borio u Faludži krajem 2004. Dejvid Franko preživio je bombu blizu Faludže 2005.
Popadič ima vještačko oko sa logom marinaca
Ovaj penzionisani marinac ima povredu mozga, boluje od posttraumatskog stresa i drugih poremećaja zbog kojih gotovo svakog dana posjećuje ljekara i psihologa. „Samo sam čekao da se to desi, da se Al Kaida ponovo vrati tamo“, kazao je za AP ovaj 53-godišnjak. „To će se stalno dešavati“. Međutim Nik Popadič smatra da je vrijedjelo. Popadičev tenk je 7. aprila 2004. pogodila granata.
Šrapnel mu je uništio desno oko – na čijem mjestu sada ima vještačko sa logom marinaca. Njegova stručnost mu je donijela Srebrnu zvijezdu i orden Purpurno srce, ali ga je koštalo karijere. On se obučava da postane profesor matematike u srednjoj školi, ali odbija da prognozira dešavanja u Iraku. „Tamo ima puno nesrećnih ljudi koji su imali priliku da iskuse slobodu“, kazao je Popadič (46), koji je 2012. učestvovao u izborima za Kongres.
„A ako loši momci povrate kontrolu, to nije nešto što ja mogu da kontrolišem s udaljenosti od 13.000 kilometara. Samo sam ponosan na činjenicu što se moja zemlja, kada je bilo vrijeme za to, borila za Iračane, za njihovu slobodu, ljudska prava...“.
Galerija
Bonus video:
