Tajni snimci, moćni medijski tajkuni, nezakoniti pokloni u vidu šampanjca i tompusa, izdaja saradnika od povjerenja. Tri slučaja korupcije podignuta protiv izraelskog premijera Benjamina Netanjahua imaju sve karakteristike političkog trilera.
Prošlog četvrtka, poslije više od tri godine istrage, najdominantniji izraelski političar njegove generacije je optužen za primanje mita, prevaru i zloupotrebu povjerenja.
Istražitelji nijesu otkrili imena doušnika koji su dali prve informacije o navodnoj korupciji veteranskog konzervativca poznatog pod nadimkom „kralj Bibi“. Međutim, Rojters navodi da su istražitelji od tog trenutka metodično birali članove iz njegovog najužeg kruga kako bi svjedočili protiv njega. Obilje dokaza je otkriveno u nizu curenja informacija kojima je probijena Netanjahuova šema kojom je kontrolisao kako će biti predstavljen u javnosti pružajući nezakonite usluge novinskim kompanijama u zamjenu za pozitivno izvještavanje.
Čovjek koji je podigao optužnicu protiv Netanjahua je izraelski javni tužilac Avičai Mandelblit - kojeg je na tu poziciju imenovao upravo premijer 2016. nakon što je prethodno od 2013. radio kao sekretar u njegovom kabinetu.
„Imao sam privilegiju da radim sa njim i budem svjedok mnogih njegovih talenata i sposobnosti kao premijera“, kazao je Mandelblit u saopštenju. „Odluka o podizanju optužnice, donijeta je teškog srca“.
Netanjahu je od početka istrage negirao krivicu i taj stav je zadržao u emotivnom obraćanju u noći kada je optužnica podignuta. On je slučaj nazvao „pokušajem puča“ u cilju njegovog zbacivanja i kazao da je zasnovan na „lažima“.
Mirisalo na trulež
Istraga je počela dojavama. „Nešto je mirisalo na trulež, ali nije bilo očigledno da se radi o kriminalu“, kazao je za Rojters izvor iz policije.
Mandelblit je prvu istragu otvorio u julu 2016, ubrzo nakon što ga je Netanjahu izabrao za javnog tužioca. Istražitelji su se odmah fokusirali na poslove izmeđi premijera, izraelskog holivudskog producenta Arnona Milčana i australijskog milijardera Džejmsa Pekera.
Te istrage su na kraju dovele do otvaranja Slučaja 1000, u kojem je Netanjahu optužen za prevaru i zloupotrebu povjerenja zbog toga što je navodno tražio i dobijao poklone od Pekera i Milčana, uključujući i redovno snabdijevanje tompusima i šampanjcem. U optužnici se navodi da je Netanjahu pomogao Milčenu u raznim poslovnim interesima. Milčen i Peker su dali izjave i protiv njih nije podignuta krivična tužba.
Slučaj 4000
Najozbiljniji slučaj protiv Netanjahua, Slučaj 4000, nije počeo sa premijerom. Izraelske bezbjednosne vlasti su 2017. godine istraživale Saula Eloviča, predsjedavajućeg najveće telekomunikacione kompanije, Bazek Izrael Telekom. Pokušavali su da utvrde da li je on nezakonito profitirao od dogovora iz 2015. godine kojim je Bezek otkupio njegove preostale akcije u jednoj satelitskoj televizijskoj kompaniji.
Netanjahu, koji je u to vrijeme obavljao i dužnost Ministra komunikacija, nije bio osumnjičeni.
Jednu od ključnih ličnosti u toj istrazi Šloma Filbera, tadašnjeg generalnog direktora u ministarstva za komunikacije, za tu poziciju izabrao je lično Netanjahu odmah pošto je preuzeo resor. Istragom je utvrđeno da postoji tajni kanal između Bezeka i Filbera, navodi se u optužnici.
Istražitelji su kasnije pronašli dokaze koji ukazuju da je premijer bio uključen u odluke regulatornih tijela za koje tužioci tvrde da su omogućile Bezeku da ostvari korist od pola milijarde dolare. Kompanija odbacuje ove optužbe.
Filber je 2018. godine pristao da svjedoči protiv Netanjahua. U slučaju 4000 navodi se da su usluge koje je Netanjahu pravio Eloviču bile dio šireg korupcionaškog odnosa.
Bezek je kontrolisao popularni novinski sajt „Walla“. U optužnici se navodi da je Netanjahu pružao usluge od kojih je Elovič imao koristi u zamjenu za bolje izvještavanje o njemu i njegovoj porodici na sajtu.
U optužnici se opisuje i večera koju su nekoliko nedjelja prije izbora 2013. priredili Netanjahu i njegova supruga Sara, za Eloviča i njegovu suprugu Iris. Tada su Elovičevi prihvatili da Netanjahu i njegova supruga praktično uređuju izvještavanje o njima u njihovim medijima.
Netanjahuovi su navodno u narednih nekoliko godina više od stotinu puta zahtijevali da „Wala“ promijeni naslove, ukloni negativne izvještaje o njima i poveća izloženost pozitivnih. Elovičevi su optuženi za mito i opstrukciju pravde. Saul Elovič je takođe optužen za pranje novca. Par je odbacio krivicu.
„Ekskluzivni” intervju
U optužnici se opisuje upečatljiv primjer Netanjahuovog uticaja na medije u rijetkom intervjuu koji je dao za „Walu“, nekoliko dana prije izbora 2015.
„Netanjahu je bio veoma ljut zbog pitanja“, kazao je Dov Gilhar, novinar koji ga intervjuisao. Nakon intervjua „Netanjahu je strgnuo mikrofon, bacio ga na pod ne govoreći ništa, ušao u njegovu kancelariju i zalupio vrata“.
Gilhar je kazao da je očekivao da ekskluzivni intervju bude brzo objavljen, ali su prošla dva dana prije nego što je, bez učešća novinara, objavljena redigovana verzija razgovora.
U optužnici se navodi da su izmjene diktirali Netanjahu i Nir Hefec, tadašnji savjetnik za medije porodice premijera i njegov bivši i zvanični portparol.
Hefec je 2018. godine takođe pristao da svjedoči protiv Netanjahua, koji je u ovom slučaju optužen za mito, prevaru i zloupotrebu povjerenja.
Netanjahuovi zahtjevi prema sajtu „Wala“ prestali su u januaru 2017, navodi se u optužnici, kada su premijer i Elovič počeli da brinu zbog istrage i „Walla“ je prestala da ispunjava Netanjahuove zahtjeve o izvještavanju.
Niko iz redakcije portala „Walla“ nije želio da komentariše navode iz optužnice.
Netanjahu je u četvrtak rekao da su „quid pro quo“ odnosi između političara i medija uobičajeni, ali da je samo on izdvojen.
„Oni nijesu željeli istinu“, kazao je Netanjahu o policiji i tužiocima.
„Oni su željeli mene“.
Javni tužilac Mandelblit je odbacio Netanjahuove tvrdnje. Izvor blizak tužiocu kazao je za Rojters da je njemu „Netanjahu veoma drag“. „Ali na kraju, nema prostora za osjećanja“, kazao je izvor. „Ili dokazi govore sami za sebe, ili ne“.
Pandorina kutija i sastanci „neprijatelja”
Tokom odvojene istrage o Netanjahuovom bivšem šefu kabineta, Ariju Harou, istražitelji su našli Pandorinu kutiju: tajne snimke sa Harouovog mobilnog telefona.
Snimljeni su sastanci između dvojice muškaraca koji su tada u javnosti važili za neprijatelje: Netanjahu i Arnon Mozes, vlasnik najprodavanijeg izraelskog lista „Jediot ahronot“ i popularnog informativnog portala „Ynet“.
„Bilo je zapanjujuće“, kazao je izvor za britansku agenciju, opisujući trenutak kada su istražitelji prvi put čuli snimke.
Na sastancima održanim između 2008. i 2014. godine, Netanjahu i Mozes su navodno razgovarali o dogovoru po kojem bi Mozes pružio pozitivno izvještavanje o premijeru, a negativno o njegovim političkim rivalima, dok bi se Netanjahu zalagao za uvođenje regulative koje bi škodile najvećem konkurentu „Jediota“, besplatnom dnevnom listu „Izreael Hajom“ čiji je vlasnik američki kazino tajkun i pristalica Netanjahua Šeldon Adelson. U optužnici na 63 stranice objavljenoj u četvrtak navodi se da su tokom sastanka u decembru 2014. godine uoči izbora 2015, Netanjahu i Mozes razgovarali o zakonu kojim bi ograničili tiraž „Izrael Hajoma“.
Zakon nikada nije izglasan, a izvještavanje o Netanjahuu u „Jediotu“ i na „Ynetu“ se nije značajno promijenilo, navodi britanska agencija. Snimci razgovora su šokirali tužioce koji su ih preslušavali šest sati, kazao je izvor za Rojters.
„Bilo je veoma dramatično“, kazao je izvor. „Teško je povjerovati da se nešto poput toga uopšte može dogoditi“.
Zbog snimaka je otvorena istraga koja je rezultirala slučajem C2000, u kojem je Netanjahu optužen za prevaru i zloupotrebu povjerenja, a Mozes za mito.
Harou je u dva mandata bio Netanjahuov šef kabineta prije nego što je 2015. podnio ostavku usljed optužbi da je nezakonito koristio poziciju za promovisanje svojih poslovnih interesa.
Harou je postao svjedok protiv Netanjahua 2017. u okviru nagodbe kojom je priznao prevaru i zloupotrebu povjerenja. Mozesovi advokati su negirali krivicu njihovog klijenta u pismenom saopštenju i kazali da su optužbe za mito „pogrešna i preuveličana interpretacija“ snimaka.
Bonus video:
