U januaru 2020, uoči još jedne izborne pobjede, predsjednica Tajvana Caj Ing-ven stala je pred masu pristalica i uputila oštro upozorenje o Kini: Čuvajte se.
Bio je to velika promjena u odnosu na njene ranije govore. Imala je reputaciju uštogljene osobe. Ovoga puta je bilo drugačije.
Caj je strastveno vodila kampanju, iskorišćavajući povećan strah od života pod kineskom vlašću tako što se fokusirala na prodemokratske proteste koji su potresli Hong Kong 2019. Peking je vršio pritisak na Tajvan da prihvati istu formulu ograničene autonomije - “jedna zemlja, dva sistema” - koju je obećao za Hong Kong. Caj je poručila da Tajvan ne smije da popusti.
“Svojim životima, krvlju i suzama, mladi ljudi u Hong Kongu su nam pokazali da princip jedna zemlja, dva sistema nije izvodljiv. Sjutra ćemo svima pokazati da Tajvan može da zaštiti ovu tvrđavu demokratije za svijet”, rekla je Caj.
To je bila kulminacija njene izuzetne transformacije. Jedan bliski saveznik je rekao da je ona izgubila na prvim predsjedničkim izborima 2012. dijelom zato što se ustezala da govori o zastoju sa Kinom, koja Tajvan smatra svojim. Drugi mandat je osvojila ubjedljivo iskoristivši brzorastući nacionalni identitet Tajvana, nakon što je godinama učila iz ranijih grešaka.
Strah na Tajvanu povodom sve ratobornije Kine dominira njenim mandatom. Caj predvodi ostrvo od 23,5 miliona stanovnika koji su nevoljni učesnici bitke za dominaciju između Sjedinjenih Država i nasrtljivije Kine pod predsjednikom Sijem Đinpingom. Si, koji ujedinjenje sa Tajvanom vido kao fundamentalni uslov da Kina ponovo dobije tradicionalni status velike sile, više puta je zaprijetio da će natjerati ostrvi da se potčini, ako je potrebno i silom.
Isto kao što imaju potpuno različite stavove o budućnosti Tajvana, Caj i Si, rođeni u razmaku od samo nekoliko godina, ne mogu biti različitiji, piše agencija Rojters. Caj, koja tečno govori engleski i školovala se na elitnim zapadnim institucijama, koristi društvene mreže za komunikaciju sa pristalicama. Si, sin poznatog revolucionara i produkt ogromne kineske partijske birokratije, pojavljuje se samo na događajima koji su strogo planirani.
Tajvan za vrijeme vladavine Caj Ing-ven uživa međunarodnu podršku, a ključni saveznici SAD otvoreno priznaju strateški značaj ostrva. Caj je posljednjih godina na ostrvu ugostila nekoliko visokih američkih zvaničnika i Tajvan i dalje ima široku podršku američkih zakonodavaca, što ga čini jednom od rijetkih oblasti u kojima postoji dvostranački sporazum u Vašingtonu. Opozicioni KMT, međutim, kaže da su se odnosi preko moreuza pogoršali tokom predsjedavanja Caj Ing-ven.
Rojters u specijalnom izvještaju prenosi ključne momente iz njenog političkog uspona, na osnovu razgovora sa diplomatama, savjetnicima, aktivistima i drugim poznavaocima tajvanske liderke, kao i njene autobiografije.
Studije u inostranstvu
Caj, koja je rođena 1956. u porodici srednjeg staleža, bila je odličan đak. Upisala je prestižni pravni fakultet Nacionalnog univerziteta Tajvana. Magistrirala je pravo na američkom Univerzitetu Kornel a doktorirala na Londonskoj školi ekonomije, iako je sama priznala da joj je engleski jezik u početku teško išao. Caj u knjizi opisuje akademski uspjeh kao rezultat svoje tihe odlučnosti. “To je Caj Ing-ven, uvijek se dokazuje na najtiši način”, kaže ona.
Ulazak u politiku
Po povratku sa studija u inostranstvu, Caj je imenovana za najmlađu profesorku na uglednom Nacionalnom univerzitetu Čengči. Njen život prije ulaska u politiku je skroman. Sebe u tim akademskih godinama je opisala kao osobu koja nije voljela da privlači pažnju. Međutim, kroz učešće u međunarodnim trgovinskim pregovorima Tajvana od 1980-ih do 2000, prvo kao prevodilac, a kasnije kao ključni savjetnik, Caj brzo saznaje da je njeno prirodno držanje prednost u diplomatiji. Kaže da je, gledajući preko stola američke trgovinske pregovarače, sebe trenirala da ostane mirna, ne pokazujući nikakav izraz i ne otkrivajući ništa svojim rivalima. “Ovo mi nije tako teško, pošto sam relativno introvertna”, napisala je kasnije u svojoj autobiografiji. Kao rezultat pregovora, Tajvan se 2002. godine pridružio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kao “Zasebna carinska teritorija Tajvana, Pengua, Kinmena i Matsua”.
Prekretnica
Imenovana 2000. godine na čelo savjeta za upravljanje odnosima sa Kinom, Caj je gurnuta u središte pregovora preko moreuza. Trgovinske veze sa Kinom su prekinute nakon što su nacionalističke snage Kuomintanga (KMT) pod vođstvom Čang Kaj šeka izgubile od komunista u građanskom ratu 1949. i povukle se na Tajvan. Njeni napori da ponovo uspostavi trgovinske veze suočavaju se sa ogromnim pritiskom domaćih kritičara. Naredne godine, trgovinske, transportne i poštanske veze, koje su se na kraju proširile i postale poznate kao “Tri veze”, ponovo su otvorene između tajvanskih grupa ostrva Kinmen i Matsu i kineske provincije Fudžijan.
Taj sporazum predstavlja prekretnicu za Caj, koji je dugo radila kao nestranački tehnokrata. Ona se 2004. zvanično pridružuje Demokratskoj progresivnoj stranci, koja se zalaže za nacionalni identitet Tajvana i zaštitu suvereniteta ostrva. Četiri godine kasnije, predložena je da predsjedava strankom. Jao Čia-ven, viši savjetnik predsjednice koji je poznaje decenijama, kaže da Caj nije imala veliku konkurenciju pošto je stranka bila u haosu nakon niza korupcionaških skandala. “Nismo se protivili njenoj kandidaturi, ali ona takođe nije rasplamsala strast pristalica”, kaže Jao, koji je ranije bio predsjednik DPP.
Gorki poraz
Caj, prva žena koja se kandidovala za predsjednicu, 2012. gubi od aktuelnog predsjednika Ma Jing-džua iz KMT, koja se zalaže za tješnje veze sa Kinom. Caj se u kampanji prvenstveno fokusira na domaću politiku i ne uspijeva da saopšti svoj stav o nacionalnom statusu Tajvana, odvraćajući neke birače koji se zalažu za nezavisnost. “Nije to dovoljno jasno objasnila”, kaže Jao.
Posjeta SAD-u prije izbora nije prošla tako dobro kako se očekivalo. Jao kaže da mu je Caj rekla da vjeruje da američki zvaničnici “nisu imali baš dobar utisak o njoj”. Caj je tu posjetu iskoristila da kaže da je odlučna da održi mir i stabilnost preko Tajvanskog moreuza, ali neki zvaničnici u Vašingtonu izražavaju zabrinutost da bi njeno predsjedavanje moglo da pogorša odnose sa Kinom. U govoru u kojem je priznala poraz u Novom Tajpeju, nije bila staložena kao inače i pozvala je glasače da ne gube nadu. “Moramo sa optimizmom nastaviti da naporno radimo za ovaj komad zemlje, Tajvan,” kazala je. Govor je završila dubokim naklonom. Mlade pristalice su jecale na kiši.
Pokret suncokreta
Stotine hiljada Tajvanaca preplavilo je ulice Tajpeja u znak protesta zbog nepopularnog trgovinskog sporazuma sa Kinom 2014. Demonstranti su smatrali da je sporazum brzo prošao kroz skupštinu ostrva i da bi mogao da poveća zavisnost Tajvana od lidera Komunističke partije Kine. Demonstranti su nosili suncokrete, simbol nade, i održavali masovne skupove u Tajpeju. Stotine ljudi su nedjeljama okupirale tajvanski parlament u znak protesta protiv trgovinskog sporazuma koji bi tajvanske industrije kao što su bankarstvo, zdravstvo i turizam otvorio za kineske investicije. Pozvali su na ostavku predsjednika Maoa iz KMT-a, kojeg su smatrali previše bliskim Kini. Protesti, nazvani Pokret suncokreta, prerasli su u najveću demonstraciju antikineskog raspoloženja na Tajvanu posljednjih godina.
Predsjedništvo
Na talasu nezadovoljsta naroda KMT-om, Caj je 2016. postala prva žena koja je izabrana za predsjednicu Tajvana. Naučivši lekciju iz prethodne, neuspjele kampanje, počela je da glasno istupa povodom nacionalnog statusa Tajvana. “Ona se ranije nije protivila ovim tvrdnjama, samo ih nije isticala”, kaže Jao, njen savjetnik. Sa njenom pobjedom, DPP prvi put u istoriji preuzima kontrolu nad zakonodavstvom. Sa narodnim mandatom za ono što Caj zove “novom erom” za Tajvan, ona brzo sprovodi progresivnu politiku. Njena stranka je usvojila penzijsku reformu i ambiciozan plan da unaprijedi projekat obnovljive energije na ostrvu. Njena vlada je imenovala programerku Odri Tang, koja sebe opisuje kao “konzervativnu anarhistkinju”, za ministarku zaduženu za digitalnu transformaciju ostrva.
Jednakost i demokratija
Tajvan je u maju 2019. postao prva vlada u Aziji koja je legalizovala istopolne brakove. Nastojanje predsjednice da se usvoji zakon u početku nije bilo popularno čak ni unutar njene stranke. “Da nije bilo Caj ili Su Ceng-čanga (premijer), niko drugi to ne bi mogao postići”, kaže istaknuta aktivistkinja Dženifer Lu.
Tajvan sa Caj Ing-ven na čelu nudi radikalno drugačiji obrazac za moderno društvo koje govori kineski. Lu kaže da ga predsjednica koristi da bi ga dodatno izdvojila od Sijeve sve autoritarnije vizije Kine. “Mi smo drugačiji od Kine. Ne morate više da gubite vrijeme objašnjavajući to”, kaže Lu. “Ne mogu zamislim nijednog drugog političara koji bi ovo mogao da postigne”.
Penzionisani general-potpukovnik američke mornarice, Volas Gregson, koji je bio pomoćnik ministra odbrane u administraciji Baraka Obame, prisustvovao je inauguraciji Caj Ing-ven 2016. Prisjetio se da su gosti uz muziku razgovarali o uključivanju manjina u tajvansko društvo. “Pomislio sam da ne može biti jači kontrast sa načinom na koji Komunistička partija Kine gleda na svoj narod”, prisjetio se Gregson. “Na primjer Tibet, ili Sinđijang”, rekao je. Kina negira bilo kakvo maltretiranje svojih manjinskih naroda.
Napeti odnosi
Odnosi preko moreuza su loši. Nakon pobjede Caj Ing-ven, “Global tajms” pod kontrolom Pekinga upozorio je da odnosi između Kine i Tajvana ulaze u novu eru neizvjesnosti. Kina šalje bombardere u patrole blizu Tajvana, vrši pritisak na strane firme da Tajvan nazivaju dijelom Kine, i podriva diplomatske saveznike ostrva. Tajvan, koji se nalazi samo 130 km istočno od kineske jugoistočne obale, pretrpio je kolonizaciju i decenije autoritarne vladavine prije nego što je započeo demokratske reforme 1980-ih. Nakon izborne pobjede Caj Ing-ven, Peking je postao glasniji povodom ujedinjenja. Si je 2019. pozvao na “mirno ujedinjenje”, ali je odbio da isključi upotrebu sile. Caj, sa druge strane, kaže da je Tajvan već nezavisna zemlja i obećava da će braniti njenu slobodu i demokratiju. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da većina Tajvanaca ne želi da se ujedini sa Kinom i preferira bliže veze sa SAD.
”Danas Hong Kong, sjutra Tajvan”
U junu 2019. godine, više od milion ljudi izašlo je na ulice Hong Konga u znak protesta zbog predloženog zakona koji bi otvorio put da se optuženima sudi u kontinentalnoj Kini pred sudovima pod kontrolom Komunističke partije. Mirni protesti su eskalirali u sukobe a policija je upotrijebila silu da uguši masovna okupljanja. Tajvanska vlada je podržala demonstrante i obećala da će pomoći u premještanju onih koji pobjegnu na ostrvo. Stav Caj Ing-ven donio joj je porast popularnosti kod kuće, koja je počela da pada pred kraj njenog prvog mandata.
Višemjesečni antivladini protesti u Hong Kongu izazvali su simpatije birača na Tajvanu, koji takođe strahuju od političke budućnosti kojom dominira KP Kine. Bivša honkonška poslanica Emili Lau Vai-hing, koja je prvi put upoznala Caj kada su studirale Londonsku školu ekonomije 1980-ih, prisustvovala je završnom mitingu tajvanske predsjednice uoči izbora 2020. godine. Lau se sjetila da je Caj bila “hladnokrvna i prilično povučena” i iznenadila ju je njena transformacija.
“Naravno da su svi mladi ljudi iz Hong Konga i Tajvana (u masi) bili veoma, veoma uzbuđeni. Caj je zaista znala kao da im se obrati”.
Caj je u januaru 2020. dobila drugi mandat, osvojivši 57,13 odsto glasova. Nekoliko mjeseci kasnije, Kina je usvojila sveobuhvatan zakon o nacionalnoj bezbjednosti u Hong Kongu kojim je za krivična djela u vezi sa subverzijom, secesijom, terorizmom ili udruživanjem sa stranim snagama zaprijećena kazna do doživotnog zatvora. Najmanje 100 mladih demonstranata i prodemokratskih aktivista ubrzo je uhapšeno na osnovu tog zakona, koji Kina opisuje kao legitiman pokušaj da se ojača nacionalna bezbjednost i tvrdi da on poštuje ljudska prava.
Povezanost s narodom
Za razliku od Sija, koji često stoji sam na pažljivo izrežiranim događajima, Caj grli pristalice na ulicama i rijetko odbija zahtjev za fotografisanje. Sijev privatni život je sakriven iza strogih mjera bezbjednosti. Caj, koja voli životinje, često se slika sa svojim psima i mačkama. Iako u javnim govorima možda djeluje ukočeno, jedan strani zvaničnik koji je dobro poznaje, rekao je Rojtersu da je privatno šarmantna i duhovita.
Ona koristi društvene mreže da se zahvali stranim liderima, uključujući predsjednika SAD Džoa Bajdena, na njihovoj podršci. Caj je u novembru na Tviteru objavila snimak u kome se zahvaljuje košarkašu Enesu Kanteru na podršci Tajvanu.
Fokusiranje na vojsku
Caj se često u uniformi fotografiše sa vojnicima i vojnim vrhom na vježbama. Ona jača vojsku ostrva i uz ključnu inostranu pomoć, njena vlada sada gradi osam novih podmornica, nadajući se da će prva biti završena do 2025.
Savjetnik Jao kaže da je predsjednica razbila stare stereotipe da žene nisu sposobne da komanduju vojskom tako što često posjećuje vojne događaje. Neki stratezi kritikuju vladu zbog kupovine skupocjenog naoružanja kao što su borbeni avioni i tenkovi, umjesto jeftinijih mobilnih protivavionskih i protivbrodskih raketa za koje kažu da bi mogle da nanesu veću štetu kineskim invazionim snagama prije nego što stignu na Tajvan. Caj sada govori o potrebi da Tajvan nabavi te vrste mobilnog naoružanja.
Njena vlada je u septembru objavila da će potrošiti devet milijardi dolara u narednih pet godina na rakete i ratne brodove, pored 17 milijardi dolara koje planira da potroši sljedeće godine na odbranu. Uprkos tim naporima, tajvanska vojska je i dalje sitna u odnosu na rastuću moć Kine, piše Rojters, navodeći podatke da je Peking uložio oko 252 milijarde dolara u svoju vojsku samo 2020. godine.
Predsjednica nastavlja sa jačanjem odbrane. Višedecenijski zastoj sa Kinom se održava za sada, ali nije jasno koliko je Tajvan spreman da odgovori na prijetnju, ističe Rojters.
“Kada je riječ o našim kapacitetima i tome možemo li da učestvujemo u trci u naoružanju sa Kinezima, to je nemoguće”, rekao je poslanik iz opozicionog KMT-a Džoni Čang.
Bonus video:
