Mogućnost da Sjedinjene Države zabrane uvoz ruske nafte izazvala je rast cijena Brent sirove nafte na skoro 140 dolara po barelu, što je najviše od 2008. godine.
Rusija je najveći svjetski izvoznik sirove nafte i naftnih proizvoda zajedno, sa oko sedam miliona barela dnevno ili sedam odsto globalnog snabdijevanja. Takva zabrana bi bila bez presedana i kao posljedicu bi imala vrtoglavi rast ionako visokih cijena rizikujući inflacioni šok.
Rekordne cijene
Zapadne vlade nijesu uvele direktne sankcije ruskom energetskom sektoru, ali se pojedini klijenti već klone ruske nafte kako bi izbjegli moguće pravne probleme u budućnosti.
JP Morgan predviđa da bi do kraja 2022. godine nafta mogla dostići cijenu od 185 dolara po barelu ukoliko potraju poremećaji u ruskom izvozu, mada prema predviđanjima većine analitičara sa kojima je Rojters razgovarao ta banka očekuje da godišnja prosječna cijena bude ispod 100 dolara.
Cijena nafte je posljednji put bila preko 100 dolara 2014. godine, a juče je bila blizu rekordnoj cifri od 147 dolara iz jula 2008. To je vrtoglavi rast u odnosu na prije dvije godine kada su prodavci, usljed pada potražnje zbog pandemije, plaćali kako bi je se oslobodili.
”Prolongirani rat koji izaziva poremećaje u snabdijevanju mogao bi uticati na rast cijena Brent nafte na iznad 150 dolara po barelu”, kazao je za Rojters Đovani Stanovi, analitičar u UBS-u.
Inflacioni šok
Budući da cijene prirodnog gasa takođe ruše rekorde, rast energetskih troškova će prema očekivanjima gurnuti inflaciju na preko 7 odsto sa obje strane Atlantika u predstojećim mjesecima i žestoko se odraziti na kupovnu moć domaćinstava.
Prema pravilu, svaki rast od 10 procenata u cijeni nafte povećava inflaciju u eurozoni za 0,1 do 0,2 procenta. Od 1. januara cijena Brent sirove nafte je skočila za oko 80 odsto u eurima. U SAD svaki rast cijene od 10 dolara po barelu povećava inflaciju za 0,2 odsto.
Pored toga što je veliki snabdjevač nafte i gasa, Rusija je takođe najveći izvoznik žitarica i vještačkog đubriva i glavni proizvođač paladijuma, nikla, uglja i čelika. Pokušaj isključivanja njene ekonomije iz trgovinskog sistema pogodiće niz industrija i podstaći globalne strahove zbog zaliha hrane.
Udarac za rast
Zabrana ruske nafte bi dodatno usporila globalni oporavak od pandemije koronavirusa. Prema preliminarnim proračunima Evropske centralne banke (ECB) rat bi, prema osnovnom scenariju, mogao smanjiti rast u eurozoni za 0,3 do 0,4 procenta ove godine i za jedan procenat u slučaju teškog šoka.
U predstojećim mjesecima postoji visoki rizik od stagflacije, ili malog do minimalnog rasta kombinovanog sa visokom inflacijom. Međutim, rast u eurozoni bi prema očekivanjima trebalo da ostane značajan uprkos rastu cijena proizvoda.
Uticaj na centralne banke
Za američke Federalne rezreve, uticaj inflacije se već pokazao prevelikim, a predsjedavajući Džerom Pauel je kazao da kamatne stope treba da porastu ovog mjeseca, što je pojačalo pritisak na korisnike kredita.
Za ECB, situacija nije toliko urgentna budući da tržište rada i dalje ima dodatne kapacitete i nema prevelike domaće inflacije.
”Niko ne može ozbiljno očekivati da ECB počne da normalizuje monetarnu politiku u trenutku tako izražene neizvjesnosti”, kazala je ekonomistkinja ING-a Karsten Brzeski.
Zamjena?
Budući da je potražnja za fosilnim gorivom velika a zalihe male, donosioci odluka će biti pod pritiskom da povećaju zalihe urpkos obećanjima da će podržati zelenu energiju.
Pregovori o popuštanju međunarodnih sankcija Iranu su u poodmakloj fazi a visoke cijene nafte će povećati ulaganja u uljne škriljce, ali te zalihe vjerovatno neće doći dovoljno brzo da nadoknade rusku proizvodnju.
”Potencijalni uticaj na snabdijevanje je toliko veliki da ne postoji brzi način nadoknade, što znači da će doći do rasta cijena energenata kao i proizvoda koji zavise od njih”, kazao je Aleks Kolins iz kompanije BluBej aset menadžment.
Dugoročni planovi
Zastoj između Rusije i Zapada mogao bi osnažiti odnos Moskve sa Pekingom ali energetska infrastruktura između te dvije zemlje ostaje slaba.
”Mada je Rusija povećala saradnju sa Kinom preko gasne infrastrukturte... svi ti planovi su još u povoju u poređenju sa zrelim tržištima u Evropi”, kazao je Kaho Ju, analitičar u konsultanskoj kompaniji Verisk Mejplkroft.
Obnovljivi izvori bi mogli dobiti podsticaj na srednje i duge staze dok države pokušavaju da se oslobode ruske energije.
”Dotacije koje sada opredjeljujemo za prirodni gas, ugalj i benzin treba da uložimo u stvaranje obnovljivih izvora... U sve što vodi do dugoročne energetske bezbjednosti smanjenjem zavisnosti od fosilnih goriva”, kazao je Volfgang Keter, profesor na Erasmus univerzitetu u Holandiji.
Bonus video:
