Izraelci se bore da shvate što nas je upravo pogodilo. U početku smo upoređivali trenutnu katastrofu sa Jomkipurskim ratom 1973. godine. Prije pedeset godina, vojske Egipta i Sirije pokrenule su iznenadni napad i nanijele Izraelu niz vojnih poraza, prije nego što su se Izraelske obrambene snage (IDF) pregrupisale, ponovo preuzele inicijativu i preokrenule situaciju.
Međutim, kako se pojavljuje sve više i više užasnih priča i prizora o masakru čitavih zajednica, sinulo nam je da ono što se dogodilo nije nimalo nalik Jomkipurskom ratu. U novinama, na društvenim mrežama i na porodičnim okupljanjima ljudi prave poređenja sa najmračnijim vremenima jevrejskog naroda - kada su specijalne nacističke jedinice opkolile i ubile jevrejske seljane tokom holokausta i kada su protiv Jevreja vršeni pogromi u Ruskom carstvu.
Lično imam porodicu i prijatelje u kibucima Beri i Kfar Aza i čuo sam mnoge užasne priče. Hamas je satima imao punu kontrolu nad ove dvije zajednice. Teroristi su išli od kuće do kuće, sistematski ubijali porodice, roditelje pred djecom i uzimali taoce, čak i bebe i starice. Užasnuti preživjeli ljudi zaključavali su se u ormare i podrume, zvali vojsku i policiju u pomoć, pomoć koja nije stizala sve dok, često, nije bilo prekasno.
Odrastali smo uz priče o bespomoćnim Jevrejima koji se skrivaju od nacista u ormarima i podrumima, a da im niko ne dolazi u pomoć. Država Izrael osnovana je da bi se osiguralo da se ovo više nikad ne dogodi
Moj 99-godišnji stric i njegova 89-godišnja supruga članovi su kibuca Beri. Svi kontakti s njima prekinuti su ubrzo nakon što je Hamas preuzeo kibuc. Satima su se skrivali u svojoj kući dok su desetine terorista divljale i masakrirale. Stigao mi je glas da su preživjeli. Poznajem mnoge ljude koji su upravo primili najgoru vijest u životu.
Moja ujna i ujak su dvoje žilavih Jevreja - rođeni u istočnoj Evropi u međuratnim godinama, već su izgubili jedan svijet u holokaustu. Odrastali smo uz priče o bespomoćnim Jevrejima koji se skrivaju od nacista u ormarima i podrumima, a da im niko ne dolazi u pomoć. Država Izrael osnovana je da bi se osiguralo da se ovo više nikad ne dogodi.
Na jednom nivou, Izraelci plaćaju cijenu za godine arogancije, tokom kojih su naše vlade i mnogi obični Izraelci osjećali da smo toliko jači od Palestinaca da ih možemo jednostavno ignorisati. Ima mnogo toga za kritiku u načinu na koji je Izrael odustao od pokušaja sklapanja mira s Palestincima i decenijama držao milione Palestinaca pod okupacijom.
Ali to ne opravdava zločine koje je počinio Hamas, koji u svakom slučaju nikada nije prihvatio nikakvu mogućnost za mirovni sporazum s Izraelom i koji je učinio sve što je u njegovoj moći da sabotira mirovni proces iz Osla. Svako ko želi mir mora osuditi Hamas i nametnuti mu sankcije i zahtijevati momentalno oslobađanje svih talaca i potpuno razoružanje Hamasa.
Štaviše, bez obzira na to koliko se krivice pripisuje Izraelu, to ne objašnjava nefunkcionalnost države. Istorija nije priča o moralu.
Ima mnogo toga za kritiku u načinu na koji je Izrael odustao od pokušaja sklapanja mira s Palestincima i decenijama držao milione Palestinaca pod okupacijom. Ali to ne opravdava zločine koje je počinio Hamas
Pravo objašnjenje izraelske nefunkcionalnosti je populizam, a ne neki navodni nemoral. Izraelom je godinama upravljao populistički čvrstorukaš, Benjamin Netanjahu, koji je genije za odnose s javnošću, ali je nesposoban premijer. On je više puta dao prednost svojim ličnim interesima nad nacionalnim interesima i karijeru je izgradio na podjeli nacije. Na ključne položaje postavljao je ljude više na osnovu lojalnosti nego kvalifikacija, preuzimao je zasluge za svaki uspjeh, a nikada nije preuzimao odgovornost za neuspjehe i djelovalo je da pridaje malo važnosti tome da govori ili da čuje istinu.
Koalicija koju je Netanjahu osnovao u decembru 2022. godine je daleko najgora. To je savez mesijanskih fanatika i besramnih oportunista, koji su ignorisali brojne probleme Izraela - uključujući sve goru bezbjednosnu situaciju - i umjesto toga su se usredsredili na to da prigrabe neograničenu moć za sebe. Težeći ovom cilju, usvojili su politiku koja izaziva krajnje podjele, širili nečuvene teorije zavjere o državnim institucijama koje se protive njihovoj politici i označili elite zemlje kao izdajice “duboke države”.
Vladu su njene sopstvene bezbjednosne snage i brojni stručnjaci iznova upozoravali da njena politika ugrožava Izrael i da podriva izraelsko odvraćanje u vrijeme rastućih spoljnih prijetnji. Ipak, kada je načelnik štaba IDF-a zatražio sastanak sa Netanjahuom kako bi ga upozorio na bezbjednosne implikacije vladine politike, Netanjahu je odbio da se sastane sa njim. Kad je ministar odbrane Joav Galant ipak digao uzbunu, Netanjahu ga je smijenio. Potom je bio prisiljen da ga vrati samo zato što se javnost razgnjevila. Takvo ponašanje tokom godina omogućilo je da nesreća zadesi Izrael.
Bez obzira na to šta neko mislio o Izraelu i izraelsko-palestinskom sukobu, način na koji je populizam nagrizao izraelsku državu trebalo bi da posluži kao upozorenje drugim demokratijama širom svijeta.
Izrael se još uvijek može spasiti od katastrofe. Još uvijek ima odlučujuću vojnu prednost nad Hamasom, kao i nad brojnim drugim neprijateljima. Dugo sjećanje na jevrejsku patnju sada pokreće naciju. IDF i drugi državni organi se oporavljaju od početnog šoka. Civilno društvo se mobilizuje kao nikada prije, popunjavajući mnoge praznine nastale zbog nefunkcionisanja vlade. Građani stoje u dugim redovima da daju krv, primaju izbjeglice ir ratne zone u svoje domove i doniraju hranu, odjeću i druge potrepštine.
Sada kad nam je pomoć najpotrebnija, takođe pozivamo naše prijatelje širom svijeta da stanu uz nas. Mnogo je toga što se može kritikovati u ponašanju Izraela. Prošlost se ne može promijeniti, ali se nadamo da će Izraelci, kada se osigura pobjeda nad Hamasom, ne samo pozvati na odgovornost našu sadašnju vladu, već će i napustiti populističke zavjere i mesijanske fantazije - i pošteno se potruditi da ostvare izraelske osnivačke ideale demokratije kod kuće i mir u inostranstvu.
Autor je izraelski istoričar, filozof i pisac
Članak je preuzet iz “Vašington posta”
Prevod: A. Š.
Bonus video:
