Pripadnici narko kartela zaustavljaju mlade ljude na ulici ili u njihovim automobilima i traže im telefone. Ako pronađu kontakt osobe koja je član suparničke frakcije, prepisku u kojoj je upotrijebljena jedna pogrešna riječ ili fotografiju sa pogrešnom osobom, vlasnik telefona je mrtav.
Nakon toga kreću u lov na sve sa kontakt liste te osobe, formirajući potencijalni lanac otmica, mučenja i ubistava. Zbog se toga stanovnici Kulijakana, glavnog grada države Sinaloa, plaše da noću izađu iz kuće, a kamoli da posjete obližnje gradove gdje mnogi imaju vikendice.
"Ne možete ni pet minuta da se udaljite od grada... čak ni po danu", rekao je Ismael Bojorkez, novinar iz Kulijakana. "Zašto? Zato što su pripadnici kartela postavili barikade i zaustavljaju vas da bi pregledali vaš mobilni telefon."
A ne radi se samo o vašim razgovorima: Ako više osoba putuje zajedno automobilom, jedan loš kontakt ili razgovor može da dovede do otmice cijele grupe.
Upravo to se dogodilo sinu lokalnog fotografa. Dvadesetogodišnjak je zaustavljen s dvojicom drugih mladića, a na jednom od njihovih telefona je nešto pronađeno; sva trojica su nestala. Sin fotografa je konačno pušten nakon više poziva, ali druga dvojica nikada više nisu viđena.
Stanovnici Kulijakana su navikli na povremeno nasilje koje traje dan ili dva. Prisutnost kartela Sinaloa je utkana u svakodnevni život, a ljudi su znali da ne treba da izlaze kada vide konvoje terenskih vozila kako jure ulicama.
Međutim, sukob koji je izbio 9. septembra između frakcija kartela Sinaloa nakon što su narko bosovi Ismael El Majo Zambada i Hoakin Guzman Lopez uhvaćeni u Sjedinjenim Državama pošto su 25. jula letjeli tamo malim avionom, traju bez prestanka već mjesec dana.
Zambada je kasnije tvrdio da ga je Guzman Lopez oteo i prisilio da uđe u avion, što je izazvalo nasilan sukob između Zambadine frakcije i grupe "Čapitos" koju vode sinovi narkobosa Hoakina "El Čapa" Guzmana, koji se nalazi u zatvoru.
Stanovnici Kulijakana žale za starim životima, kada je bogatstvo kartela pokretalo točkove lokalne ekonomije, ali su civili rijetko patili - osim ukoliko ne presijeku put pogrešnom pikapu u saobraćaju.
Huan Karlos Ajala, akademik koji proučava antropologiju trgovine drogom na Autonomnom univerzitetu Sinaloa, rekao je da je nakon hapšenja Guzman Lopeza i Zambade u julu, nova generacija mlađih i razmetljivih narkobosova preuzela vlast.
Oni se bore ekstremno nasilno, otmicama i praćenjem mobilnih telefona - a ne staromodnim dogovorima uz rukovanje koje su pored pucnjave koristili njihovi stariji za rješavanje sporova.
"Postoji nova generacija narkobosova i organizovanog kriminala ovdje, koja ima druge strategije," rekao je Ajala. "Vide da taktika pucnjave nije funkcionisala, pa prelaze na otmice",
"Uhvate jednu osobu, i ona ima poruke od suparničke grupe", rekao je Ajala. "Onda idu za njom kako bi iznudili više informacija, i to pokreće lanac lova na neprijatelja".
Nove taktike vidljive su u ogromnom talasu oružanih otmica automobila u i oko Kuljakana. Narkobosi su ranije krali džipove i pikapove za upotrebu u konvojima kartela; a sada se fokusiraju na krađu sedana.
Oni koriste ove taktike kako bi prošli neprimijećeno u svojim tihim, smrtonosnim otmicama.
Često, vozač shvati šta se dešava tek kada automobil u prolazu baci savijene eksere kako bi mu probio gume. Vozila se parkiraju naprijed i pozadi da ga presijeku. Ubacuju vozača u drugo vozilo. Sve što ostane iza njega je automobil sa probijenim gumama, otvorenim vratima i upaljenim motorom, nasred ulice.
Državni savjet za javnu bezbjednost, građanska grupa, procjenjuje da je u posljednjih mjesec na dnevnoj bazi u prosjeku bilo šest ubistava i sedam nestanaka ili otmica u i oko grada. Grupa je izjavila da je oko 200 porodica pobjeglo iz svojih domova u okolnim zajednicama zbog nasilja.
U Kulijakanu nasilje nije nepoznanica - pucnjava je izbila širom grada u oktobru 2019. kada su vojnici pokušali da uhapse još jednog od sinova "El Čapa" Guzmana, Ovidija. Tog dana je ubijeno četrnaest ljudi.
Nekoliko dana kasnije, građanska aktivistkinja Estefanija Lopez organizovala je mirnu šetnju, kojoj je prisustvovalo 4.000 stanovnika. Kada je pokušala da uradi nešto slično ove godine, uspjela je da privuče samo oko 1.500 ljudi.
"Mnogo ljudi nam je poslalo poruke u kojima kažu da žele da se pridruže i da marširaju, kako bi podržali uzrok, ali se plaše da dođu", kazala je Lopez.
Postoji razlog za strah: Prošle nedjelje, naoružani napadači su upali u bolnicu u Kulijakanu kako bi ubili pacijenta koji je ranije bio ranjen iz vatrenog oružja. U gradu sjeverno od Kulijakana, vozači su bili zapanjeni kada su vidjeli vojni helikopter koji pokušava da okruži četvoricu naoružanih napadača u šljemovima i taktičkim prslucima, samo nekoliko metara od autoputa; napadači su uzvraćali vatru na helikopter.
Vladina reakcija na sve ovo bila je da okrivi Sjedinjene Države za podsticanje problema dopuštanjem narkobosovima da se predaju, i da pošalje stotine vojnika. Međutim, sukobi u srcu grada sa milion stanovnika - protiv kartela koji ima mnogo snajperskih pušaka i mitraljeza - nijesu specijalnost vojske.
Čete vojnika su ušle u luksuzni stambeni kompleks u centru grada kako bi uhapsile osumnjičenog i završile su ubivši mladog advokata koji je bio samo prolaznik.
Lopez, aktivistkinja za mir, traži da vojnici i policija budu postavljeni ispred škola, kako bi djeca mogla da se vrate u učionice - većina trenutno pohađa onlajn nastavu jer njihovi roditelji smatraju da je previše opasno da ih vode u školu.
Ali policija ne može da riješi problem: vojska je privremeno razoružala cijelu gradsku policiju u Kulijakanu kako bi provjerili njihove puške, što se u prošlosti radilo kada vojska sumnja da policajci rade za narko kartel.
Jedan lokalni vojni komandant nedavno je priznao da od frakcija kartela, a ne od vlasti, zavisi kada će nasilje prestati.
"U Kulijakanu više nema vjere da ćemo biti sigurni, sa policijom ili vojnicima", rekla je Lopez, ističući da to ima jasan uticaj na svakodnevni život i ekonomiju. "Mnogo preduzeća, restorana i noćnih klubova je zatvoreno tokom prošlog mjeseca".
Laura Guzman, liderka lokalne ugostiteljske komore, izjavila je da je od 9. septembra oko 180 preduzeća u Kulijakanu zatvoreno, trajno ili privremeno, i da je gotovo 2.000 radnih mjesta izgubljeno.
Lokalna preduzeća pokušala su da organizuju večernje "tardeadas", dugačka popodneva, za stanovnike koji su se bojali da izlaze nakon mraka, ali nisu privukli dovoljno kupaca.
"Mlade trenutno ne zanimaju izlasci", rekla je Guzman.
Za one koji žele da se privremeno sklone od nasilja, primorsko ljetovalište Mazatlan je udaljeno samo dva i po sata vožnje kolima. Međutim, to od prošlog mjeseca više nije opcija, kada su naoružani napadači iz kartela zaustavili putničke autobuse, natjerali turiste da izađu i spalili vozila kako bi blokirali put ka Mazatlanu.
To ostavlja samo jednu opciju, i to samo onima koji to mogu priuštiti.
"Oni koji imaju ekonomske resurse napuštaju grad avionom kako bi predahnuli", rekla je Guzman.
Prevod: N.B.
Bonus video:
