Sjevernokorejski diktator iz kamenog doba Kim Džong Un posljednjih nedjelja i mjeseci znatno je pogoršao odnose prema jugu Korejskog poluostrva. Odbacio je mirovne planove kao dugoročni cilj, te postavio mine na puteve koji vode ka jugu.
Državna propaganda zvuči kao ruska ili kineska: Sjedinjene Države su krive za to što Pjongjang sve više koristi ratnu retoriku, dok se on navodno samo brani od "imperijalističkog neprijatelja".
Istina je potpuno suprotna: Kim Džong Un je od početka ruske agresije na Ukrajinu počeo da manipuliše Rusijom i Kinom, koristeći jednu protiv druge.
Time želi da poboljša položaj Sjeverne Koreje na Korejskom poluostrvu i u međunarodnim odnosima. I Peking i Moskva bi to morali shvatiti kao opasnost.
Izgleda da Kim Džong Un trenutno više naginje Rusiji, što potvrđuje stavljanje sjevernokorejskih vojnika na raspolaganje za borbu u Ukrajini.
Reagujući na to, Seul je pozvao ruskog ambasadora na razgovor i zahtijevao da trupe iz Sjeverne Koreje napuste Rusiju. Ali, može se očekivati da Moskva neće udovoljiti tom zahtjevu.
Južna Koreja mora dakle pretpostaviti da ne samo Kina i Sjeverna Koreja, već i Putinova Rusija imaju interesa za konflikte koji bi mogli naštetiti toj slobodnoj, demokratskoj i naprednoj zemlji.
Kina kao gubitnik
Gubitnik trenutne situacije u osovini diktatura, koja od Moskve preko Pekinga vodi do Pjongjanga i Teherana, jeste Narodna Republika Kina.
Diktator Si Đinping ulaže sve karte u taj opasni savez, u čijem stvaranju je i sam učestvovao. On se nada da će slabljenjem zajedničkih neprijatelja, dakle slobodarsko-demokratskog svijeta, izvući korist, a da pri tom sam ne pretrpi štetu.
Ali ta računica bi mogla biti neostvariva sa nepredvidivim Kimom. Ako Sjeverna Koreja nastavi da provocira Južnu Koreju i dođe do vojne eskalacije, Kina bi morala zauzeti stav i ne bi se više mogla ponašati neutralno, kao što je to uobičajeno.
Kimovu agendu je teško prozreti. Zapravo, njegova diktatura bi mogla biti zadovoljna time što posjeduje dalekometne rakete, koje mogu dosegnuti svaki cilj u Sjedinjenim Državama.
To mu pruža izvjesnu zaštitu od američkih napada i garantuje vladavinu njegove klike. Ničega se Kim više ne boji nego promjene režima, i to je vjerovatno glavni razlog što je povezan sa Sijem i Putinom. Napeto stanje na Korejskom poluostrvu on koristi da zbijanje sopstvenih redova.
Cilj je pomjeranje globalnog uticaja
Vlada Južne Koreje, zbog promijenjene geopolitičke situacije, razmatra stacioniranje nuklearnih raketa na slobodnom dijelu zemlje, kako bi bila spremna za slučaj da sjevernokorejski nuklearni program uspije uz pomoć Rusije ili Kine ili obje.
Južnokorejske nuklearne rakete bi trebalo da Pjongjang zastraše i odvrate od provociranja rata.
Na kraju krajeva, u trenutnoj eskalaciji ne radi se samo o miniranim putevima: zapravo se radi o mogućnosti promjene globalne strukture moći, a Pjongjang bi hio da profitira od toga.
Kim Džong Un igra opasnu igru koja u svakom trenutku može eskalirati, ukoliko se diktator iz kamenog doba preračuna.
Peking je svoje interese čvrsto povezao sa interesima Sjeverne Koreje, računajući da će vojno i ekonomski uvijek ostati nadmoćan. Međutim, sada Kina posmatra kako Rusija utiče na odnose u njenom „stražnjem dvorištu“.
Prijateljstvo "bez granica" između Putina i Sija time je takođe stavljeno na kocku.
Bonus video:
