Prvu mikrokateterizaciju srca u Crnoj Gori uradio je 1979. godine primarijus dr Radovan-Raco Mijanović u Zavodu za plućne bolesti u Brezoviku, na improvizovanoj aparaturi. Tek deset godina kasnije u bolnici u tadašnjem Titogradu počinju se izvoditi kateterizacije.
„Uvijek sam htio da radim nešto što drugi neće, ne mogu, ili im je teško pa zaobilaze. Još jedan vrlo važan faktor je što sam radio u Brezoviku gdje je puno ljudi dolazilo sa hroničnim plućnim srcem. Kada se takvo srce klinički dijagnostikuje, čovjek nije više za posao. Htio sam da to plućno srce dijagnostikujem mnogo ranije kako bih ljudima produžio život. Valjda zato što sam iz zanatske porodice u rukama sam imao mnogo toga i mogao sam lagano mnogo da odradim“, priča za „Vijesti“ Mijanović koji je ove godio dobio specijalno priznanje za humanost i solidarnost, u okviru nagrade „Iskra“ za filantropiju.
Kateterizaciju je uradio odmah nakon dolaska iz Zagreba, gdje je završio postdiplomske studija iz kardiologije.
„U Zagrebu su imali aparaturu gdje su mogli da prate kretanje katetera. Pošto ništa od toga nijesam imao odlučio sam da se poslužim onim što imam - datoskopom i pisačem. Kateter sam pratio na osnovu oscilacije krivulje i po promjenama pritiska. Na osnovu te krivulje određivao sam pritiske i stanje u srčanom mišiću“, objašnjava Mijanović, nekadašnji direktor nikšićkog Medicinskog centra, kao i bolnice u Brezoviku.
Da bi krivulja dala tačne podatke, morao je da datoskop prilagodi namjeni i na njemu napravi električnu i pozicionu nulu, kao i sistem za propiranje krvnih sudova.
„Najteže komplikacija koja u kateterizaciji može da se dogodi je da dođe do tromboze krvnog suda i da kateter ostane u srcu ili u krvnom sudu. Da se to ne bi desilo krvni sud se propira sa heparinom, farmaceutskim preparatom. Uzeo sam flašu od infuzije, odasuo pola rastvora, dodao heparin, stavio pumpicu od aparata za pritisak, probio iglu odozdo, sve to zavezao i napumpao da imam pritisak. Imao sam interflow na koga sam popuštao tečnost sa heparinom da ide pored katetera u krvne sudove i u srce, tako da sam bio siguran da se ta komplikacija neće desiti“, objašnjava Mijanović.
Kada je kolegama iz Beograda i Zagreba pokazao na čemu je uradio kateterizaciju nijesu mogli da vjeruju. I profesor Miroslav Kovačević sa Interne klinike u Beogradu, koji je dolazio u Nikšić, bio je iznenađen Mijanovićevom improvizacijom.
„Čim je profesor Kovačević dobio moj izvještaj, prekinuo je vizitu i došao u Brezovik da vidi o čemu se radi. Kada sam mu pokazao šta sam radio i kako sam odredio električnu i pozicionu nulu, nije mogao da vjeruje da sam sa priručnom aparaturom sve to uradio ovako vjerodostojno“, priča ljekar.
Pacijent kome je urađena prva kateterizacija i koji je radio u nikšićkom mlinu „Muharem Asović“, imao je astmu i dugo je živio nakon urađene invazivne dijagnostičke metode.
„Osjećao sam se sretno jer sam završio posao koji mi je stalno bio u glavi. Sve to ne bih mogao da nijesam imao podršku bolnice i tadašnjeg direktor Brezovika dr Slobodana Nikčevića, koji je stao iza mene, i dvije izuzetne sestre, Mare Kruške i Branke Milović“, kazao je Mijanović.
Narednu kateterizaciju uradio je dva mjeseca kasnije, sve po istom principu.
„Na tako improvizovanoj aparaturi uradio sam desetak kateterizacija, jer nijesam ni imao više katetera. Njih sam nabavio iz jedne plućne klinike iz Njemačke, kada sam bio kod brata“, kazao je Mijanović.
On je priznao za “Vijesti” da kao uspomenu na te događaje koji su puno značili za njegov posao, i danas čuva kateter i sistem za ispiranje krvnih sudova.
Eksperiment njemačkog ljekara
Njemac Verner Forsman je 1928. godine uradio prvu kateterizaciju srca i to na sebi. Ubrizgao je lokalnu anesteziju u svoju ruku, provukao kateter kroz venu sve do desne pretkomore srca, a da bi bio siguran da se isti nalazi na pravom mjestu popeo se stepenicama do laboratorije da bi na rentgenu vidio da li je kateter stigao gdje treba. Preživio je eksperiment, ali je ostao bez posla, a kolege su ga ismijavale zbog poduhvata. Međutim, to nije mislio komitet za Nobelovu nagradu koji mu je istu dodijelio 1956. godine. Teo Grandjean je 1967. godine usavršio mikrokateterizaciju srca uvodeći u koronarne arterije tanki flotirajući kateter. Novi tip katetera, sa balončićem na vrhu, izgrađen je 1970. Mijanović, koji je koristio tehniku po Grandjeanu, bio je, kako ističe, fasciniran Forsmanovim radom. „Mislio sam – ako je on mogao da uradi na sebi, mogu i ja na pacijentu“,kaže on.
Bonus video:
