Rješavanje nekažnjivosti ratnih zločina jedna je obaveza Crne Gore u okviru pregovora sa Evropskom unijom (EU) a, kako je ocijenio advokat Velija Murić, država nije pokušala da se na adekatan i djelotvoran način suoči sa ratnom prošlošću.
On je kazao da je jedan od važnih uzroka nekažnjivosti ratnih zločina u pravosuđu koje, kako je naveo, nema epitet nezavisnog.
“Crna Gora nije pokušala da se na adekvatan i djelotvoran načain suoči sa prošloću. Nije poveden javni dijelog na tu temu iako uzroci i posledice zločina još postoje, pa čak i u mjeri pritajene mogućnosti da oni u određenim, možda usamljenim momentima eskaliraju”, kazao je Murić agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, čak i slučajevi koji su procesuirani nijesu okončani na odgovarajući način, a jedan od najvećih problema je, kako smatra, nepostojanje dovoljno politčke volje da se on riješi.
“Zbog izvjesne umiješanosti tadašnjeg rukovodnog vrha države u ratna događanja u okruženju, a koji su se sa aspekta stradanja civila u Crnoj Gori doživljavali kao da su vođeni u Crnoj Gori, skoro je izvjesno da će sadašnje stanje o nekažnjivosti zločina potrajati neizvjesno dugo”, ocijenio je Murić.
Kako je dodao, svi slučajevi zločina koji su procesuirani, “kao po ustaljenom šnitu, okončavani su na krajnje neprihvatljiv način, pri čemu za takvo stanje niko iz pravosudnih struktura nije pozvan na odgovornost”.
Upitan šta bi država trebalo da uradi kako bi se adekvatno suočila sa nekažnjivošću, Murić je ukazao na neophodnost sprovođenja nezavisnih istraga, ali i nagovijestio mogućnost osnivanja posebnog suda za ratne zločine.
“Država bi morala da sprovede nazavisnu istragu o svakom zločinu. Morala bi suđenja povjeriti nezavisnim sudijama - čak šta više, osnovati poseban sud za ratne zločine, a ako ne to i, ako sudstvo nije steklo status nezavisniog, suđenja povjeriti ad hoc sudskim vijećima u koja bi bili angažovani međunarodni pravni eksperti i sudije”, objasnio je Murić.
Posljedice nekažnjivosti ratnih zločina su, kako je upozorio, višestruke.
“Prije svega, izvršioci zločina zbog proteka vremena i inertnosti države, neće doživjeti zasluženu sankciju, žrtve zločina i njihove porodice neće doživjeti djelotvornu pravudu, dok građani gube povjerenje u sudsku pravdu”, naveo je Murić.
Najgore je, kako je kazao, to što nekažnjivost pojačava svijest da je zločine moguće vršiti i da je moguće ostati nekažnjen.
“Tu posljedicu potvrđuju svi slučajevi izvršenih zločina na prostoru Crne Gore”, rekao je Murić.
On je, komentarišući upozorenja Evropske unije (EU) kroz posljednji Izvještaj o napretku da se država mora izboriti sa nekažnjivošću ratnih zločina, ocijenio da to može biti ozbiljna prepreka na evropskom putu države.
“Potpuno sam uvjeren da je pravni i državni pristup u slučajevima izvršenih zločina, od kojih su neki vršeni i pod patronatom države (deportacija, pljevaljska Bukovica i Kaluđerski laz) i njihovog pravnog razrješavanja, ozbiljna prepreka na putu pristupanja EU”, rekao je Murić.
Bez jasnog odgovora na pitanje zašto je stanje takvo, kako je upozorio Murić, pristupni pregovori se neće okončati na način kako crnogorska Vlada najavljuje.
Murić je kazao da su nedovoljno argumentovane optužnice i nepoznavanje prakse međunarodnog humanitarnog prava samo djelimično uzrok nekažjivosti.
“Argumentovano potvrđujem da su optužnice podizane više reda radi a manje sa ambicijama da one pravno opravdaju svoju navodnu namjeru”, kazao je Murić.
On je, analizirajući pojedinačne slučajeve, ukazao na nedostatke vođenih postupaka i poručio da se sa postupcima mora krenuti iz početka kako bi oni bili valjani.
Slučaj Morinj, kako je kazao, karakteriše optužnica koja na pravno valjan način nije sročena, pa zato, kako je objasnio, ona nije potvrđena osuđujućom presudom.
“Niko za takvo postupanje tužilačke organizacije nije pozvan na odgovornost”, naglasio je Murić.
On je podsjetio da je u pljevaljskoj Bukovici ubistva kontrolosala tadašnja Vojska Srbije i Crne Gore i Ministatstvo unutrašnjih poslova Crne Gore.
“Slučaj pljevaljske Bukovice kvalifikovan je kao obična ubistva, a ne kao ratni zločin”, podsjetio je Murić, dodajući da ni slučaj deportacije nije istražen na valjan način.
On je, podsjećajući da su za deportacije bili optuženi samo krajnji počinioci, pojasnio da je njima bilo jednostavno da dokažu da su “samo izvršavali naređenja nadređenih, pa čak i crnogorske Vlade”.
“U tom slučaju nijesu optuženi nalogodavci i planer, već oni sa kojima je nepotreobno zamajavana crnogorska javnost”, naveo je on.
Murić je, komentarišući slučaj Kaluđerski laz, ocijenio da je on specfičan po tome što su, kako je naveo, kao po slučajnom izboru imenovani osumnjičeni.
“Stiče se utisak kao da su, po oprobanom sistemu, optužbe namjerno tako sročene kako bi se dao odgovor - eto mi smo optuživali, ali za to što nema presuda o krivici, to pitajte sud”, ocijenio je Murić.
Takav odgovor, kako je zaključio, ne zadovoljava ni domaću, ni međunarodnu javnost, zbog čega se “u svim tim slučajevima mora krenuti iz početka”.
Problem suočavanja sa nekažnjivošću ratnih zločina sastavni je dio obaveza Crne Gore u okviru Pregovaračkog poglavlja 23- Pravosuđe i temeljna prava.
“Kad je riječ o bavljenju ratnim zločinima na nivou države, nisu prikazani ozbiljni napori za borbu protiv nekažnjivosti. Čini se da crnogorski sudovi i pravosudni organi imaju prilično formalistički pristup sprovođenju mjera vezanih za ovo pitanje koje su date u Akcionom planu”, navodi se posljednjem Izvještaju o napretku.
U publikaciji “Kako smo pobijedili antifašizam”, koju je, povodom obilježavanja pada fašizma, objavila nevladina organizacija Građanska alijansa, ukazuje se i na taj problem.
U publikaciji se podsjeća da su na teritoriji Crne Gore, tokom devedesetih godina, počinjena četiri ratna zločina za koja su osuđene samo četiri osobe, najniže u lancu odgovornosti, dok slučaj bombardovanja Dubrovnika nije ni pokrenut.
Za deportaciju bosanskih izbjeglica, zločine u Bukovici, kao i Kaluđerski laz niko nije osuđen, a najčešći razlog oslobađanja od optužbi je nedovoljno dokaza.
Za slučaj Morinj osuđene su četiri osobe, za krivično djelo ratni zločin protiv zarobljenika na zatvor od dvije do četiri godine.
Istraživanje Građanske alijanse, objavljeno u toj publikaciji, pokazalo je i da budući crnogorski pravnici (studenti četvrte godine podgoričkog Pravnog fakulteta) vrlo malo znaju o zločinima koji su se desili na teritoriji Crne Gore.
Kako se navodi, 50 odsto studenata završne godine nije nikada čilo ni za jedan ratni zločin počinjen na teritoriji Crne Gore.
Bonus video:
