Jedan od najstarijih automehaničara u Crnoj Gori, Vasilije Vaso Križek koji živi u Pljevaljima, ni u devedesetoj godini nije prestao da radi posao kojim se bavio cijeli radni vijek.
Iako posla nema kao nekad, Križek na pragu desete decenije sa puno ljubavi i znanja otklanja kvarove na automobilima.
“Još ponešto odradim, pretežno glave motora.To podrazumijeva zamjenu pohabanih djelova, zamjena gumica ventila, regulisanje zazora ventila. To je pipljiv posao koji mehaničarima koji rade generalke oduzima vrijeme pa oni to meni ponude da odradim”, kaže Križek, koji se mehaničarskim zanatom bavi preko sedamdeset godina.
Rođen je u Risnu 1929. godine. Mlad je ostao bez oca tokom njemačkog bombardovanja Zelenike u aprilu 1941. godine, a bio je najstarije dijete u porodici i sa majkom je brinuo o braći i sestrama. Porodica Križek godinama se bavila obućarskim zanatom, a Vaso se nije mnogo interesovao za to pa je 1945. godine, nakon demobilizacije iz Vojske, prihvatio predlog svog komandanta da pođe u Češku i izuči zanat za mehaničara.
Nakon tri godine provedene u Češkoj, vratio se 1948. godine u Beograd gdje je položio ispit za mehaničara. Radio je u Beogradu, a potom se vratio u Boku i zaposlio se u Remontnom zavodu u Tivtu.
“Svakodnevno smo putovali na posao brodićem iz Risna, što mi je bilo naporno pa sam odlučio da odem u Zagreb. Opet sam se 1952. godine vratio u Tivat. Ubrzo sam dobio ponudu i prešao sam u Nikšić gdje sam se zaposlio u Boksitima 1953. a iste godine sam se i oženio. U to vrijeme posao se mogao naći gdje si htio”, priča Križek koji sa kćerkom živi u stanu u pljevaljskom naselju Golubinja. Supruga sa kojom je proveo preko 60 godina braka preminula je prije nekoliko godina. Nakon osam godina provedenih u Nikšiću, preselio se u Pljevlja - rodni grad svoje supruge.
“Dobio sam ponudu da dođem u pljevaljski Rudnik, to sam prihvatio i 1961. godine sam se zaposlio kao mehaničar sistema za ubrizgavanje. Bio sam jedini majstor te vrste u Pljevljima. Odmah sam dobio stan. Dobio sam i veću platu nego što sam imao u Nikšiću. Brzo sam se privikao na klimu u Pljevljima iako sam rođeni Primorac. Ni jednog trenutka se nisam pokajao što sam to uradio”, ističe Križek, koji je kao mlad svoj zanat usavršavao u Engleskoj i Italiji.
U Rudniku je radio do 1990. godine, kada je otišao u penziju. Samo to primanje nije bilo dovoljno da podmiri sve troškove pa je radio privatno.
“Nisam imao skupu aparaturu da bih mogao da se bavim poslom koji sam radio u Rudniku, pa sam se orijentisao na popravku glava motora”, naglašava Križek.
Poručuje da je aktivan, ali neuporedivo manje radi jer je “zdravlje počelo da popušta, a radeći sebe testiram koliko sam umno i fizički sposoban”.
Miran san - najveće bogatstvo
Križek, koji će početkom februara zakoračiti u desetu deceniji života, kaže da je uvijek živio isključivo od svoga rada i da nikada nije bio opsjednut bogatstvom.
“Treba voditi računa da čovjek što savjesnije živi kako bi mogao mirno da spava. Ni u čemu nijesmo porodica i ja oskudijevali. I danas mogu da ne radim jer imam pristojnu penziju, ali ljubav prema ovom zanatu traje. Bolje da nešto radim nego da ležim i gledam televiziju po čitav dan”, rekao je Križek.
Bonus video:
