Kada je Crna Gora bila dio SFRJ, pelin je bio najvredniji izvozni proizvod ovog podneblja. Prosječna američka domaćica uzimajući paklicu za nezaobilaznim začinom za pečenu ćurku mogla je znati da je taj pelin stigao iz malene i daleke Crne Gore. Tada Crna Gora nije mogla imati viška pelina za ogromno američko tržište, na kome je imala svoj skromni udio.
Nesrećnih ratnih godina “stradao” je i pelin pa se taj unosni posao u smislu prerade, pakovanja i izvoza praktično potpuno preselio u susjednu Albaniju. Sada kao da se kreće iz početka sa vraćanjem Crnoj Gori njenog brenda pa se posljednjih godina sve više ljudi bavi skupljanjem ovog ljekovitog bilja. Ide se i korak dalje pa se pokreće plantažna proizvodnja.
Jedan od pokretača te nove priče o pelinu, koji se, kako kaže, nikada nije prestao baviti njime, je Svetozar Radonjić, vlasnik Agrovite, kompanije koja se bavi proizvodnjom zdrave hrane.
“Amerikanci decenijama nijesu mogli da zamisle svoju božićnu ćurku bez pelina. Da mi je neko osamdesetih godina rekao da će nam neko oteti tada praktično jedini brend, ne bih mogao vjerovati. Ipak, to se desilo, sva naša tehnologija je prešla u Albaniju i naši berači preko jezera voze pelin. Krajem devedesetih imali smo hiljade berača a posljednjih godina kao da krećemo iz početka”, priča Radonjić.
On tvrdi da je ljekovito bilje najsigurniji izvozni proizvod Crne Gore.
“Nova i velika naša šansa je plantažno uzgajanje ljekovitog bilja. Pelin je već pokazao odlične rezultate. Počeli smo prije pet godina na maloj parceli a sada ovdje imamo 150 rala pod pelimom i još oko 500 u Albaniji. Uskolisna žalfija, odnosno pelin koji raste na prostoru Crne Gore a posebno na loklitetima Malesija, Lješanska nahija i iznad Glave Zete je vrhunskog kvaliteta i koristi se u 70 važnih proizvoda farmaceutske industrije. Prednost planataže proizvodnje je što se sve lakše završava a kvalitet ostaje dobar. Na dugoj strani u slobodnom prosotru nema više koza i ovaca kao nekad, koje su pelim “orezivale” i đubrile pa on sada i manje rađa”, objašnjava Radonjić.
Kadulja, kažu, pomaže bržem zarastanju rana, kod slabosti živaca, depresije i neuroze, poboljšava rad želuca i apetit. Liječenje ženskih bolesti je nezamislivo bez žalfije. Ona se na kraju računa i u blage afrodizijake
“Bavim se pelinom od osamdesete. Tada sam pelin brao po okolnim brdima i predvao ga Ljekobilju iz Risna. To je tada bio vrlo unosan posao a ni danas ne prolazimo loše. Prije pet godina smo počeli sa sađenjem pelina a posljednje tri smo intenzivirali pa sada imamo plantaže na 15 mjesta od kojih su neke površine dva hektara”, priča Bećović.
Bez pelina kaže ne može da živi.
“Nijesam prehladio ili dobio grip posljednjih 30 godina i to samo zato što pijem čaj od pelina”, kaže on.
Kada se ima u vidu ne u samo dio ljekovitih i upotrebljivih svojstava pelima, žalfije ili kadulje, kako se sve zove ova posebna biljka, o kojima se govori, ispada da njoj potuno odgovora ime žalfija (salfia) od latinskog korijena spasiti.
Kadulja, kažu, pomaže bržem zarastanju rana, kod slabosti živaca, depresije i neuroze, poboljšava rad želuca i apetit. Liječenje ženskih bolesti je nezamislivo bez žalfije. Ona se na kraju računa i u blage afrodizijake.
Lijek za živce i muške probleme
U Engelskoj kažu ko želi dugo da živi treba u maju da jede kadulju. Radonjić kaže da je nekada svaka katolička crkva u dvorištu ili saksiji morala da ima ovu biljku.
Francuski carevi su nametali obavezu svakoj prodavnici i gostionici da imaju pelin koji je bio odličan protivnik bolesti koje su tada harale. Kadulja osim što je ljekovita sadrži i mnoga eterična ulja pa se ne smije pretjerivati sa njenom upotebom. Ipak, ako je vjerovati onome što odmah ponudi gugl kada mu se “obratite” sa pojmom salvia oficinalis, kadulja se koristi kao antispetik, antibakterik i antibiotik ima široku primjenu u liječenju unutrašnjih i spoljašnjih oboljenja od slabosti živaca do muških problema.
“Domaća jaja i med od pelina spas su za mušku snagu”, kaže reporteru uz osmijeh vremešni komšija Jonuza Bećovića.
Bonus video:
