Rojevi komaraca već mjesec zadaju probleme mještanima sela Brskut u Bratonožićima. Insekti ometaju obavljanje svakodnevnih poslova oko stoke i na imanjima. Komarci, nešto krupniji nego što je to uobičajeno, u ogromnom broju napadaju ljude i stoku, a prema riječima mještana najviše ih ima predveče.
Slavka Đurić iz Brskuta je rekla da su ljudi prinuđeni da se uoči zalaska sunca zatvore u kuće.
"Ne pamtimo da ih je ikada bilo u tolikom broju. Najezda je krenula poslije vrućina. Radila sam u bašti, obučena u duge rukave kada su na desnu ruku u isto vrijeme sletjeli komarci. Udarila sam lijevom rukom po desnoj i izbrojala osam njihovih uboda, od kojih, nakon nekog vremena, glava zaboli. Na mjestu uboda iskaču plihovi", rekla je Slavka.
Ona je napomenula da ne reaguju svi jednako na ubod komaraca. Mještani Brskuta kažu da su nemoćni u borbi protiv tolikog broja insekata i da goreće spirale ili prskanje Autanom - ne pomaže.
Zbog toga pribjegavaju "domaćim" metodama.
Ne pomaže spirala: Časlav Čađenović
"Zato smo palili kafu i od njenog dima komarci se razbježe. Takođe, razbježe se kada palimo sijeno. Pojedine komšije su palile suvu kravlju balegu. Međutim, sve je to bilo kratkog daha, jer ih ima previše", rekla je Slavka.
Nikola Đurić je rekao da ne može "kosu oklepati" od najezde “malih krvopija”, niti poći do voćnjaka.
"Rojevi su u bašti i u voćnjaku. U toku dana ih je manje, ali ne možemo raditi oko sijena zbog vrućine. Pred zoru i predveče, kada je najpogodnije za rad, ne daju komarci. Jedno dijete, koje je došlo kod babe i đeda iz Podgorice, komarci su toliko izujedali da smo ga poveli u hitnu. Pored toga što smo onemogućeni da radimo na imanju plašimo se da nam komarci ne prenesu neku bolest", rekao je Nikola Đurić.
Profesor dr Vladimir Pešić, rukovodilac studijskog programa biologija na Prirodno matematičkom fakultetu, smtra da i pored ogromnog broja, komarci u Brskutu, nijesu opasni i da ne mogu prenijeti bolest.
Pešić vjeruje da se radi o običnim komarcima kojima pogoduju vremenske prilike.
"Nijesam imao priliku da vidim o kojem se komarcu radi jer postoje vrste koje su slične komarcu. U principu, toliki broj komaraca nije neobična pojava. Nestabilno vrijeme sa kišom pogodovalo je da se pojave u značajno većem broju. Apelujem na mještane da donesu uzorak na studijski program za biologiju. Tako bismo odredili vrstu komarca i pronašli odgovarajući način da ljudima pomognemo", rekao je Pešić.
Za Časlava Čađenovića (55) broj komaraca koji je ove godine preplavio Brskut i okolinu ipak je zabrinjavajući.
"Ne možemo se odbraniti. Ne pomažu dugi rukavi jer ujedaju za lice i ruke. Imamo oko 400 ovaca i po čitav dan, dok čuvamo, ili radimo bilo što drugo, branimo se od komaraca. Radnik iz Podgorice, kojeg sam angažovao, radio je svega dva dana i više nije mogao izdržati. Morao se vratiti", rekao je Čađenović.
Selo Brskut je na oko 1.000 metara nadmorske visine, 40 kilometara od Podgorice.
Problemi sa rojevima komaraca zabilježeni su na Koritima, gdje su mještani prinuđeni da rade na njivama u opremi koju koriste pčelari, a izletnici na Bukumirskom jezeru morali su se nedavno vratiti, takođe zbog ogromnog roja komaraca.
Selo prepušteno sebi
Problem sa komarcima, ističu mještani Brskuta, traje mjesec dana, ali problemi sa strujom i lošim putem su višedecenijski. Niskonaponska mreža nije obnavljana od 1973. godine, a pojedine stubove električne struje, prema riječima mještana, drže kablovi, umjesto da oni nose kablove. Na pojedinim dionicama, kablovi od struje su pokradeni, a nekoliko domaćinstava uopšte nema struje.
Mještani Brskuta ističu da četiri kilometra puta od sela do Bukumirskog jezera nije asfaltirano. Brskućani traže od nadležnih da asfaltiraju i dva kilometra puta od sela do Škala, gdje se nalaze seoska imanja i istim putem izlazi se do Bukumirskog jezera. Časlav Čađenović je rekao da nadležni srede put pred zimu, koji do proljeća zbog loše izrade ponese voda, tako da od proljeća do jeseni ponovo imaju problem sa lošim putem. U ljetnjem periodu u selu živi oko 300 ljudi, a u zimskom stalno boravi oko 20 mještana.
"Skoro je nemoguće organizovati život na selu, jer je put loš, a napon ne prelazi 140 volti tako da svi aparati rade uz pomoć adaptera. Međutim, promjenjivost napona uzrokuje i česte kvarove kućnih aparata. Resorno ministarstvo nema strategiju za razvoj sela. U teroriji se priča o poljoprivredi i stočarstvu kao prioritetnim granama, a u praksi je sve drugačije. Imanje držimo ja i brat Ljubisav (43) i pored toga što radimo svaki dan po 17 sati, umjesto da predstavljamo uzoran primjer, mi smo negativan primjer života na selu", rekao je Čađenović.
Galerija
Bonus video:
