Kada daješ krv treba da znaš da si nekome spasao život, ne treba da čekaš da te neko zove, kaže tridesetpetogodišnji Milan Hajrušaj iz Nikšića koji je do sada 30 puta dao krv.
Hajrušaj je član Kluba dobrovoljnih davalac krvi (KDDK) “Romi Nikšića”, jedinog kluba takve vrste u Crnoj Gori, i kako kaže, nada se da će dati krv makar još toliko puta.
“Počeli smo u Crvenom krstu da se družimo, vidjeli šta se tamo dešava, osnovali klub i tako je sve krenulo. Kada mi se žene porodila, rekli su da sam dobrovoljni davalac krvi i vidio sam tada koliko znači dati nekome krv i spasti život”, prisjeća se Hajrušaj koji ima petoro djece i nada se da će i oni krenuti njegovim stopama.
Nijesu samo krv davali u Nikšiću. Učestvovali su i u akcijama na Žabljaku, Pljevljima, svuda u Crnoj Gori. Kako reče, išli su tamo gdje god ih je neko zvao. I ljudi su uvijek pozitivno reagovali, ali i bili iznenađeni kada ih vide. Nijesu navikli, kako navodi, da Romi daju krv.
“Sjećam se kada je jednom čovjeku iz Elektroprivrede hitno bila potrebna krv, zvali su nas iz Crvenog krsta i nas dvojica smo odmah otišli i dali krv. Dan kada dajem krv mi je poseban i ne volim da me niko rastuži toga dana. Baš se tada dobro osjećam. Dok sam živ, davaću krv. Ne može niko znati kakav je osjećaj spasti nekome život ako nije dao krv”, priča Hajrušaj za “Vijesti”.
Sunarodnicima često priča o dobrovoljnom davalaštvu, pokušava da im probudi svijest o tome i da ih nagovori da i oni postanu dobrovoljni davaoci.
“Ima dosta njih koji nijesu svjesni značaja dobrovoljnog davalaštva, a pojedini misle da se to plaća. Ovo se ne plaća već čisto iz srca dajemo nekome krv. A plate nam tako što smo nekome pomogli, produžili život”, poruči Milan Hajrušaj.
Iz porodice Hajrušaj trenutno je 14 dobrovoljnih davalaca krvi.
Sve ih je animirao Milanov stric Tair Hajrušaj, predsjednik i najstariji davalac krvi Kluba “Roma”.
“Klub je osnovan 2005. godine i imamo više od 50 članova. Dva puta godišnje samostalno organizujemo akciju, učestvujemo i kada drugi klubovi organizuju akcije i kada nas neko pozove da im treba krv. Dužni smo jedni drugima da pomognemo”, kaže stariji Hajrušaj.
Volio bi da privrednici Nikšića imaju malo više sluha za njih ali, kako naglašava, navikli su na to da budu na marginama života.
“Krv sam dao 20 puta. I sinovi, njih četvorica, su dobrovoljni davaoci i dali su svi skoro po 20 puta. Tu su i braća od stričeva, sinovci. Na akciji su uvijek odazove od 20 do 30 dobrovoljnih davalaca. Od nas pedesetak skoro 40 živi u teškoj ekonomskoj situaciji. Mnogi nemaju hrane, odjeće ili obuće, ali zato su spremni da daju krv svima kojima je to potrebno”, kaže Tair koji ima blizu 60 unučadi i praunučadi i trudi se da i mlađe pripadnike RE populacije “zarazi” dobrovoljnim davalaštvom.
Zasada mu to, priznaje, teže polazi za rukom jer nije lako, kako reče, mlade “natjerati” da urade neko humano djelo a da im za to niko ne plati.
Predsjednik Upravnog odbora za dobrovoljno davanje krvi u nikšićkom Crvenom krstu, Goran Damjanović, kaže da je jedan od razloga osnivanja Kluba “Romi” bio i taj da ljudima približe da i Romi i Egipćani mogu da učestvuju u svim aktivnostima bez ikakve razlike.
“Da ljudi shvate da je krv svih ista, ali i da se Romi i Egipćani aktivno uključe u društvene tokove, a koja aktivnost može biti korisnija od davanja krvi. Oni su tu ideju sa oduševljenjem prihvatili, nikada nijesu odbili da nekome priskoče u pomoć i od prvog dana su aktivni. Ljudi su navikli na taj klub”, kaže Damjanović.
Podsjeća da je šest članova iz Kluba “Romi” preko 30 puta dalo krv, da pojedini od njih dragocjenu tečnost daju četiri puta godišnje i da se uvijek odazovu kada je nekome pomoć potrebna.
Bonus video:
