Kako si baba, šta radiš? A baba Ilinka dočeka neznance gotovim stihom: "Gradirala sam kratko, al' je bilo slatko", misleći na to da je gustirala šljivovicu, da joj je prijalo, ali i da je moglo duže trajati.
Baka Ilinka je "gradirala", kratko ili malčice duže, i ostala nasmijana i pribrana kao da je uživala u čaju od nane, a komšiju Mojsa, koji joj je pravio društvo i koji je duplo mađi od nje, već uveliko je dozivao krevet.
Tako nas je nedavno u svojoj kući u Ulotini, kraj Andrijevice, dočekala vjerovatno najstarija Vasojevka i Crnogorka Ilinka Šoškić, po rodu Ćulafić.
Rodila se baba Ika na Ilindan prije 102 godine. Dan rođenja joj je, izgleda, osim imena odredio i način života, pa starica, koja je to samo po broju godina, grmi ne mareći za olovno breme života.
Ne da se ni godinama, ni životnim tegobama, a ni šljivovici u kojoj, kako kažu njene komšije, porodica i prijatelji, vrlo čovječno uživa već nekoliko decenija.
Zvuči nevjerovatno, ali baba Ilinka plete bez naočara
"Nijesam nikad bila kod doktora niti imam zdravstvenu knjižicu. Ni kod zubara nijesam odila, no je nešto ispadalo samo, a neke je vadio komšija Maksim Ćulafić, koji je davno počinuo. Kakvi doktori, ja sam do prošle godine držala četiri krave i muzla, a i sad radim skoro sve poslove".
"Sama sam ove godine ubrala i ožulila njivu kukuruza. Pitate me kako živim, sjedim i uživam, ne perem se i ne umivam" kaže Ilinka šaleći se na račun mladih žena kojima je glavni posao šminkanje i čišćenje po kući.
Prije nego upoznaš ovu neobičnu staricu, pomisliš da ljudi možda i nesvjesno ispredaju bajkovitu priču o njoj. Kad te baba Ika "snimi" i kad krene priča u kojoj nema ništa nedorečeno, vidiš da visprenoj starici godine još nijesu dotakle pamet. Priča i smije se zdravo kao da joj je tek pola vijeka.
"A šta da vi pričam? Kako sam dočekala ove godine? Ljeti na čisti vazduh u Zeletinu jela skorupa, sira, varenike i mesa, a zimi u toplini sa porodicom trošlia to što se skupilo u podrumu i sušari. Pola đece sam rodila u planini. Imala sam četiri sina i isto toliko šćeri, ali su mi jedan sin i jedna šćer umrli" kaže Ilinka.
Kod nje smo do brojne porodice, u četiri generacije oko 40 članova, zatekli sina Mićuna. Baš se spremao da krene za Podgoricu.
Komšija i rođak babe Ike Milutin Šoškić došao je sa nama i kako je red donio flašu dobre šljive Iki. Mićun proba majku i pokušava da u prtljag za Podgoricu smjesti i tek pristiglu rođačku zdravicu, ali se krepka baba ne da nadmudriti.
"Ostavi to Mićune. To je moje. To su mene ljuđi donijeli" kaže uz šaljivu ljutnju Ika.
Milutin je pita hoće li on ovo za Podgoricu, je li ga žena zvala.
"Jeste. 'Oće da joj ponese ponešto. Ostavlja me samu, pogan".
"A sluša li je dobro" pita Milutin.
"Sluša slobodno bolje no mene - kaže Ika, dodajući da joj je snaha dobra, da je dobro pazi preko zime i da joj "vari šljivu".
Na penziju se ne žali, a za političarima neizgore
Zvuči nevjerovatno, ali baba Ilinka plete bez naočara.
"Koliko sam zimus isplela čarapa dok sam bila kod Mićuna u Podgoricu, ne bih mogla nabrojit'. Nema tu mene ništa, jedna čarapa do podne, druga popodne" pokazuje Ika čarape koje će uskoro biti gotove.
Na Milutinovu molbu da uzme igle da plete da bi neočekivani gosti vidjeli da to radi bez naočara, Ika uz osmijeh odgovara.
"Ne mogu, vidiš li da tu više nema konca, a i danas je Krstovdan, a nijesam poluđela da pletem na svetac. Jedino da ih držim najalovo da me slikaju" kroz osmijeh govori Ika.
Pozdravljajući se sa babom Ilinkom, obećasmo joj da ćemo doći na ljeto da je obiđemo i poželjesmo da nas dočeka u dobrom zdravlju, a ona uz pomalo stidljivi osmijeh odgovori: "'Oću slobodno, ne smeta mi pamet".
Ukrala Njemcima pušku
Komšija Mojso moli strinu Iku da ispriča novinarima kako je Njemcima ukrala pušku.
"Vuk sam ja jadan. Gore na tu ravninu, na Bjelane, šator do šatora, a pada kiša koliko može. Puške prislonjene uz vrbu. Ja se ogrnula talaganom čobanskim, uzela burilo borovo pod ruku, a dijete za drugu".
"Dijete zbori: 'Vidiš li majko puške vojne', a ja njemu: 'Muči mrčo da nas ne utuku ka miše'. Kad sam se vraćala s vode, prikradem se i pušku sakrijem pod talagan".
"Kad sam došla blizu kuće, u cijev nabijem žir da ne ulazi kiša, pa s puškom u žbunje. Nije prošlo mnogo, a eto ti trojica. Pitaju jesam li ja prolazila kroz logor i dirala puške".
"A ja se branim đe ja nosim burilo, a vodim dijete. Tako sam domaćinu Bogdanu nabavila novu pušku" priča Ika.
Nije to jedina njena ratna zasluga. Mogla je, kaže, da ponese sanduk pun municije težak 75 kilograma, “stizala u svaki šanac, nosila hranu, plela čarape i prsluke”.
Šta će ni više Milo
Osim po tome što viteški nosi velike godine, baba Ilinka poznata je i po duhovitosti i stihovima.
Komšija Milutin je podsjeća na jednu priliku kad joj je muž Bogdan poručio da mu sa planine pošalje jagnjetine, a ona mu otpozdravila da neće gledati ni mesa ni druženja sa njom.
"A nemojte da to zborim u ove godine. Poručio on mene: 'Baba ostavio sam piće, pošalji mi jagnjiće'. A ja mu ugljenom na papir odgovoram: 'Nema ni jagnjetine, ni pi...'" smijeh prekide babu Iku u pola riječi.
Na penziju se ne žali, a za političarima neizgore. "Ima li što od penzije, da častiš nekog da te pripazi, da ti doda ruke" pita je Milutin.
"Ja nikoga ne tragam, ja se sama držim". "Gledaš li ove političare na televiziju, kako ti se sviđaju" pita je Milutin. "Gledam sila i' božja ubila. Nek idu u ..., kud goj ote. Šta će ni više Milo" kaže baba Ilinka.
Bonus video:
