Za nekoliko crnogorske djece iz rožajskog sela Crnča četvorogodišnje osnovno školovanje plaća Vlada Republike Srbije. Šestoro mališana iz Crne Gore svakodnevno odlazi u školu koja se nalazi u Srbiji, u selu Bovanj, a koja je 2004. godine ponovo otvorena samo zbog naše djece koju po tamošnjem nastavnom programu podučava učitelj iz Tutina. Po završetku četvrtog razreda oni se školuju po programu crnogorskog Ministarstva prosvjete. Kako djeca prevazilaze eventualne različitosti nikoga nije briga.
"Najvažnije je da se djeca obrazuju", rekli su mještani Crnče, koji su istakli da škola u Bovanju zatvorena jer su se tamnošnji mještani masovno odselili.
"Na naše insistiranje bivši ministar prosvjete Vlade Srbije Žarko Obradović je, bez ikakvih problema, pristao da je otvori 2004. godine. Učitelj iz Tutina dolazi smo zbog naše djece. U okviru srbijanskog plana i programa djeca uče i engleski jezik, a jednom nedjeljno imaju i vjeronauku", rekli su mještani.
Oni djecu u Bovanj šalju jer je to na oko kilometar od njihove kuće. Sljedeća najbliža obrazovna ustanova je u Malindubravi, udaljena tri kilometra. Do nje se dolazi pješačkim putem kroz gustu šumu što je za roditelje neprihvatljivo.
"Želimo da ih zaštitimo od stresova, strahova i hladnoće tokom surovih zima kakve su kod nas", rekao je predstavnik sela Idriz Mehović.
"Želimo da zaštitimo djecu od stresova, strahova i hladnoće tokom surovih zima kakve su kod nas", rekao je predstavnik sela
Škola u Baću je udaljena oko šest kilometara. Mještani ističu da prevoz do škole nije dobro organizovan, pa je jedino prihvatljivo rješenje Bovanj.
"Svaki dan djeca prelaze granicu samo zato što nemaju svoju školu, a ni uslova da idu u najbližu na crnogorskoj teritoriji. Tamo su dobro prihvaćena ali ipak nema smisla. Mi smo uvijek bili za ovu vlast, ali se oni samo aktiviraju pred izbore, inače niko nam se ne obraća", rekao je Mehović.
Mještani ističu da za njihovu djecu „nije mogao da se obezbijedi kombi prevoz, a srbijansko je obezbijedilo i školu i učitelje“.
"Osim toga, imaju obezbijeđene i besplatne udžbenike do četvrtog razreda. Djeca tamo uče srpski jezik, a ovamo crnogorski ali to je isto, bitno je da stiču znanje i da se umno razvijaju, pa išli tamo ili ovamo, svejedno je", rekli su mještani.
Mnogi od njih već strahuju da li će se do naredne školske godine nešto promijeniti. Imaju devetoro djece predškolskog uzrasta koje će, ako ne bude adekvatnog prevoza, morati da upišu u Bovanj.
Selo dva kilometra udaljeno od škole u Srbiji
Portparolka Ministarstva prosvjete Vesna Gajević je rekla da je za djecu iz Crnče obezbijeđen prevoz do škole u Baću, ali da njihovi roditelji iz nekog razloga odbijaju da ih šalju u crnogorsku školu.
"Sklopljen je ugovor sa prevoznikom koji je zaključila škola uz saglasnost Ministarstva, koje participira u troškovima prevoza djece. Međutim, uprava škole nas je obavijestila da roditelji iz njima poznatih razloga to nijesu prihvatili. Naravno, državljani Crne Gore imaju zakonsko pravo da se školuju u inostranstvu. To pravo im niko ne može uskratiti ", rekla je Gajević.
Maćehinski odnos države prema Crnči
-"Rožaje je najzapostavljenija opština u Crnoj Gori, a Crnča je najugroženije selo u njoj. Nemamo puta, školu, vodu... Nema šanse da se bavimo bilo kojim poslom, put je loš, drvne građe nemamo, nemoguće je da držimo stoku jer je najbliža česma udaljena 10 km od Donje Crnče. Ni poljoprivredom ne možemo da se bavimo, nemamo čime da navodnjavamo. U buradima donosimo vodu. Nemoguća je misija baviti se bilo čime", rekao je Mehović.
Tvrdi da struja u selu nestaje sa prvom kišom. Prije nekoliko godina napravljen je projekat da se dovede voda u selo.
"Novac je dat izvođaču radova koji je počeo i stopirao sve. I tako svaki put. Zamolio bih državu da se bar tome pristupi ozbiljno. Doduše, možda se mi i ne borimo dovoljno, mi smo seljaci koji se na tri lijepe riječi funkcionera povuku", rekao je Mehović.
Kad je došao Milo, shvatili da su u Crnoj Gori
"Deklarativno se nalazimo u Crnoj Gori, ali nikada zvanično nije rečeno kome pripadamo. Čak nam je i jedan predsjednik Opštine rekao da se za postojeće probleme obratimo Tutinu. Toliko o tome koliko nas smatraju svojima", rekao je predstavnik Crnče Idriz Mehović.
Shvatili su da pripadaju Crnoj Gori kada ih je prije desetak godina posjetio Milo Đukanović.
"Pisao mu o našim problemima i on je došao. Kada se zaglavio u kaljugi dao je mehanizaciju da se napravi put. Za gradnju mosta sam ja prikupio 20 hiljada eura", rekao je Mehović.
Galerija
Bonus video:
