Mlin Pera Tokova na Koniku: Umjesto brašnom, prekriven prašinom

Građevina, stara preko 100 godina, nekada je bila stjecište brojnih domaćina koji su na konjima i magarcima dopremali žito
150 pregleda 0 komentar(a)
Mlin Pera Tokova, Foto: Luka Zeković
Mlin Pera Tokova, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 22.05.2018. 18:52h

Vodenički točak na mlinu Petra Tokova, starom preko stotinu godina, danas je prekriven prašinom, umjesto brašnom.

Stari mlin, jedna od rijetkih preostalih građevina - svjedoka istorije i minulog vremena u Podgorici, nalazi se na Ribnici, u podgoričkom naselju Konik. Jedini je mlin koji radi na vodu, u Podgorici - gradu na obalama rijeka, a nekada ih je bilo preko dvadeset. Stara građevina prkosi vremenu, a do nje vodi loš put, nekoliko desetina metara makadama je u katastrofalnom stanju.

U mlinu je svoj radni vijek provela Dragica Popović, koja je taj posao sa sada pokojnim mužem, preuzela prije 40 godina, od njenog svekra i svekrve. Ona, zbog bolesti taj posao ne može da radi pola godine, ali je za “Vijesti” pristala da preko telefona ispriča istorijat.

“Nešto sam zanemoćala evo pola godine, tako da nijesam isla u mlin. Mada, da i mogu, ne bih išla, jer posla nema”, kazala je Popovićeva. Kako je objasnila, vrata mlina ne otvara, jer ljudi jednostavno ne rade više kao ranije, odnosno ne siju.

“Neće niko da radi, a nekada su bile gužve, dopremali su na konjima i magarcima žito, bile su kolone”, kaze Popovićeva i dodaje da je posao počeo da opada prije dvadeset godina.

“Mlin je porodice Vujošević, koji su nas Popoviće zamolili da ga preuzmemo, da održimo tradiciju. Prvi vlasnik je bio Pero - Petar Tokov i po njemu ga svi zovu tako”, kaze Popovićeva.

Kako je istakla, veliki problem je i put do mlina, a više puta je tražila od nadležnih da ga poprave ili asfaltiraju:

“Ali, nikad mi nijesu izašli u susret”.

Na vratima vodenice, ispisan je telefonski broj na koji mušterije mogu da je pozovu.

“Posao sam naucila od pokojnog svekra, on je nekada znao da prespava u mlinu, koliko je bilo mušterija”, kaže Popovićeva. Tvrdi da je brašno samljeveno u vodenici, kvalitetnije od onog dobijenog u mlinovima na struju.

“Sve se promijenilo, nekada je voda stalno tekla Ribnicom, nije presušivala”, kazala je Popovićeva.

Bonus video: