Nakon završene srednje škole u Velikoj Britaniji Pljevljak Nikola Stanić školovanje će nastaviti u Sjedinjenim Američkim Državama na univerzitetu “Northwestern” u Čikagu.
“Northwestern” je jedan od šest poznatih svjetskih univerziteta koji su ponudili besplatno školovanje ovom mladom Pljevljaku.
Odluku da studira u trećem po veličini gradu u SAD donio je jer je znao da je “Northwestern” najrespektabilnija akademska ustanova od svih na koje je bio primljen.
Odobrena mu je i stipendija u visini od 83.000 dolara, koja će pokrivati troškove školovanja, smještaja i ishrane. Ostale troškove puta, viza mora sam snositi.
„Planiram da postanem naučnik, da završim doktorat. Trenutno sam zainteresovan za molekularnu biologiju i biohemiju mada postoji mogućnost da se na drugoj godini nešto više posvetim neuro–medicini.
Škola je internatskog tipa i biću smješten u studentskom domu na obali jezera Mičigen“, rekao je ovaj devetanestogodišnji mladić, koji ljetnji raspust, do odlaska u Ameriku 10. septembra, provodi u rodnom selu Vidre kraj Pljevalja.
Nikola je nakon završetka drugog razreda Gimnazije „Tanasije Pejatović“ u Pljevljima kao najbolji učenik generacije dobio stipendiju “UWC Atlantic College” u Velikoj Britaniji.
Pet mjeseci prije polaska, iznenada mu je preminula majka, koja mu je bila veliki oslonac u životu. Njegovi planovi za tren su bili poljuljani. Želio je da ode, jer je znao da se takve šanse pružaju jednom u životu, ali i da ostane da pomogne ocu, bratu i sestri. Nakon dužeg premišljanja odlučio je da ipak ode 2000 kilometara daleko od kuće i u novoj sredini nastavi svoje školovanje.
Škola koju je pohađao nalazi se u ruralnom dijelu Velsa, trideset minuta vožnje vozom od Kardifa.
Smještena je u zamku starom 500 godina na obali Antlantika kod Bristolskog kanala.
Nikolin boravak u Velikoj Britaniji bio je obilježen velikim radom, trudom i zalaganjem.
U internatu je upoznao vršnjake iz preko stotinak zemalja i stekao veliki broj prijatelja.
“Dvije godine u Velikoj Britaniji pripremao sam se za maturski ispit. Taj finalni maturski ispit obuhvatao je cjelokupno gradivo koje smo učili za te dvije godine. Gradivo je obimno i imali smo oko petnaestak ispita na kraju, a radove ocjenjuju međunarodni ocjenjivači. Ocjene u Britaniji su drugačijeg karaktera i ne baziraju se na računanju prosjeka već se sabiraju. Prepisivanja kod njih nema niti opasnosti od plagijata. Ukoliko se to utvrdi ili ukoliko neko izostaje sa časova odmah će biti izbačen iz škole. Padanje u ovoj školi je veoma visoko i iznosi 23 odsto. Znači skoro svaki četvrti učenik koji pohađa međunarodnu maturu je ne završi jer je škola veoma zahtjevna. Stvar je u tome što školovanje u školi u kojoj sam bio košta oko 35 hijada eura. U Velikoj Britaniji obični ljudi to često ne mogu da plate pa te škole pohađa velki broj bogataša koji često ne shvataju dovoljno ozbiljno učenje i zbog tog je između ostalog ta statistika dosta mračna”, ističe Stanić, koji tečno govori engleski i španski, a koristi se ruskim jezikom. Trenutno uči italijanski.
Nakon prve godine prijavio se na više univerziteta širom svijeta koji nude stipendiju jer mu njegova porodica sama nije mogla priuštiti školovanje u inostranstvu.
Želio je po svaku cijenu da studira van Crne Gore jer smatra da molekularna biologija i biohemija, koje planira da izučava, kod nas još uvijek nijesu na visokom nivou.
“Nije mi drago što sam morao da napustim svoju zemlju zbog intelektualnog razvoja, ali sam svjestan zašto je to tako. Prijatelj me je upozorio da je ‘Northwestern’ koji sam izabrao rigorozna akademska ustanova. Ne očekujem opuštene četiri godine, ali navikao sam na rad. Čovjek se jedino može unaprediti ukoliko se izloži pritisku i okruži pametnim ljudima koji su ambiciozni i znaju šta žele. Čikago ima veliki broj kompanija koje se bave istraživanjem novih lijekova i veliki broj istraživačkih centara, što će mi mnogo značiti”, kaže Stanić, koji je nedavno osjetio Singapur i Abu Dabi o trošku tamošnjih unverziteta koji su ga bili primili na školovanje. Uslovno je bio primljen i na Oksford, jedan od najprestižnijih univerziteta, ali je odustao iz više razloga među kojima su najdominantniji finansijske prirode.
Nikola smatra da je obrazovni sistem u Crnoj Gori zastario i da ga treba mijenjati.
“Mislim da su kod nas učenici postali baze podataka, a mogućnost razmišljanja ne koriste u dovoljnoj mjeri. Previše je predmeta da bi se učenici fokusirali na njihovo izučavanje. Jednostavno ne postoji diferenciranje između onoga što im je bitno i što nije. Stvara se osjećaj da svako mora da bude dobar u svemu što nije moguće jer jednostavno ljudi imaju veliki broj mana. Ukoliko pokušavaju da troše vrijeme u onome u čemu nisu dobri, veoma često neće moći da se posvete onome u čemu jesu. Mislim da fokus treba da bude na vještinama i na načinu korišćenja informacija radi njihovog memorisanja. Jednotavno je problem u tome da se sve manje razmišlja, a sve više ponavlja. Taj ‘papagajski’ set razmišljanja nikada nije bio dobar”, tvrdi Stanić, navodeći da o našem obrazovnom sistemu najbolje govore rezultati sa PISA testranja učenika.
Smatra da su udžbenici iz kojih uče naša djeca često zastarjeli.
“Ukoliko se ne preispituju informacije koje se pročitaju dolazimo do toga da ljudi ne mogu da donose odluke za sebe. Mislim da je naučiti kako razmišljati mnogo bitnije od memorisanja stvari koje ostaju u glavi naših učenika dok se završi ispit i poslije toga se zaborave. Ne mogu da vjerujem da postoji toliki broj ‘Luča’ kod nas, a to se ne vidi u društvu. Imam osjećaj da su se kriterijumi izmijenili i da učenici uče odgovore na pitanja umjesto razlog zašto odgovaraju na ista i to je jedan od glavnih problema”, smatra Stanić.
Tvrdi da se mnogo toga može primijeniti upotrebom modernih tehnologija i sticanjem znanja iz više izvora.
“Ukoliko bi ljudi počeli da koriste više izvora, a manje gledali u jednu knjigu koju imaju onda bi znali mnogo više. Ja sam jedan ispit pripremao iz pet različitih knjiga. Sam sam mogao da biram koju ću knjigu da koristim. Mislim da naše obrazovanje treba da se fokusira na pospješivanju razmišljanja kod đaka i individualizma, a manje ka ganjanju prosjeka koji su veoma često toksični. Ukoliko neko nešto nauči za kontrolni i onda to zaboravi kako će onda od toga da ima neku korist u životu. Smatram da obrazovanje koje ovdje imamo i koje je besplatno može da se promijeni do te mejre da makar postane korisno”, rekao je Stanić.
Bonus video:
