Druga generacija maturanata petorazredne Učiteljske škole u Nikšiću, njih 10 od 58 koliko ih je maturiralo, proslavila je 60. godina od završetka školovanja. Učitelji i profesori koji su prije šest decenija stekli to zvanje, okupljeni ispred Dvorca kralja Nikole, evocirali su uspomene. A uspomena je bilo na pretek, pa je mnogima od njih zaiskrila i suza u oku. Pojedini su priznali i da im prija vidjeti svoju simpatiju iz mladosti.
“Lijepo je vidjeti sve njih, ali i tužno jer nas je jako malo. Sjećanja na to vrijeme je dosta i ne bi se to moglo za tako kratko vrijeme ispričati. Bili smo kao braća i sestre“, kazala je Milica Vujadinović koja je na službi bila u Sarajevu, a sada živi u Podgorici.
Kako je kazao Ilija Mijušković, koji je inicirao druženje, skoro dvije trećine drugara nije među živima.
„Zato sam i inicirao ovo druženje, jer ne vjerujem da ćemo organizovati proslavu kada se bude obilježavalo 70.godina od završetka škole. Ovo je lijep događaj, a mnogi od nas smo izveli 40 generacija uspješnih đaka i studenata, što je jedno veliko zadovoljstvo“, kazao je Mijušković i dodao da su skoro svi nakon završetka školovanja radili u prosvjeti.
Anđelija Jokanović priznaje da je ona izreka „od kolevijeke pa do groba, najljepše je đačko doba“ tačna. Najbolje to znaju oni koji su prvo bili đaci, a onda se družili sa đacima, ali sa druge strane katedre.
„Najviše se sjećam đačkog života i bilo je zaista lijepo tada. Pojedine kolege nijesam prepoznala dok mi se nijesu predstavili, jer veliko je vrijeme 60.godina od kada smo se rastali. Evo guram 84.godinu i lijep je osjećaj sada kada ih vidim, ali i žal što su neke veze prekinute“, kazala je Jokanović koja živi u Baru.
Sa svojim bivšim učenicima bio je i profesor Rajko Božović. Ponosan na generaciju koju je izveo na put i sada, šest decenije kasnije, on ne prestaje da ih zove djecom. A „sijedim glavama“ to prija.
„Prije 64.godine sam se sreo sa ovom djecom, a skoro sam i ja bio dijete. Imao sam 22.godine, a oni su bili svega nekoliko godina mlađi od mene. Bili su pametni, vaspitani, sa poštovanjem se odnosili prema meni. Prosto se pitam je li moguće da sam imao takvu djecu. Neke od njih jedva prepoznajem“, kazao je Božović.
Nakon obilaska muzeja nekadašnji učenici petorazredne Učiteljske škole nastavili su druženje. Ali i evociranje uspomena jer u njihovim godinama, priznaše, uspomene mnogo znače.
Galerija
Bonus video:
