Sindikati pljevaljskog Rudnika uglja (RU) protive se najavljenom spajanju Rudnika i Termoelektrane (TE) i smatraju da bi to bilo katastrofalno rješenje, posebno ukoliko bi se struja isporučivala KAP-u.
Vladinim Nacrtom strategije razvoja energetike do 2030. godine je upravo to predviđeno i to na zahtjev italijanske kompanije A2A, koji upravlja Elektoprivredom (EPCG) u čijem sastavu posluje TE, a i najveći je akcionar Rudnika.
„Najbolje bi bilo da se zadrži trenutno stanje. Posljednja opcija bi bila spajanje Rudnika i TE, uz uslov da ostane isti broj zaposlenih i da se struja po tržišnim cijenama isporučuje EPCG. Ako bi se struja proizvodila za KAP, to bi bio kraj za Pljevlja i ova sredina bi se pretvorila u jednu ogromnu deponiju“, kazao je predsjednik jedne od dviju sindikalnih organizacije Miloš Obrenić.
On je rekao i da „sindikat neće sjedjeti skršte - nih ruku“, ukoliko neko bude zagovarao rješenje sa kojim se ne slažu zaposleni. „Ne pristajemo na smanjenje plata, niti broja zaposlenih, a posebno da se struja isporučuje KAP-u. Ako neko to bude zagovarao mi ćemo organizovati razne vidove protesta“, rekao je Obrenić.
I sindikat na čijem je čelu Jagoš Gomilanović smatra da Rudnik može kao i do sada da samostalno uspješno posluje.
„Ukoliko se akcionari izjasne i usvoje spajanje RU i TE zahtijevaćemo da posebnu organizacionu cjelinu čine RU i TE i da takav status dobije u sastavu EPCG”, kazao je Gomilanović.
Tražiće i da se zadrži postojeći broj zaposlenih i na neodređeno vrijeme dok se samostalno ne odluče za odlazak ili dok se ne steknu uslovi da zakonito napuste kompaniju
“Tražimo i da se sva do sada stečena i važeća prava zaposlenih u RU zadrže. Nećemo odustati od zahtjeva i te stavove ćemo braniti svim dozvoljenim sredstvima. Potpisivanjem novog Kolektivnog ugovora u martu dijelom smo zaštitili zaposlene jer novi poslodavac ne može jednostrano otkazati Ugovor o radu zaposlenom u roku od tri godine od dana konačnosti Odluke o promjeni poslodavca”, rekao je on.
Za razliku od svojih kolega iz Rudnika boksita zaposleni u RU redovno primaju zarade, ali su predstavnici sindikata, nezadovoljni njihovim iznosom, iako su one znatno veće od crnogorskog prosjeka. Prosječna plata za oko 900 stalno zaposlenih i oko 150 zaposlenih na određeno vrijeme je oko 700 eura. Obrenić je kazao da je nezadovoljan statusom zaposlenih, jer su zarade, kako tvrdi, prije tri godine bile veće nego danas.
„Žalosno je i sramotno da su plate sada manje u odnosu na prije tri godine kada smo uz plate dobijali i topli obrok prevoz i regres. Konkretno moja plata je u oktobru 2010. godine bila veća za 100 eura od današnje“, rekao je Obrenić.
On kaže da su radnici nezadovoljni svojim zaradama i da ima prostora za njihovo povećanje s obzirom na to da je proizvodnja povećana, a i u posljednjih nekoliko godina broj stalno zaposlenih je smanje za 350. Obrenić je istakao da zaposleni u RU, ipak, moraju biti zadovoljni činjenicom da rade u jednom od najboljih crnogorskih preduzeća i što redovo primaju zarade za razliku od mnogih u drugim kompanijama koji na plate čekaju po nekoliko mjeseci.
„Mi smo zadovoljni što je RU najbolje preduzeće u Crnoj Gori, ali nismo zadovoljni odnosom Vlade prema kompaniji i Pljevljima, iz kojih se sve izvlači, a ništa ne vraća. Ovaj kolektiv i grad su stalna meta ljudi ograničenih kapaciteta, a nezajažljivih apetita“, rekao je Obrenić.
Ljudi koji rade znaju koliko su zaradili
Obrenić kaže da su radnici često zakinuti na platama, posebno oni koji rade u proizvodnji, pa zbog toga zaposleni vode česte sudske sporove koje uglavnom dobijaju.
„Ljudi koji rade u proizvodnji znaju koliko su zaradili, ali kada prime platu ona često bude manja od onog iznosa koji su očekivali“, istakao je Obrenić.
Gomilanović, koji je istakao da je na čelu većinskog sindikata, kazao je da je prosjek zarada sve manji iako je broj zaposlenih znatno smanjen, a potrošačka korpa je mnogo skuplja.
„Prosjek zarada zaposlenih u RU je manji od prosjeka zarada u EPCG sa kojom se mi uvijek upoređujemo jer smo u istoj oblasti energetike. I u KAP-u je prosjek veći”, kazao je on i dodao da očekuju smanjenje aprilske zarade za pet odsto zbog toga što nije ispunjen plan proizvodnje uglja jer je TE u toku aprila radila smanjenim kapacitetom.
“Prosjek osnovne zarade iznosi oko 450 eura, a u strukturi zarade učešće regresa i toplog obroka je oko 55 eura, noćni rad učestvuje sa oko 80 eura, uslovi rada takođe sa oko 80 eura i minuli rad oko 50 eura, što ukupno iznosi oko 700 eura“, rekao je Gomilanović.
Stambenom politikom zadovoljan jedan sindikat
Obrenić je nezadovoljan i načinom na koji se rješav a stambena problematika zaposlenih u tom kolektivu.
„Zgrada koja se radi za radnike još nije završena, a bilo je rečeno da će se useliti prije Nove godine. Koliko znam ništa se trenutno ne radi. Ima ljudi koji mogu da odu u penziju ali ne žele jer nijesu riješili svoje stambeno pitanje“, kaže Obrenić.
Gomilanović pak smatra da nisu mala sredstva koja se izdvajaju za rješavanje potreba zaposlenh u Rudniku uglja.
„Prema Kolektivnom ugovoru za rješavanje stambenih potreba zaposlenih izdvaja se šest odsto na bruto zarade, što na godišnjem nivou iznosi 700 do 800 hiljada eura. Ipak to nijesu mala sredstva koja se izdvajaju već osam godina i treba da smo zadovoljni. Bilo je perioda i kada su ta izdvajanja bila mnogo manja, bilo je manje i raspodjela tako da smo prije dvije godine imali i situaciju da zaposleni odlaze u penziju uz stimulativnu nadoknadu, a da nijesu koristili sredstva iz stambenog fonda, što je nerealno i nekorektno“, ističe Gomilanović.
Prema njegovim riječima, u posljednjih pet godina nije bilo raspodjele novca iz stambenog fonda jer je usmjeren na izgradnju zgrade sa 80 stanova čiji je rok izrade bio godinu dana.
„U toku je izrada Pravilnika za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih, a mi smo krajem prošle godine dali svoje primjedbe i sugestije na nacrt Pravilnika i očekujemo njegovo usvajanje“, rekao je predsjednik većinskog sindikata.
Bonus video:
