Ni nakon što je prošlo skoro 11 godina od kada je nekadašnji Mornaričko-tehnički remontni zavod „Sava Kovačević“, popularni Arsenal, prestao sa radom jer ga je Vlada prodala kao plac za gradnju stanova kompaniji Adriatic Marinas, ne nazire se kraj postupka likvidacije te firme koja je egzistirala i poslovala duže od jednog vijeka.
Postupak likvidacije firme koja više nema imovinu ni radnike jer je njih oko 470 otpušteno kada je lokaciju Arsenala 1. jula 2007. preuzeo Adriatic Marinas i počeo graditi nautički kompleks Porto Montenegro, i dalje traje. U njemu su osim likvidatora kojeg je postavilo Ministarstvo odbrane (MO), još na četvorosatnom radnom vremenu, angažovane dvije službenice računovodstva nekadašnjeg MTRZ, a primanja te tri osobe se isplaćuju iz likvidacione mase koja je sve tanja.
Prema nezvaničnim saznanjima „Vijesti“ na računu likcidacione uprave prije par godina kada je već poodavno bila završena prodaja sve preostale pokretne imovine, bilo je nešto više od 400 hiljada, a sada je tamo manje od 250 hiljada eura.
Iz Ministarstva odbrane (MO) ne objašnjavaju zašto se ovaj postupak toliko otegao i kada će konačno, bivši radnici Arsenala, doći u situaciju da međusobno podijele novac preostao nakon potpunog administrativnog gašenje njihove firme, a što je ugovoreno sporazumom koji je Sindikat Arsenala 2007. potpisao sa Vladom i Opštinom Tivat.
„U vojnoj ustanovi MTRZ 'Sava Kovačević' Tivat uveden je postupak dobrovoljne likvidacije 2007. godine, shodno Zakonu o privrednim društvima. S obzirom da se vode četiri postupka pred nadležnim sudovima u cilju očuvanja likvidacione mase, nijesu se stvorile zakonske pretpostavke za okončanje procesa likvidacije”, rečeno je „Vijestima“ u resoru koji vodi ministar Predrag Bošković.
Iz MO međutim, nisu pojasnili o kakva je četiri sudska postupka riječ, već su samo poručili da će se „po okončanju procesa likvidacije sva sredstva iz likvidacione mase, iskoristiti shodno zakonu i potpisanom sporazumu”.
Iz MO na zahtjev „Vijesti“ nisu potvrdili, ali ni demantovali informacije da je iz stečajne mase, država u međuvremenu po sopstvebom nahođenju potrošila dosta novca koji je trebalo da pripadne bivšim radnicima Arsenala. Naime, likvidaciona uprava je po naredbi iz MO, prilikom zatvaranja transakcije sa tadašnjim vlasnikom Adriatic Marinasa Piterom Mankom, izdvojila 130 hiljada eura za plaćanje usluga jedne hrvatske firme koja je dio opasnih hemikalija iz Arsenala izvezla i uništila u specijalizovanom postrojenju u Austriji.
Obaveza uklanjanja tih hemikalija bila je na državi kao prodavcu imovine Arsenala koju je kupio Mank, ali se Vlada ovdje „ogrebla“ o novac i interese bivših radnika ugašenog tivatskog bojnog brodogradilišta.
Još drastičniji je primjer uzimanja 300 hiljada dolara iz likvidacione mase Arsenala kojima je Vlada usmjerila da bi preko državne firme „Yugoimport-Mont“ Podgorica, koja se sada zove „Montenegro Defence Industry“, mogla u potpunosti kontrolisati vojnu fabriku „4. novembar“ (sada „Tara“) u Mojkovcu.
Nju je država ubrzo privatizovala, prodajući je švajcarskoj kompaniji BTI vlasnika Hajnriha Tometa, a za stvarenje formalnih preduslava da se ta transkacija završi, poslužila su i sredstva koje je država uzela iz likvidacione mase tivatskog Arsenala.
Iz MO nisu odgovorili ni na pitanje „Vijesti“ ko je i kada tražio i dozvolio ovakvo korišćenje novca koji je trebalo da pripadne bivšim tivatskim brodoremonterima. Odćutali su i pitanje da li je jedna od ključnih prepreka za formalni završetak likvidacije Arsenala i to što još niko u državi nije smogao hrabrosti da formalno donese odluku o otpisu stotina hiljada eura neplaćenih poreza, obaveze koja je nastala kada je MTRZ, shodno ugovoru koji je Vlada potpisala sa Adriatic Marinasom, toj firmi predao i ukupno 174 stavke pokretne imovine - mašina, alata, opreme, plovila, vozila i ostalog, ukupne knjigovodstvene vrijednosti 5.476.975 eura.
Skoro sva ta sredstva Adriatic Marinas je u međuvremenu preprodao na domaćem ili inostranom tržištu gdje su na primjer, završila oba plutajuća doka Arsenala - veliki u Njemačkoj, a mali u Holandiji.
Samo za dokove je Adriatic Marinas od kupaca uzeo ukupno oko 5 miliona eura, ali država nije naplatila PDV na tu transakciju.
Da bi se sredstva koja su 2007. predata Manku i formalno isknjižila iz poslovnih kniga Arsenala, potrebno je da se na njihov promet plati PDV, ili da se država formalno odrekne tih potraživanja. To do sada nije uradilo ni MO ni Ministarstvo finansija, a ministar Bošković oglušio se na zahtjev NVO Arsenal Tivat (bivšeg Sindikata Arsenala) sa sastanka iz maja prole godine, da on iskoristi svoj autoritet i konačno riješi to pitanje. Bivši sindikalci sada će, kako nezvanično saznajemo, tražiti da se o svemu izjasni premijer Duško Marković.
Ko će platiti ili otpisati 800 hiljada eura poreza
Nakon što je Manku predat „njegov dio“ pokretne imovine Arsenala, ostatak od nešto preko 4 miliona eura knjigovodstvene vrijednosti opreme, ostao je na raspolaganju likvidacionom timu. Oni su u narednih par godina tu opremu prodali na više javnih licitacija u međuvremenu od tog novca isplaćujući i dio dospjelih finansijskih obaveza MTRZ iz ranijeg perioda.
Na svaki dio opreme koji je prodao likvidacioni tim, obračunat je i od kupaca naplaćen PDV, pa se po tim osnovu u državnu kasu slilo još oko 250 hiljada eura. Prema nezvaničnim saznanjima, za imovinu što je preuzeo Adriatic Marinas, država bi na ime poreza trebalo da naplati oko 800 hiljada eura, ali je nejasno ko će to platiti ili otpisati.
Bonus video:
