Knežević: Tadić je umislio da Đukanović hoće da ga ubije

Ja sam dodatno bio meta jer su, pošto sam prodao dvije banke i jednu osiguravajući kuću, govorili da sam iznio pare iz Srbije i odnio ih Đukanoviću
20252 pregleda 9 komentar(a)
Susret bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i tada premijera Crne Gore Mila Đukanovića 2010. godine, Foto: Savo Prelević
Susret bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i tada premijera Crne Gore Mila Đukanovića 2010. godine, Foto: Savo Prelević

Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević kazao je da je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić umislio da Milo Đukanović hoće da ga ubije.

Knežević je to kazao u intervjuu za "Nedeljnik" odgovarajući na pitanje kako mu danas izgledaju odnosi Crne Gore i Srbije i da li su ti odnosi bili bolji kada je na vlasti bio Tadić ili danas kada je na vlasti Aleksandar Vučić.

"Odnosi Tadića i Đukanovića bili su jako zategnuti, iako sam ja bio dobar sa Tadićem i imao dobru relaciju sa DS od samog osnivanja. Onda je Tadić umislio da Đukanović hoće da ga ubije. Tako je poremećena i politička i bilo kakva druga saradnja između Srbije i Crne Gore. Ja sam dodatno bio meta jer su, pošto sam prodao dvije banke i jednu osiguravajući kuću, govorili da sam iznio pare iz Srbije i odnio ih Đukanoviću. Zamjerali su mi što sam podržao referendum u Crnoj Gori i što sam promovisao Crnu Goru za članstvo u NATO", istakao je Knežević.

Može se reći da nije bilo većeg političkog zemljotresa u Crnoj Gori od ovog kojeg ste Vi izazvali. Kada ste odlučili da okrenete leđa Đukanoviću? Šta je bila kap koja je prelila čašu? Jeste li se tih dana čuli sa Đukanovićem?

To je bilo političko-mafijaški atak koji je počeo hapšenjem mojih saradnika I upadom u Atlas banku i IBM banku, što je sprovedeno uz Đukanovićevu saglasnost. Odlučio je da me proglasi za kriminalca I uhapsi da bi se domogao imovine Atlas Grupe koju smo stvarali 30 godina. Puklo je kada je Đukanović odlučio da pokrene svoju hobotnicu I preko Specijalnog tužioca, Privrednog suda i Centralne banke pokuša da uništi Atlas Grupu, mene zatvori, a on I njegova familija preko lokalnih firmi sve preuzmu. Riječ je o imovini vrijednoj najmanje pola milijarde eura.

Milo Đukanović, Duško KneževićĐukanović i Knežević

2. Ko je tu koga "izdao"? Vi Đukanovića ili Đukanović Vas? Šta biste prvo rekli Đukanoviću kada biste se pogledali oči u oči danas?

Naš susret više nije moguć. Sve je otišlo toliko daleko da je nemoguća bilo kakva komunikacija. Ja je ne želim, moj jedini cilj je da svi znaju ko je u stvari Đukanović, čime se služi da bi opstao na vlasti i gomilao moć. Kupovao je svake izbore tako što je reketirao privrednike. Ništa mi nije preče nego da se sazna puna istina o njemu i kriminalnoj kliki oko njega koja cijelu Crnu Goru doživljava kao svoj posjed i smatra da ima pravo na sve što im se svidi.

Ja nijesam ni zarez izbacio kada sam govorio o našim zajedničkim poslovima, a on je prije skoro pet godina preko tabloida koji su mu služli za napade na političke protivnike počeo da iznose neke detalje koje su se ticali naše prošlosti I pokušao da me diskredituje. Tu se vidi ko je koga izdao.

Đukanović kaže da nije bio Vaš prijatelj, a da li je Milo bio Vaš? Vi ste bili u toj ekipi, ko je Đukanoviću ostao? Ko su Milovi prijatelji danas?

Mislio sam da jeste, jer ne znam ko ide sa nekim na zajedničke odmore i porodična putovanja a da ga ne smatra prijateljem. Izgleda da on za prijatelje ima samo one iz doba šverca cigara, koji nemaju drugo zanimanje nego da čekaju Mila da mu plate viski i tapšu ga po ramenu. Ti ljudi su ga doveli do ponora. On očito ne voli jake ljude oko sebe nego poltrone koji mu govore samo ono što mu prija. Takvi su ga i doveli do toga da je danas na ulicama Podgorice 20.000 ljudi koji traže njegovu ostavku. Ko zna koliko će ih biti na narednim protestima. Svojom arogancijom i gramzivošću, iako se smatra za neprikosnovenog vođu, urušava jednu političku partiju koja je 30 godina suvereno vladala. Da ne pričam koliko njegov kleptokratski sistem košta cijelu Crnu Goru.

Rekli ste kako ste često sa Đukanovićem pretresali "važne i škakljive teme". Možete li da se prisetite nekih od tih razgovora?

Imam vrlo dobro sjećanje i još bolju arhivu koja postepeno izlazi u javnost.

Đukanović tvrdi da je napad na njega napad na tekovine i vrijednosti Crne Gore i insinuira da iza svega stoje "međunarodne adrese sa istoka, kao i neke iz regiona". Kako se osjećate kada pročitate takve rečenice? Jeste li vi "ruski" ili "srpski" čovjek?

Znam da bi on volio da sam nečiji drugo, a ne crnogorski jer bi mu onda bilo lakše da stvori utisak kako je ovo napad na državu, a ne razotkrivanje njega i njegove hobotnice. Na njegovu žalost, nijesam ni ruski ni srpski. Dio crnogorske opozicije me naziva NATO tajkunom, kao i nacionalističke snage u Srbiji, a ne mogu biti ni ruski jer mi je oduzeta licenca za poslovanje banke u Moskvi. To je bio odgovor na uvođenje sankcija Rusiji od strane Crne Gore i ja sam morao da platim takvu odluku. Nanijeta mi je velika šteta, od tada ne putujem u Rusiju. Uglavnom sam na Kipru, u Engleskoj i SAD jer mi tamo živi porodica i djeca studiraju.

Da li je bilo onih koji su vam, dobronamjerno ili ne, savketovali da ne talasate, da se smirite, da prihvatite "kaznu" za Atlas grupu, da ne uzburkavate "familiju" ni, kako sami kažete, "hobotnicu"?

Bilo je dosta savjeta da pokušam da se dogovorim. I sam sam išao na to, ali nije dalo rezultate. Onda mi je Đukanović poslao brutalnu poruku preko Duške Jeknić, moje školske drugarice koja je sada otpravnik poslova u ambasadi u Abu Dabiju. Poručio mi je da se ponašam muški, da uzmem advokate i da se branim. Ni moj odgovor nije bio nježan - rekao sam joj da ću se braniti i pravno i na drugi način, da ću sve što smo radili zajedno iznijeti u javnost i da neću štedjeti nikoga, pa ni nju ni njega. To sam saopštio i drugim funkcionerima DPS, Miodragu Vukoviću u parlamentu, guvereneru Centralne banke Radoju Žugiću, ministru finansija Darku Radunoviću i mom školskom drugu, bivšem gradonačelniku, a sada Đukanovićevom sekretaru, Migu Stijepoviću. Sada shvatam da se oni ništa nijesu mogli da urade i da je bila direktna Đukanovićeva odluka da me odstrijeli i uzme imovinu Atlas Grupe. To je pokazao nedavno u jednoj TV emisiji jer je baratao podacima kao da je naš finansijski direktor. Moji prijatelji iz Beograda su me putaju da li je on vlasnik Atlas Grupe jer on Grupu I njenu aktivu poznaje bolje od mene. Ipak, ničega u vezi svoje firme na Kipru nije mogao da se sjeti dok mu nijesu pokazani papiri.

Mnogi su, u tom mislili da će Vaša sudbina više ličiti na onu Svetozara Marovića. Čujete li se s Marovićem? Šta biste njemu danas poručili?

Da će se mnogo bolje osjećati ako počne da govori istinu. Nemam komunikaciju sa njim, slučajno u Beogradu živimo u istom kraju. Zadnji put sam ga sreo na Vračaru prije šest mjeseci. Samo smo se pozdravili. Izgledao je jako bolesno i nije me prepoznao u prvi mah.

Vaše svjedočenje razotkriva način funkcionisanja i politike u Crnoj Gori. Kažete da ste davali novac DPS-u. Da li Vas je iko na to primoravao ili je to bila Vaša odluka? Sigurno niste jedini, ko je sve, po Vašim saznanjima, davao novac za izbore i kampanju?

Uvijek dobijate preporuku od nekoga da treba finansijski podržati partiju. Em sam zaista bio i ostao zagovornik ulaska Crne Gore u NATO I EU, što je zvanična politika DPS-a, em vi u Crnoj Gori ne možete da se bavite ozbiljnim biznisom ukoliko ne plaćate DPS i njegove funkcionere. Ako to odbijete, onda oni upotrijebe državni aparat da vas unište. Da bi funkcionisali, dobijali poslove i opstali, ja kao i većina drugih je morala da daje za svake izbore određene iznose koje je nametao Đukanović. On je držao krupne sponzore. Ostale ne znam ko je kontrolisao. Ja sam samo sa Đukanovićem razgovarao o finansiranju DPS-a.

"U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića". Sjećate li se ovog citata? Šta biste odgovorili onima koji vam zamjeraju što ste ćutali sve dok ste Đukanović i Vi bili dobri jedan drugom?

Bio smo u istim jatu i nisam ćutao nego vrlo jasno govorio šta mislim da nije dobro. Naravno, to nijesam činio javno. A to što nijesam klimoglavac je vjerovatno jedan od razloga da pokuša da mi otkine glavu. Ja se nisam bavio politikom nego biznisom. Odnos sa politikom me zanimao zbog zaštite mojih poslovnih interesa i mogućnosti da se bavim bankarstvom, investicijama I obrazovanjem.

Najavili ste da ćete progovoriti i o svemu što se u Crnoj Gori događalo devedesetih godina. Možete li da nam otkrijete šta to znači?

Misli se na period za vrijeme sankcija. Bio sam jako aktivan na poslovima u inostranstvu jer ljudi sa prostora bivše Jugoslavije nijesu imali razvijenu bankarsku infrastrukturu u inostranstvu. Uglavnom sam se bavio finansijskim inženjeringom i pomagao bankama u regionu da obavljaju transakcije sa drugim korespondentima u inostranstvu. Posjedujem dosta dokumentacije, posebno crnogorske, oko formalnih plaćanja ministarstva fianansija i ostalih državnih organa. Osim toga, imam papire koja se tiče poslova koji su se u Crnoj Gori nazivali tranzitni poslovi, gdje se vidi izvor prihoda, poslovni partneri, nalaz iz Ministarstva finansija, svrha uplate i namjena za koje su pare trošene.

U Srbiji je takođe izazvala veliku pozornost Vaša izjava o sastanku s Borisom Tadićem i Milutinom Mrkonjićem. Tadić je demantovao tu informaciju. S kim ste od političara u Srbiji bili u dobrim odnosima nekada, a s kim ste sada? Poznajete li nekog iz aktuelne vladajuće garniture?

Imao sam jako dobar odnos sa Đinđićem. Pomagali smo Đinđiću da dođe na vlast za vrijeme Miloševića. Kao što znate, Đinđić je jedno vrijeme proveo u Crnoj Gori gdje mu je pružena sva logistika I kontakti sa inostranstvom. Direktno sam bio uključen u komunikaciju sa međunarodnim NVO-ima koji su podržavali demokratsku opoziciju. Što se tiče sadašnje vlasti, uglavnom se znamo sa međunarodnih konferencija. Nemam bliske odnose sa njima.

Koja je uloga Vladimira Bebe Popovića u onome što se događalo Atlas grupi i Vama? A koja je njegova uloga u Crnoj Gori?

Mislim da je on glavni kreator kampanje protiv mene, koja je počela 2014. u Informeru i na Pinku. On je autor kampanja koje su služile za obračun sa Đukanovićevim političkim i drugim neistomišljenicima.

Podržavali ste crnogorsku nezavisnost i danas kažete da nećete učiniti ništa da je podrijete. Ali, uz sve što podatke koje ste iznijeli o tokovima novca u politici, možete li danas da nam odgovorite na jedno pitanje: Da li je referendum o nezavisnosti, po Vama, bio fer?

Mogu samo podsjetiti da smo imali protiv sebe Koštuničinu Vladu, a mi smo našom sposobnošću i našim međunarodnim vezama došli do cilja jer su nas odmah priznale najuticajnije zemlje Zapada i Rusija.

U Londonu ste, i zasad nemate namjeru da se vraćate u Crnu Goru. Strahujete li od potjernice i od mogućeg izručenja? Kako provodite dane? Da li Vaš biznis trpi zbog svega ovoga?

Moj biznis je umrtvljen u Crnoj Gori. Blokirane su skoro sve moje kompanije, policija i tužilaštvo maltretiraju moje ljude, hapse moje zaposlene i većinu rođaka. Ne plašim da ću biti izručen. Putujem normalno po Evropi i SAD, a u Crnu Goru ću se vratitit kada dođe do promjene režima i kada ja više ne budem meta političkog progona. Samo mi je važno da pravosudni organi ne budu pod kontrolom familije Đukanović.

Možete li da zamislite Đukanovićev pad? Šta je vaš prvi potez "dan poslije pada Đukanovića"? Da li biste se tada vratili u Crnu Goru i svjedočili o svemu ovome pred sudom?

Ja mislim da je i on počeo da misli o tome. Rekao sam prije neki dan – mogu mi sve oteti što imam u Crnoj Gori, ali ja ću nastaviti borbu pred domaćim i međunarodnim sudovima. Ne sumnjam da ću uspjeti, posebno zato što su međunarodni eksperti utvrdili sve elemente političko-kleptokratskog progona. Moj cilj je da se zna istina o stanju u Crnoj Gori jer bez toga i bez demontiranja kriminalnog sistema nema sreće. Niti će mladi ostajati, niti će investitori dolaziti, a samim tim ne možemo ni razvijati ekonomiju. Ko je lud da poslije ovoga što se desilo ulaže u Crnu Goru kada vide da mogu ostati bez svega za tili čas, samo ako tako odluči prva familija. Pravne sigurnosti I predvidljivog ambijenta za poslovanje nema, a kao što vidimo vise ni drugovanje sa najvišim funkcionerima ne garantuje ništa. U ovakvom ambijentu nije vise pitanje pobjeđujem li ja nego pobjeđuje li sloboda. DO SLOBODE.

Bonus video: