Predsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić je među najmanje plaćenim premijerima u regionu, a manju platu od njegove ima samo predsjednik Vlade Srbije Mirko Cvetković. Najmlađi premijer u regionu mjesečno prima 1.885 eura državne apanaže, dok Cvetković svakog mjeseca kući ponese 1.329 eura.
Ako je suditi po imovinskim kartonima državnih čelnika i poslanika u regionu, crnogorski političari ne blefiraju kada tvrde da su u mjesečnim primanjima kolege iz komšiluka za koplje ispred njih.
Tači naveo imovinu vrijednu 1,5 miliona eura.
Tako predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor prima hiljadu eura više od Lukšića, dok od najmlađeg premijera u regionu veću platu ima i šef poslaničkog kluba Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrija Hebrang, koji dobija dvije hiljade eura.
Ipak, ni imetak hrvatske „čelične ledi“ ne može se porediti sa novčanikom kosovskog premijera Hašima Tačija. Predsjednik Vlade najmlađe evropske države, u prijavi kosovskoj Agenciji za borbu protiv korupcije naveo je imovinu vrijednu 1,5 miliona eura.
Tadić živi samo od plate
Vuk Maraš iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) smatra da crnogorski političari ne treba da analiziraju primanja kolega iz regiona, već da se porede sa platama svojih glasača. Podsjećajući da mnogi građani u Crnoj Gori ne primaju plate, Maraš ističe da su političari u mnogo boljem finansijskom položaju od njih.
„Ne mogu političari stalno upozoravati kako su slabo plaćeni i porediti se sa regionom, jer su npr. u Mađarskoj poslanici manje plaćeni. Region ne treba da im bude reper već kako im građani žive.
Oni su ljudi koji donose odluke i koji utiču na to kako će građani u ovoj državi živjeti i u skladu sa tim političari treba da se upravljaju“, smatra Maraš.
Ne mogu političari stalno upozoravati kako su slabo plaćeni i porediti se sa regionom, jer su npr. u Mađarskoj poslanici manje plaćeni
Ako se bude poredio sa platama glasača biće lakše i crnogorskom predsjedniku Filipu Vujanoviću. Umjesto da gleda ka Zagrebu, Sarajevu ili Banjaluci, Vujanović će mirnije brojati svojih 1.885 eura plate i ako se bude poredio sa kolegom iz Beograda.
Za razliku od crnogorskog šefa države koji, osim plate, ima poslovni prostor i stanove u Podgorici i Sutomoru, predsjednik Srbije Boris Tadić nema svoj krov nad glavom a plata mu je 1.450 eura.
Predsjednik Srbije Boris Tadić nema svoj krov nad glavom a plata mu je 1.450 eura
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović na kraju mjeseca primi 2792 eura, bošnjački član predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović 2.646, a predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 2.467 eura.
Zahvaljujući Dodiku, Vujanović se ne može pohvaliti ni da je predsjednik sa najviše prijavljenih nekretnina. Prvi čovjek RS ima kuću u Laktašima i Srbiji, dva stana u Beogradu, dok od izdavanja kuće u glavnom gradu Srbije godišnje zaradi 50 hiljada eura.
Direktori Agencija žive bolje od poslanika
Poslanik Nove srpske demokratije (Nova) Goran Danilović smatra da se crnogorski političari ne mogu porediti sa kolegama iz susjedstva, jer je više onih koji imaju bolji status. On tvrdi da poslanici u Crnoj Gori nijesu pretplaćeni, iako u odnosu na ostale građane primaju pristojne plate.
Danilović smatra da se u javnosti često pravi fama oko plata političara, iako neki čelnici državnih agencija mjesečno zarade više i od predsjednika države ili premijera.
Najveće plate primaju poslanici u Italiji gdje je prosjek 11 hiljada eura
„Neki koje mi biramo u parlamentu primaju dva ili tri puta više nego mi. Bilo bi pravilo da onaj koga bira parlament ne može imati veću platu od nas. A mi izaberemo direktore nekih agencija i određene činovnike koji nas potom višestruko nadmaše, a za njih bi se moglo reći da imaju neuporedivo manje posla“, smatra on.
Osim sa direktorima agencija čije se plate kreću od dvije do tri hiljade, Danilović se sa primanjima od 1.300 eura ne može porediti ni sa Zoranom Milanovićem, šefom kluba Socijaldemokratske partije (SDP) u hrvatskom saboru čija je plata 2.500 eura.
Za razliku od crnogorskih, poslanici u parlamentu BiH prosječno primaju dvije hiljade eura, dok manje plate imaju samo u Narodnoj skupštini Srbije gdje su prosječna primanja 1200 eura.
Ipak poslaničke plate u regionu djeluju kao dječji džeparac kada se uporede sa primanjima parlamentaraca u evropskim zemljama. Najveće plate primaju poslanici u Italiji gdje je prosjek 11 hiljada eura, u Njemačkoj sedam, Engleskoj šest dok u Francuskoj i Švedskoj poslanici primaju pet hiljada eura mjesečno.
Politika ne poboljšava standard
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Srđa Keković smatra da nije problem u visini plata političara, već u kvalitetu njihovog rada. Glavni zadatak političara, prema njegovom mišljenju, je da glasačima obezbijede bolji standard.
Nije nama problem što su njima zarade tolike već što ne vidimo da se oni iskreno bore da rastu zarade i ostalih građana
Priznajući da su plate političara znatno veće od primanja građana, Keković smatra da niko zbog toga ne treba da se odriče plate.
„Nije suština u tome da neko obara sopstvene zarade kako bi se primakao nekom standardu koji je katastrofalan u Crnoj Gori. Poenta je da oni, koji su stimulisani zaradom, naprave pomak kako bi garađani dobili bolji standad.
Nije nama problem što su njima zarade tolike već što ne vidimo da se oni iskreno bore da rastu zarade i ostalih građana“, smatra on.
MANS traži zarade po učinku
Podsjećajući na redovne analize rada poslanika koje MANS sprovodi, Maraš ističe da pojedni parlamentarci ne zaslužuju svoje plate. On upozorava da u skupštinskim klupama sjede političari koji „ćute kao ribe“ ali redovno primaju i do dvije hiljade eura.
Takve poslanike, smatra on, trebalo bi plaćati po učinku a partije bi ih morale kažnjavati za nerad. „Ne može jednako da se tretira poslanik koji ne dolazi na plenum niti na odbore sa onim koji radi sve.
Plata im mora zavisiti bar jednim dijelom od učinka. Ako on nije podnio nijedan amandman, nije prisustvovao nijednoj sjednici odbora niti je bio na plenumu- on nije zaradio novac“, upozorava Maraš.
I pored njegovog mišljenja da takve poslanike treba kažnjavati, političari koji u Skupštini ćute i glasaju po pravilu finansijski dobro prolaze. Iako godinama u analizama MANS-a vodi kao poslanik koji nikad ne zbori u Skupštini, Dragan Đurović (DPS) osim poslaničke prima i platu od 3.000 eura u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo, kao i 477 eura u Nacionalnom odboru za bezbjednost saobraćaja.
Danilović smatra da se poslanicima ne mogu mjeriti minuti rasprave na plenumu ili odborima, ističući da posao parlamentarca nije samo u skupštinskoj zgradi. On smatra da posao političara zahtijeva odgovornost, ističući da se poslanički rad ne može cijeniti po učinku. „To je kao da kažete da je Leo Mesi za godinu dana se bavio fudbalom samo onih 90 minuta na terenu.
Mi valjda radimo i mimo onoga što je na plenumu, pa i mimo odbora. Pred svakim poslanikom je ogroman posao ukoliko želi da ga radi“, smatra Danilović.
Ministri umiju da „čupnu“ sa strane
Iako se u javnosti njihova finansijska težina uglavnom vezuje za plate u Vladi ili parlamentu, crnogorski političari svoj partijski angažman umiju da naplate i poslovima sa strane. Prije nego su ukinuli pravo na članstva u komisijama, sadašnji premijer i njegove kolege iz Vlade prethodnih 15 godina su u Savjetu za privatizaciju i raznim tenderskim komisijama dijelili milione.
Tokom decenijskih privatizacija i planiranja velikih državnih projekata, ministri su se čašćavali budžetskim nocem. Tako su samo šestorica najzastupljenijih sadašnjih i bivših funkcionera Vlade, za nešto manje od četiri godine, po tom osnovu prihodovali su 223.000 eura.
Oni su sa tih 900 eura sebi povećali plate i pokazali da nijesu bili članovi komisija da bi doprinijeli kvalitetu već da bi zaradili dodatni novac
Odlukom da se članovima Vlade plaća bonus od 900 eura kako bi se spriječilo učešće u komisijama, smatra Maraš, kabinet Igora Lukšića na mala vrata je povećao plate ministara.
„Ta odluka je smijurija. Ministri ne smiju da sjede u tim tijelima, jer njima Ustav kaže da ne smiju da preklapaju funkcije. Oni su sa tih 900 eura sebi povećali plate i pokazali da nijesu bili članovi komisija da bi doprinijeli kvalitetu već da bi zaradili dodatni novac“, smatra on.
Političari ne mare za visoke račune
Keković smatra da su crnogorski političari odavno izgubili osjećaj za probleme svojih glasača. Kada su ćutali na odluku o povećanju cijena struje i hljeba, smatra on, poslanici su pokazali da ne brinu brige običnih građana.
Keković upozorava da većina poslanika i ministara bespogovorno aminuje zakone od kojih građani imaju više štete nego koristi. „Oni kao da ne shvataju koje su muke običnog građanina koji sa svojom platom ne može da izmiri ni obaveze prema državi i plati komunilije.
Ljudi ne mogu od zarade da obezbijede golu egzistenciju, a kada se o tim stvarima raspravlja vidi se da političari ne žive u toj sferi. Oni više ne osjećaju probleme običnih smrtnika koji plaćaju račune i krpe kraj s krajem. Zbog toga bi morali da preispitaju sebe kada donose takve zakone“, smatra on.
Bonus video:
