U zemlji kakva je Crna Gora, sa mentalitetom i kulturom u kojoj su politički sentimenti uvijek naglašeni i gdje je politika oduvijek bila na pijedestalu, već godinama se gotovo svaki događaj na političkoj sceni označava kao istorijski i presudan, bio on to objektivno ili ne. Tako je i sa nastupajućim izborima u Nikšiću, koji se održavaju u uslovima sve dublje političke krize na državnom nivou, pošto cjelokupna opozicija bojkotuje parlamentarni život.
Zato se čini da je i za vlast i za opoziciju, politička bitka za Nikšić, bitka za Crnu Goru. Čime je taj fenomen objašnjiv?
"Nigdje nećete naći tu situaciju u bilo kojoj iole razvijenijoj demokratiji u Evropi, da vam se pred neke lokalne izbore nameću neka krupna državna ili istorijska pitanja. Jer, mislim da bi vas više gledali kao na slučaj koji je za posmatranje ili za rubriku vjerovali ili ne, nego što bi ih interesovalo ko su ozbiljni konkurenti na tim izborima", konstatuje Dragiša Janjušević iz Centra za političku edukaciju.
To što su u Crnoj Gori svaki izbori proglašavani istorijskim, za Janjuševića je sociološki fenomen, a ne samo odraz realnih političkih okvira.
"Tako da se građani više posmatraju kao obični glasači, kao obična vojska, koju treba mobilisati pred izbore, nego kao neko ko će biti oštar kritičar vlasti. To je zaista usko povezano sa našom političkom kulturom i emancipacijom političkom, koju zaista nijesmo uspjeli da izgradimo kroz čitav ovaj period tranzicije u kojoj se nalazimo", pojašnjava Janjušević.
Nakon referenduma o crnogorskoj nezavisnosti u maju 2006. godine, na kome je poslije 88 godina Crna Gora obnovila svoju državnu samostalnost, svaki iole važniji politički događaj bio je zaogrnut istorijskim značajem.
Od tada su, kako za vlast tako i za opoziciju, svi naredni parlamentarni i predsjednički izbori bili istorijski.
Za vladajuću Demokratsku partiju socijalista (DPS), predvođenu Milom Đukanovićem, na svakim sljedećim izborima, branila se teško osvojena državna samostalnost, dok su za opoziciju imali sudbinsku važnost za oslobođanje Crne Gore od višedecenijske vlasti, čija je nepromjenljivost, prema njenom shvatanju, dovela do partijskog zarobljavanja državnih institucija i podređenost opštih interesa, interesima stranke na vlasti i uskom krugu ljudi iz njene vrhuške.
No, čak i za specifičan crnogorski politički spektrum, neobično je to što su i gotovo svaki lokalni izbori nosili prefiks sudbonosnih.
Tako je i sa onim koji će 12. marta biti održani u Nikšiću. To je jasno sinoć, sa skupa aktivista vladajućeg DPS u tom drugom po veličini crnogorskom gradu, poručio donedavni premijer, još aktuelni prvi čovjek partije na vlasti, Milo Đukanović.
"Dvanaestog marta odlučujemo o nečem mnogo značajnijem od izbora personalnog sastava lokalne uprave u Nikšiću. Zapravo, izbori 12. marta su produžetak izbora od 16. oktobra 2016. Samo da podsjetim, da se ne zaboravi, šta je u igri na izborima 12. marta. Ne biramo mi novu vlast, nego mi na ovim izborima opet branimo Crnu Goru", precizirao je Đukanović.
Podgrijavanje podijeljenosti
Za razliku od Đukanovića, Neđeljko Rudović iz građanskog pokreta URA predstojeće izbore u Nikšiću ne naziva istorijskim, ali smatra da oni nesumnjivo imaju veliki značaj.
"Zato što na tim izborima opozicija treba da pokaže političku zrelost i treba da pokaže da su promjene u Crnoj Gori moguće, kao što je to pokazano u Budvi i u Kotoru. Da bi smo prosto dokazali i sebi i ostalima da su promjene moguće. Jer, političke promjene koje donose demokratizaciju Crnoj Gori, uslov su njenog opstanka", ističe Rudović.
Kako god, i vlast i opozicija, figurativno rečeno, smatraju da će bitka za Nikšić biti bitka za Crnu Goru, njen državni opstanak ili njenu demokratizaciju, svejedno.
No, da je atribut istorijski za bilo koje izbore odavno potrošen i da je u crnogorskim okolnostima izgubio na autentičnosti, Dragiša Janjušević nema dilemu. Ipak, primjećuje kako se taj epitet lako lijepi kod duboko podijeljenog društva, koji onda lako zaboravlja na socio-ekonomsku stvarnost.
"Tako da mi zaista imamo jedan fenomen u Crnoj Gori da se iz izbora u izbore, počev od lokalnih pa do predsjedničkih, najmanje priča o onim suštinskim problemima građana, što je paradoksalno. Više se priča o nekim istorijskim, epskim, sudbonosnim temama, koje se vezuju za nastanak države, za obnovu države, za čuvanje države, za trajanje države, čime se samo podgrijava podjeljenost. Time imamo produžetak građanske agonije, gdje opet, običan građanin suštinski najviše strada", zaključuje Janjušević.
Bonus video:
