Čak i Oksfordski rječnik nagađa o korijenu riječi „kreten“, ali postoji sumnja da je potekla iz jednog francuskog alpskog dijalekta i da je značila Hristu nalik osobu, odnosno kazivala božje stvorenje koje nije sposobno da zgriješi.
Dakle, da su poslanici Demokratskog fronta bili na skijanju u odmaralištu Le Sappey-en-Chatreuse, npr, i da im je Đukanović preko tvrdo kuvanog vina posutog cimetom i oraščišem rekao „bravo, kreteni“, to bi se shvatilo kao kompliment najvišeg ranga. Još bi lokalni živalj pomislio da je poslanički klub DF-a obožen, a najmanje manifestacije na tijelima ove jurodive grupe bile bi ukaz njihove mirotočivosti.
Lako zamišljam kako sa senzualne usne Milutina Đukanovića curi bjeličasta tekućina koja liječi kurije oko i neplodnost, vidim jasno Andriju Mandića raspetog i svetog i rumeno nebo ponad Grenobla kojim odjekuju gregorijanske himne - nošena vazdušnim strujama znanim samo najboljim jodlerima i surom orlu letjela bi vijest radosnica da je Milo lopov i da mu se to nakon trideset godina pizdunskog ćutanja konačno smije reći u facu.
Kontekst je čudesna stvar. Na mjesto slike Petra Lubarde u Skupštini samo treba razviti foto-tapet sa nekim alpskim motivom i već imamo hagiografsku inscenaciju iz srednjeg vijeka: grešniku se javlja hor heruvima, opominje ga da se okrene putu pravde, grešnik odgovara „bravo, kreteni“, što znači „bravo, božiji ljudi“, prihvata njihovu svetu objavu i kaje se za lopovska djela. Svi se grle i ljube u pobožnom transu i poju laude, među kojima se povodom hiljadu godina državnosti ističe Pasija svetih mučenika Petra i Andrije, što je napisa prvi dukljanski kompozitor nadbiskup Ivan oko 980 godine n.e.
Zaista je za ponos ponašanje odličnika koji su u petak pokazali stupanj gotovo joginske samokontrole. Umjesto da je neko izvadio keramički nož i počeo da kolje, božanska smirenost prevladala je da niko ne sagriješi, da svi ostanu čisti u licu tvorca i međunarodne demokratske javnosti.
Zato odbacujem i ne razumijem ozbiljnost, paniku i nesreću koju mediji pronose povodom cijelog slučaja. Sve što se desilo bilo je u granicama ponašanja civilizovanih ljudi, doduše u nekoj vrsti transa ili opijenosti kojoj ne znamo pravi uzrok, kao što nismo sigurni da li se to nad glavom Tarzana Miloševića ukazala nekakva areola, ili je sve samo pričin izazvan grešnim okom kamere.
Famozno „bravo, kreteni“ nije jedina kripto spiritualna poruka koju sam zamijetio. Tarzanov energetski oblak tek je vajno nagađanje. Ali puštanjem jutjub snimka unazad krici dr Branka Radulovića do posljednjeg tona pogađaju melodiju jedne stare rumunske liturgijske himne u kojoj se slavi svedržitelj i mir, a lice Ranka Krivokapića zaista jeste nalik drevnim martirima u areni, onima koji su umirali slaveći novi život.
Poslanik Janko Vučinić očigledno okrenut unutrašnjem dijalogu sa nekom višom silom, ili više njih, okretao se kao gepard pomirenja među tom uskomešanom masom dostojnika.
Đukanovićevo „dođi, dođi“ zapravo je poziv nebesima i navješta dolazak onog kojeg svi čekamo, posljednje vrijeme, okrenutost saglasju čovjeka sa svojom najvećom tajnom.
Otud se oko Đukanovića napravio energetski prsten onih koji preko njega poslaše istu poruku. „Dođi, dođi“, kao jedno biće govorila je ta uskomešana masa poslanika zagrljenih oko izabranog pastira dikretno konektovanog kroz skupštinski plafon sa kosmološkom nedokučivosti.
Đukanovićev visoko podignuti kažiprst jasna je aluzija na podgorički spomenik Svetom Petru Cetinjskom koji je okrenut ka video bimu Televizije 777 preko čijeg se signala nekoliko minuta otvorio duhovni portal ovom autoru nepoznate svrhe.
Gandi bi pozavidio crnogorskom poslanicima na dometu bratoljublja i mislim da je ogavno cijeli slučaj tumačiti kao neku vrstu svađe ili sukoba interesa. Nije tu niko htio nikoga da povrijedi, naprotiv, svi su poštovali svoje mjesto u univerzumu. Snimak iz skupštine je dirljiv i mogao bi postati spot protiv nasilja.
Kad poslanica biblijskog imena Marta kaže „Ovo ste vi dozvolili“, i ona se obraća nekom nadnaravnom biću, slaveći ga, slaveći njegovo djelo, tu emotivnu lambadu pobožnih muževa koja se odvijala pred njenim očima.
To je crnogorska politika kakvu zaslužujemo, to su fakiri spremni da spavaju na čavlima za dobrobit naroda. Oni čuvaju mir, oni su ljudi božji, njima je predato carstvo zemaljsko.
Bonus video:
