Jednom sam zamijenio pet maraka na barskoj pijaci i dobio dinare. Diler je tim markama kupio franke. Franke je zamijenio za zlato. Zlato je morao da uloži u zube.
Onda je zube izgubio u masovnoj tuči na barskoj pijaci. Zlatni sjekutić pronašli su dječaci koji su tamo krali lubenice. Jedan od dječaka otišao je kod zlatara i ponudio zub na prodaju.
Zlatar je bio špijun i prijavio je zub policiji. Inspektori u civilu saslušali su dječakove roditelje. Nosili su istovjetne pederuše kao i dileri. Po kratkom postupku zub je konfiskovan i procijenjena je njegova valutna vrijednost. Prenesen je u državni trezor, u kesi od pamuka na kojoj je bio odštampan grb.
Prilikom transporta novca i vrijednosti do republičkog sefa dogodila se pljačka. Naoružani muškarci uspjeli su da ukradu zlato i novac. Policija je tragala za njima, ali uzalud. Imali su spremna dokumenta preko kojih su se prebacili u Švajcarsku.
Da bi izbjegli kontrolu, lopovi su izveli finansijski luping. Zub je opet pretvoren u franke. U sefu švajcarske banke novac se oplodio na idealnoj temperaturi. U razgradivoj PVC vreći kakvu prodaju saloni bankarske opreme, pet maraka sa početka priče nakotile su se pod kamatom i novim imenom.
Jednog dana novac je prebačen na drugi račun koji je ležao na dalekim ostrvima Okeanije. Recimo da je zub, odnosno njegov novčani ekvivalent, prebačen na Markiška ostrva. Tamo gdje je sahranjen bivši bankar i slikar Pol Gogen, zvani Koke. Ali tamo ni zub ni novac više nisu imali fizičkog oblika.
To je na ostrvima normalno, jer tamo novac nema uobičajenu težinu. Evo, po sjećanju, kako Gogen u svojim pismima govori o ekonomiji svog ostrva: Ovdje vo vrijedi dva sua, ili vještinu da se ulovi. Upravo je tako bilo i sa mojih davnih pet maraka - bile su daleko i koštale su vještinu da se do njih dopre. Postale su neprocjenjive, jer do njih više nikad nisam mogao doseći.
Dinari koje sam dobio zauzvrat izgubili su vrijednost već narednog dana. Pošto sam bio kažnjen neizlaskom iz stana, nisam mogao da ih potrošim. Preostalo mi je da ih bacim sa petog sprata. To sam i uradio. Jato novčanica letjelo je nad glavama prolaznika i nijedan se nije zaustavio da ih pokupi, što je definicija inflacije.
Vrijeme je da kažem odakle mi pet maraka i zašto sam bio kažnjen. Ukrao sam ih iz babinog novčanika. Istina je da priča počiva na delikvenciji. Krađa zapravo nije bila sitna, ali meni danas tako izgleda. Baba je čak pomislila da su provalnici. Bio je rat i nikome nije bilo čudno da se krade. To je ukratko porijeklo mog novca iz devedesetih. Porijeklo imetka iz vremena rata uvijek je pljačka. Ali moja savjest nalazi načina da se umiri.
Moram reći da je novac već bio prljav kad sam ga uzeo. Moja baba bila je dio organizovane kriminalne piramide, kao i svaka baba tih godina. Jer država je bila kriminalna struktura. Država je vodila rat i izdavala trasu preko Jadranskog mora. Trasu su zakupili međunarodni šverceri duvana. Od tog se posla pomagala i državna kasa. Baba je iz budžeta podizala penziju, da bi kupovala mlijeko u kojem je prala djeliće državnog prljavog keša.
Država je bila puna papira kojem se nije knjižilo porijeklo. Cijeli državni aparat prao je novac preko kriminalaca. Pare su bile teške i masne. Neki su prali na veliko i privatno, kroz biznise koje niko nije nadgledao. Dizali su zgrade bez kanalizacije na jezerima vrelih govana. Nicala su naselja bez urbanističkih planova. Banke. Izmišljali su festivale i sportske klubove. Prodavali su drogu i municiju i svečano otvarali restorane. Prali su na veliko. Dok su penzioneri glancali kovanice, kako bi unucima kupili čokoladu.
Čokolada se nije jela često, jer znalo se da od nje stradaju zubi. Onda si prisiljen da ugradiš zlatni zub. Zub ti zatim izbiju u masovnoj tuči kakvih je bilo mnogo, uglavnom oko politike. Zalud kajanje, zub više nije tu. Leži u nekom sefu. Lebdi u nekoj virtualnoj rupi šupljoj poput tvoje vilice i čeka da se tiho kao pištoljem za šlag upumpa nazad u obličju inostranih ulaganja na Jadranu.
Prvo su ti ratom izbili zube. Onda su ih krađom prodali. Zatim su ih privatizacijom uložili nazad. Možda ti sad ponude i posao. Da zaradiš staro zubalo. Možda je vrijeme da se nasmiješ, jer zubi dolaze na svoje mjesto. Ali para više gledati nećeš.
Bonus video:
