Popričala bih sama sa sobom, ali su nam različiti pogledi na svijet

Draganić niže priznanja za svoj rad, a prije nekoliko dana stigla je još jedna nagrada iz Mrkonjić Grada

4908 pregleda 476 reakcija 4 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Nikšićanka Radojka Draganić i Mrkonjić Grad su “stari” drugari - ona šalje aforizme, a Grad nagrade. Tako je prije nekoliko dana stigla treća nagrada na javnom konkursu humora i satire - nakon Najduhovitijeg i Bronzanog aforizma, stigao i Pozlaćeni.

”Nagrade za aforizme sa festivala iz Mrkonjić Grada su mi potvrda da u ovom žanru sazrijevam i da, tri godine unazad, dobijam neku od nagrada. Nagrade su potvrda talenta i rada i značajan podsticaj za dalje stvaranje. Posebno mi znači nagrada ‘Mladi tipar’, na XXXIV danima humora i satire ‘Vuko Bezarević’, jer je velika čast i zadovoljstvo biti dobitnik ove nagrade, pogotovo jer se ona dodjeljuje na jednom od najznačajnijih festivala humora i satire, pa samim tim predstavlja veliko priznanje za svakoga mladog stvaraoca koji se bavi aforizmima”, kaže za “Vijesti” Draganić koja je u svijet književnosti “uplovila” preko poezije.

A da je njena poetska plovidba započela uspješno govore i nagrade za Najromantičniju ljubavnu pjesmu i Specijalna nagrada u oblasti poezije na VII Multimedijalnom festivalu za mlade u Pljevljima.

”Sa poezijom sam počela svoje stvaralaštvo i trudim se da je ne zapostavim. Književni klub ‘Poenta poetika’, čiji sam član, daje mi dodatni podsticaj da je stvaram i mogućnost da svoje stihove često govorim na raznim večerima koje taj klub organizuje”, kaže mlada književnica i priznaje da je trenutno više posvećena aforizmima.

Druga godina je master studija crnogorskog jezika i južnoslovenske književnosti. Tokom studiranja počele su da je zanimaju kratke forme kojima se sa što manje riječi, kaže što više, a profesor Dragan Koprivica je, ističe, prepoznao talenat za koji ni sama nije znala da posjeduje.

”Nikada nijesam vjerovala da ću svoje stavove i promišljanja upravo izražavati kroz aforizme. Međutim, shvatila sam da aforizmom, na najbolji i najlakši način, iskazujem kritički stav, ono što mislim o društvu koje me okružuje, sistemu, državi u kojoj živim, vlasti, pa i pojedincu i njegovom položaju u odnosu na druge. Naravno, sve to je prožeto humorističkom notom. Ovaj žanr je marginalizovan u odnosu na ostale žanrove u književnosti, zapostavljen najviše zbog toga što se obično aforizmom iznosi kritički stav i što takav stav često nailazi na osudu”.

Za inspiraciju u zemlji, ali i u regionu, gdje je većina vijesti aforizam, ne mora da brine - materijala ima i previše, a na njoj je samo da “naoštri” olovku i “izoštri” um i da surovu zbilju pretoči u razonodu.

”Za pisanje aforizama je bitno okruženje, mjesto u kojem živimo, a Crna Gora, ali i cijeli Balkan, je veoma plodno tlo za stvaranje satire. Aforizmom se na humorističan, suptilan i dubok način, kritikuje pojedinac, društvo, vlast... a naše društo ima brojne anomalije koje treba kritikovati i korigovati. U Crnoj Gori se njeguje i cijeni zdrav humor, pa je i to jedna od pogodnosti za stvaranje aforizama na ovom prostoru”. Dok drugi “potroše” stranice, Radojka jednom rečenicom pogađa suštinu. Baš zbog toga, ističe mlada književnica, nije lako pisati aforizme.

”Mnogi smatraju da je aforizam lak žanr za pisanje, upravo zbog kratke forme, ne znajući da aforizmi ne nastaju na lak i brz način, kao što se čitaju, već da treba da se uloži mnogo truda da on bude jezgrovit, sažet, efektan, a pritom aktuelan i duhovit. Da aforizme nije lako pisati, pokazuje i činjenica da je sve manji broj mladih stvaralaca koji se bave ovim žanrom”, objašnjava ona.

Nada se da će ih biti više, jer mladosti bi trebalo da “leži” kritičko promišljanje. A i kratke forme su primamljivije novim generacijama.

”Sizif je gurao kamen uzbrdo, a nas život gura nizbrdo”, jedan je od Radojkinih aforizama.

”Ljudi često za svoje postupke krive nekoga trećeg ili, kao po navici, sudbinu. Ipak, treba da budemo svjesni svojih postupaka i djela, jer smo mi jedini odgovorni za svoj život i za to da li ćemo izgurati kamen do vrha brda, to jest postići uspjeh, pa iako se taj kamen vrati na dno neka nam to bude dodatni podsticaj za novi uspjeh, a ne kočnica za nova ostvarenja”, dodaje Draganić...

”Istoriju pišu pjesnici, jer sve je to stvar mašte i trenutak inspiracije”.

”Svakako da je primamljivija i zanimljivija ova istorija što pišu pjesnici. Ponekad ima više istine u poeziji nego u samoj istoriji koju kroje brojni istoričari po svom nahođenju, ne osvrćući se na činjenice. Samim tim, istina je često diskutabilna”.

Ali, nije diskutabilna njena nova knjiga na kojoj vrijedno radi. Prvu, pod nazivom “Skraćena verzija”, objavila je Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića.

”Svakodnevno pišem, pravim selekciju koji će se aforizmi naći u knjizi koja će izaći u septembru ove godine”, najavljuje ona.

Iako ne piše često autobiografske aforizme, postoji jedan koji je najbolje opisuje, ali i koji je izraz njenih unutrašnjih borbi i sukoba:

”Popričala bih sama sa sobom, ali su nam različiti pogledi na svijet”...

Čovjek mora da pobijedi

”Uzalud tražite čovjeka, to je izgubljen slučaj”, glasi Radojkin aforizam.

”Vremenom smo se udaljili od pravih vrijednosti i vrlina koje svaki čovjek treba da posjeduje. Empatije i solidarnosti je sve manje, dobra djela pojedinaca nas često iznenađuju, umjesto da se podrazumijevaju. Svi mi u sebi imamo dobre i loše osobine, nadam se da će u budućnosti samo ove dobre isplivati na površinu”, kaže Draganić.

Bonus video: