To je brak koji sažima katalonsku situaciju. I nekoliko dana uoči glasanja koje bi moglo staviti Kataloniju na put prema punoj nezavisnosti od Španije – i direktnom sukobu sa Madridom – u tom braku počinje da se osjeća napetost.
"Slažemo se skoro oko svega, skoro svega", kazao je Hoan, finansijski referent u jednoj osiguravajućoj kompaniji u Barseloni, nježno ali oprezno stavljajući svoju ruku na supruginu. "Samo, hm, ne oko ovoga. Zbog toga nam je zanimljivije".
Novinar "Gardijana" posjetio je Hoana i Mariju u njihovoj kući u Terasi, oko 20 kilometara od regionalne prijestonice, a oni u razgovoru sa njim nijesu željeli da se predstave pravim imenima.
Niko ovdje nije siguran kako će se ovaj novi trk prema nezavisnosti završiti, a mnogi se odlučuju za oprez – naročito ukoliko to ne odobravaju.
Za Hoana, to je jednostavno: Ja sam tipični Katalonac, potičem iz duge linije Katalonaca, govorim katalonski od kako znam za sebe. Moji djed i baba su željeli nezavisnost, moji roditelji su razvijali zastavu na balkonu“.
On vjeruje da postoje dvije vrste ljudi koji žele nezavisnost: Oni koji iznose razumne argumente zasnovane na činjenicama o ekonomiji, istoriji i godinama kulturnog jezičkog i fiskalnog maltretiranja od strane pretjerano centrističke vlade u Madridu, i koji "jednostavno osjećaju". Za Hoana, "to je u srcu". "Ne mogu ništa povodom toga: ne osjećam se španski".
"Sretnem nekoga iz Andaluzije i osjećam da nemamo ništa zajedničko. Poštujem ih, ali ne osjećam da su mi bliskiji nego recimo Francuzi. Mislim da bi nam bilo bolje ekonomski, bez poreza kojim finansiramo ostatak Španije. Međutim, uglavnom je riječ o osjećaju".
Marija, koja je nezaposlena, osjeća drugačije. Ćerka roditelja koji su se iz drugih djelova Španije preselili u Kataloniju, ona je kod kuće govorila španski (i na španskom razgovara sa Hoanom koji joj odgovara na katalonskom) i ona kaže da se jednako osjeća Španjolkom i Katalonkom.
"Ne mogu da razumijem Katalonca koji kaže da mu je bliži bilo koji Evropljanin od Španca. I prije svega pitam se: da li bi postojala ova sklonost ka nezavisnosti da je Katalonija jedan od siromašnijih regiona Španije"?
Marija smatra da je suština u novcu. "Da, Katalonija daje puno. Ali je i primila puno. Franko je ovdje premjestio industriju, a radnici kao moji roditelji su došli i odnijeli ne samo prosperitet i ekonomske vrijednosti već takođe i intelektualne i kulturne. To ne možete ignorisati"
Ona bi željela da postoje pojedinačni fiskalni sporazumi između svakog španskog regiona i države. "Mora postojati solidarnost u Španiji. Teret samo treba bolje preraspodijeliti".
Hoan je nestrpljivo prekida: "Rado ćemo pokazati solidarnost. Međutim, radi se o razmjerima. Taj deficit od osam procenata, tih 15 milijardi eura više koje dajemo Španiji više nego što dobijamo nazad, jednostavno je previše. To nam škodi. To pogađa našu ekonomiju".
Međutim, politika je prljava, kaže Marija.
"Ukoliko Artur Mas i njegova vladajuću partija CiU pobijedi na regionalnim parlamentarnim izborima u nedjelju i sazove referendum o nezavisnosti biće to pobjeda političkog oportunizma. Ta stranka nikada ranije se nije zalagala za nezavisnost, dok nijesu osjetili raspoloženje naroda.Sada će iskoristiti te independističke glasove kako bi sproveli liberalne i desno orijentisane politike".
Hoan jedva uspijeva da se suzdrži. "Međutim, u tome je stvar. To dokazuje da želja za nezavisnošću nije u vezi sa politikom već ljudima. Da zavisi od CiU, ništa se ne bi događalo. Društvo je promijenilo CiU, a ne obrnuto. Mislim da je Mas pametan i hrabar: zapazio je promjenu".
Međutim, Marija se ne da. Ona kaže de ne "razumije ljude koji se zalažu za nezavisnost i koji se pozivaju na superiornost Katalonije u odnosu na ostatak Španije. Ovo insistiranje da govorim katalonski: mogu, ali nije u redu da me primoravaju. I činjenica da ljudi loše govore o Španiji: kao Katalonka s korijenima izvan Katalonije to smatram uvrjedljivim".
Dakle, preksjutra svako od njih će glasati, različito. Hoan nema nedoumica: ovo je možda istorijski trenutak. Marija, međutim, ima problem: političari koji se protive nezavisnosti, naročito na ljevici, "prilično su loši. Teško je odlučiti za koga glasati". A zatim, uz ljubak osmijeh svom mužu ona kaže "vidjećemo". "Šta je važnije – osjećanja ili novac. Nezavisnost ili solidarnost".
Bonus video:
