Oni koji imaju “više”, nažalost, ne drže novce u sistemu Crne Gore, pa je svaka promišljena analiza progresivnog oporezivanja unaprijed svedena na riječi, a bez brojki i dokumentacije ekonomski se ne može mnogo dokazati”, kazala je za “Vijesti” ekonomska i finansijska analitičarka Mila Kasalica na pitanje da li treba povećati stopu poreza na dobit ili uvesti progresivno oporezivanje kako predlažu iz SDP-a i tako dio tereta krize prevaliti na one koji imaju više i koje će te mjere manje pogoditi nego građane.
“Progresivne stope na dohodak građana su već jednom bile praksa u crnogorskoj ekonomiji, i doprinjele su povećanju sive ekonomije.
Svaki predlog uvođenja progresivne poreske stope bi trebalo da slijedi izradu ozbiljne kompleksne analize, koja će pokazati koliko je razreda zarada i koliko se stvarno poreza može prikupiti po definisanim razredima veličine zarade. Do tada, svaki predlog je lijepo čuti, ali posao je izmjeriti šta bi to stvarno trebalo da znači pa potom donijeti odmjerenu odluku koja odgovara momentu ekonomskog razvoja.
Dodatno, “oni koji imaju više”, nažalost, ne drže novce u sistemu Crne Gore, pa je svaka promišljena analiza unaprijed svedena na riječi, a bez brojki i dokumentacije ekonomski se ne može mnogo dokazati.
I, teorijski iako takvo što nije još mnogo decenija provedivo ovdje, progresivne stope su razvijene ekonomije uvele tek kad su stvarno ušle u period potpunog održivog razvoja, ali ni tada takvim stopama nisu riješile nejednakost u sistemu, a jesu riješile pitanja spremnosti i voljnosti poreskih obveznika da su odgovorni prema obavezi da prijave sve godišnje prihode i dobrovoljno obračunaju, prijave a potom plate pripadajući porez.
Zato je širenje poreske baze i uvećavanje broja onih koji jesu u bazi Poreske uprave koju dostavljaju poslodavci, u ovom trenutku cjelishodnije rješenje.
Da li u neraspoređenoj dobiti preduzeća ima prostora da se izbjegne plaćanje poreza? Veliki broj preduzeća ima značajne iznose neraspoređene dobiti, znači li to da su u dobroj poziciji i da bi bankarski sektor mogao da pojača kreditiranje privrede?
Podaci iz finansijskih izvještaja se moraju sagledavati kao cjelina međuzavisnosti, a ne u selektivnosti pojedinačnih brojki koje ne daju pravu sliku privrednog subjekta i ukupne privrede.
Neraspoređena dobit je broj u bilansu stanja a mijenja se svakim krajem godine kada se zaključuju knjige kompanija. Predstavlja zbir nakupljenih neto dobiti, a nakon izdvajanja poreza na dobit pravnog lica za svaku godinu pojedinačno za koju se iskazuje profit u knjigama kompanije. Taj broj nisu novci. Mogu biti, ako kompanija ima sjajnu likvidnost. Međutim, to je u praksi poslovanja skoro pa bajkovit slučaj.
Dio isplate iz neraspoređene dobiti, nakon odluke relevatnih tijela privrednog društva o isplati dividende koja pripada vlasnicima kapitala, povlači anticipativni obračun i istovremeno plaćanje poreza na dohodak. Ali, pravno lice je obavezno da veoma pažljivo promišlja politiku isplate dividende, s ciljem da se ne ugrozi neraspoređena dobit preko koje se kompanija štiti od rizika i prati svoje poslovne planove i tržišne trendove.
Neraspoređena dobit iz bilansa stanja privrede bi trebalo da jeste ključni input kada banke treba da odlučuju o kreditnoj podršci. Međutim, banke moraju da gledaju cjelinu poslovanja iskazanu kroz zvanične izvještaje. Ako su novčani tokovi kompanije skromni, a naša ukupna privreda odavno kuburi sa dubokom nelikvidnošću, to su preduslovi da banka svede kreditiranje na ove tekuće overnight kredite (prekonoćne kredite), što je ružni proizvod nedostojan odgovorne bankarske prakse koja bi trebalo da prati ekonomski razvoj nacionalne ekonomije.
Šta mislite o novim mjerama štednje Vlade i da li će biti dovoljne da se suzbije ogroman javni dug?
Crnogorska ekonomija na agregatnom nivou ima veliki rizik: strukturu javnog duga, gdje je 2,5 milijardi spoljnji javni dug. Ponašanje javne administracije, u veličini i načinu neefikasnog pružanja javne usluge, a uz uticaje politike, uslovilo je gubitak povjerenja vlasnika najvećeg dijela javnog duga.
Cijena izgubljenog povjerenja ino-povjerilaca su januarske, pa julske pa opet januarske mjere Vlade, u uzimanju iz džepova građana i privrede Crne Gore.
Te mjere neće umanjiti veliki spoljni javni dug. To nije ni suština sprovedenih i najavljenih mjera Vlade Crne Gore. Fiskalna strategija do 2020. nema za cilj povraćaj glavnice duga, što tabela 4 na str. 29 iz dokumenta jasno prikazuje. Planira se povraćaj svega dvjestotinjak miliona, uz napomenu da je od planirane cifre tadašnjeg povraćaja pola unutrašnji, a ne spoljnji dug. Dodatno, sudeći po riječima potpredsjednika Vlade, ove mjere treba da obezbijede uslove da se glavnice kredita 2019/20. zamijene za jeftinije kredite, a to znači da se u agregatu suma javnog duga neće smanjiti osim kroz procenat učešća javnog duga u BDP-u, a zbog rasta BDP-a.
Ove mjere imaju drugi cilj: da se ino-povjeriocima pruži dokaz da su budžetski novčani tokovi pod kontrolom. Sto sedamnaest miliona eura efekta novih mjera u sumi predstavlja uvećanu kamatu na dug (npr., 2017- oko 96 miliona eura). To je signal da su ino-povjerioci izvršili pritisak da se od poreskih obveznika unaprijed sakupe sredstva, koja garantuju postojeće i uvećane kamate na dug u podacima o kretanjima javnih tokova novca.
Garantovanje redovnog isplaćivanja kamate eventualno može da pomogne da se duboko nepovjerenje inostranih vlasnika crnogorskog spoljnjeg javnog duga umanji.
U ovom momentu makroekonomski je važno smiriti inostrane povjerioce, a to je interes svih u Crnoj Gori, pošto se svaka razvojna agenda može srušiti, ukoliko se glavnica spoljnjeg duga stvarno bude tražila u cjelini a dinamikom dospijeća 2019-2020. Ne bi trebalo da bude tražena, jer je naša ekonomija rastuća i ostaje rastuća i vibrantna i žilava, čak i uz okamenjenu korupcionašku pozadinu kafanokratskih modela privređivanja. Ali se izgubilo povjerenje ino-vlasnika javnog duga a to onda konstituiše onu prijetnju iz straha iskazanog tokom izlaganja predstavnika MMF-a sa nedavnog pressa.
Nema u tome hvale Vlade i sličnih doskočica; to je prijetnja u oblandi diskretne i agresivne diplomatije, što u konačnici nije pravedno prema poreskim obveznicima Crne Gore. Međutim, kako je ministar finansija čak otvoreno potvrdio da ga/njih iz Vlade inkluzivnost ne interesuje/ nisu imali vremena za takve pravilne korake javnog sučeljavanja argumenata, tada paničnost zbog gubitka povjerenja vlasnika javnog duga plaćamo svi mi, građani/nke i privreda zemlje.
Bonus video:
