Pažljivo grabuljajući po zemlji na nesnosnoj vrući na arehološkom nalazištu u istorijskom Džejmstaun, Čard Rid naporno radi kako bi rekonstruirala život Angele, koja je tu stigla iz Afrike prije 400 godina.
Nakon mukotrpnog prelaska Atlantika, Angela je jedna od prvih afričkih robinja za koje se zna da su stigle do prvog stalnog engleskog naselja u Sjevernoj Americi.
"Vidim mnoge veze iz istorije moje porodice sa onim što je počelo ovdje 1619. godine", kaže 32-godišnja arheološkinja iz Virdžinije koja je i sama crnkinja.
Prve robove koji su stigli u današnje SAD naziva "pramajkama i praočevima, ne samo afroameričke nego američke kulture uopšte".
Kaže da i u njenom porodičnom stablu ima i bijelih slugu i crnih robova.
Dok pažljivo radi, iz zemlje počinju da izranjaju cigle, ostaci modernijh zgrada kasnije podignutih na mjestu posjeda u Džejmstaunu na kojem je nekada živjela Angela, prenosi agencija Hina.
Zeleni krajolik vjerovatno se nije bitno razlikovao od onog koji su afrički robovi vidjeli po dolasku u avgustu 1619. godine
U to doba portuglaski i španski trgovci robljem već su decenijama prodavali Afrikance kao radnu snagu u Južnoj Americi, na primjer u Brazilu.
Porijeklom iz kraljevine Ndongo, današnje Angole, Angelu su ukrcali na portugalski brod u Luandi koji je zaplovio prema Verakruzu, španskoj koloniji u današnjem Meksiku.
Gotovo trećina od 350 robova umrla je prije nego su brodovi prešli Atlantik zbog užasnih uslova transporta.
Prvi od dva brodova, "Bijeli lav", stigao je u Virdžiniju u drugom dijelu avgusta 1619. godine, napisao je Džon Rolf, bogati engleskih doseljenik koji je bio suprug Pokahontas, čiji je otac bio moćni američki poglavica.
Drugi brod je do Point Komforta, današnjeg Fort Monroa blizu Džejmstauna, stigao nedugo poslije, prenosi Hina pisanje AFP-a.
Jedina žena čije je ime ostalo sačuvano za istoriju je Angela, "prva dokumentovana Afrikanka u Virdžniji", kaže Bli Straube, kustos u muzeju u Džejmstaunu.
"Za mene je to poput priče o Evi", dodala je.
"Ona i druge Afrikanke koje su stigle 1619. su generacija onog što će postati naša afroamerička zajednica. To je početak".
Početak je to, prenosi Hina, i mračnog dijela američke istorije, 250 godina ropstva i nakon toga dugo razdoblje rasne segregacije.
Posljedice se u američkom društvu osjećaju i danas.
Afričke robinje u Virdžiniju su stigle nedugo nakon što su doseljenici 30. septembra izabrali prvo mjesno zakonodavno tijelo. Istoričar Džejm Horn to naziva istorijskim paradoksom.
Samo par sedmica nakon "našeg prvog demokratskog eksperimenta" stižu ljudi kojima su "ukinuta sva prava, čak i ono na identitet".
Teri Braun, upravnik nacionalnog spomenika Fort Monroe, kaže da je istorija ropstva u SAD-u "najveća priča o preživljavanju u američkoj istoriji".
Braunm koji je zahvaljujući DNK testiranju saznao da su mu preci stigli iz Kameruna, kaže da je "veoma emotivan" kada razmišlja o dolasku prvih Afrikanaca u Virdžiniju, uključujući Angelu.
"To je bilo prije 400 godina. Ko bi ikada pomislio da ću ja ovdje stajati na njihovim ramenima?".
Početkom 1620-ih godina u Virdžiniji je bilo tridesetak Afrikanaca, ukazuju zapisi.
Angelino ime pojavljuje se na popisu stanovništva 1624. i 1625. godine. Neki istoričari sumnjaju da joj je to bilo pravo ime, već da su joj ga vjerovatno dali Portugalci.
Ali svi se slažu da je bila robinja u bogatoj obitelji Pirs. Vjerovatno je radila u kući i voćnjaku, smatra Straube.
Takođe je vjerovatno živjela sa bijelom poslugom. Naime, tek je 40 godina nakon Angelinog dolaska, oko 1660. godine, nekoliko engleskih kolonija u Sjevernoj Americi proglasilo da se ropstvo prenosi po majci.
Međurasni brakovi bili su zabranjeni, što je u nekim državama bilo na snazi i u 20. vijeku.
Nakon 1625. Angela nestaje iz almanaha, ali njeno je ime danas u centru pažnje u Džejmstaunu.
"Istraživanje o prvim Afrikancima daje nam puniji uvid u dio američke istorije s kojim se još nismo pomirili", kazala je Rid.
Bonus video:
