Pandemija koronavirusa će pružiti puno lekcija o tome šta sljedeći put treba bolje uraditi kako bi se spasilo više života i umanjila ekonomska šteta. Međutim, već postoji jedan način da se pobrinemo da buduće pandemije budu manje smrtonosne: reforma ili prekid finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Prošle nedjelje senator iz Floride Rik Skot pozvao je Kongres da sprovede istragu o ulozi koju je ova agencija Ujedinjenih nacija imala u „pomaganju komunističkoj Kini da zataška informacije u vezi sa prijetnjom koronavirusa“. Trulež u SZO seže dublje od njene prisnosti sa Pekingom, ali i od toga se može početi.
Epidemija koronavirusa je počela u Vuhanu, Kini, na jesen, možda čak i početkom novembra. Uznapredovala je u decembru. „Caixin Global“ je objavio da su kineske laboratorije identifikovale sekevencu genoma koronavirusa do kraja decembra, ali su im kineski zvaničnici naredili da unište uzorke i da ne objave svoje otkriće. Doktor Li Venliang je 30. decembra upozorio kineske doktore na virus, a nekoliko dana kasnije lokalne vlasti su ga optužile za laži koje su „ozbiljno narušile društveni poredak“.
Tajvanske vlasti su upozorile SZO 31. decembra da su vidjele dokaze da se virus može prenijeti sa čovjeka na čovjeka. Međutim SZO, iz poštovanja prema Pekinga, nema normalne odnose sa Tajvanom.
SZO je 14. januara objavila na Tviteru da „preliminarne istrage koje su sprovele kineske vlasti nijesu pronašle jasne dokaze o prenosu sa čovjeka na čovjeka“. Agenciji je trebalo još nedjelju dana da ispravi tu dezinformaciju.
Odbor SZO za vanredne situacije je 22-23. januara diskutovao o tome da li da proglasi kovid-19 „prijetnjom po javno zdravlje međunarodnih razmjera“. Virus se već bio proširio na nekoliko država, a takvo saopštenje bi bolje pripremilo svijet. To je trebalo da bude laka odluka, uprkos prigovorima Pekinga. Ipak, generalni direktor SZO Tedros Gebrejesus je odbio da to učini i umjesto toga otputovao u Kinu.
Konačno je dao takvo saopštenje 30. januara - izgubivši dragocjenih nedjelju dana - a njegova retorika ukazuje da je posjeta Pekingu bila više političke prirode nego javnog zdravlja.
„Kineskoj vladi treba čestitati na vanrednim mjerama koje je sprovela“, kazao je on. „Nemam apsolutno ni trunku sumnje u posvećenost Kine da bude transparentna“.
Studija Univerziteta u Sautemptonu ukazuje da bi broj slučajeva koronavirusa mogao biti smanjen za 95 odsto da je Kina tri nedjelje ranije reagovala kako bi suzbila virus. Ipak, doktor Tedros je veličao Peking koji je, kako je kazao, postavio „nove standarde za reagovanje u slučaju izbijanja epidemije“.
Takođe je hvalio brzinu kojom je Kina identifikovala „sekvencu genoma i podijelila je sa SZO i svijetom“. Kina je to učinila tek 12. januara. Doktor Tedros je 30. januara takođe kazao da „SZO ne preporučuje ograničavanje trgovine i kretanja“. Predsjednik Donald Tramp je ignorisao taj savjet i narednog dana objavio putna ograničenja prema Kini. Američka napredna elita kritikovala je Trampa pozivajući se na saopštenja SZO.
SZO je tek 11. marta proglasila pandemiju. Ništa od ovoga nije izazvalo pretjerano preispitivanje. Aludirajući na Kinu, zvaničnik SZO Majkl Rajan kazao je prošle nedjelje, „moramo biti veoma oprezni kako određene djelove svijeta ne bismo okarakterisali kao nekooperativne“. Peking je likovao zbog ove izjave, kao i zbog drugih saopštenja SZO.
Ovakav slijed događaja je tragičan, ali nije iznenađujući. Veliki dio krivice za propuste SZO snosi doktor Tedros, koji je više političar nego doktor medicine. Kao pripadnik Tigrejskog narodnog oslobodilačkog fronta, on je napredovao u hijerarhiji autokratske vlade Etiopije kao ministar zdravlja i šef diplomatije. Nakon što je 2017. godine preuzeo dužnost generalnog direktora, pokušao je da imenuje diktatora iz Zimbabvea Roberta Mugabea za ambasadora dobre volje u SZO.
Neizbježno je da Kina ima sve veći uticaj na međunarodnoj sceni kako raste njena ekonomija. Međutim, postavlja se pitanje zašto izgleda da se SZO više plaši da ne naljuti Pekinga nego Vašington. Svega 12 odsto od ukupnog doprinosa država članica SZO-u dolazi iz Kine.
Doprinos SAD je 22 odsto. Amerikanci u SZO su generalno lojalni toj instituciji, dok kineski predstavnici na prvo mjesto stavljaju kineske interese ili će u suprotnom trpjeti izlive bijesa Pekinga. Kineski uticaj u SZO je organizovan i konzistentan, dok je američka reakcija haotična. Vašingtonu je potreban strateg kako bi poveo borbu protiv kineske dominacije u SZO i drugim međunarodnim organizacijama. Međutim, u Birou za pitanja međunarodnih organizacija u Stejt departmentu nema političkih imenovanja.
SAD će imati saveznike u naporima da reformišu SZO. Ljutiti japanski vicepremijere nazvao je SZO „kineskom zdravstvenom organizacijom“. Britanski premijer Boris Džonson navodno preispituje odnose Britanije i Kine zbog nedostatka iskrenosti u vezi sa virusom.
Kongres treba da istraži postupke SZO u borbi protiv koronavirusa i da li su njene odluke donosene pod kineskim političkim uticajem. Od svih međunarodnih institucija, SZO treba da bude najmanje politička. Njena suštinska misija jeste da koordiniše međunarodne napore protiv epidemija i pruža iskrene smjernice za javno zdravlje.
Ukoliko je SZO samo politizovana Mažino linija protiv pandemije, onda ona nije samo beskorisna već nešto mnogo gore, i SAD više ne treba da je finansiraju. A ako spoljnopolitička elita želi da zna zašto toliki broj Amerikanaca ne vjeruje u međunarodne institucije, treba samo reći da je SZO je jedna od njih.
Wall Street Journal Prevela: N. Bogetić
Bonus video:
